U slučaju još jednog poremećaja u poljoprivrednoj proizvodnji, zbog više sile poput lockdowna ili eskalacije globalnih tarifnih sukoba, i hrvatska poljoprivredna proizvodnja i opskrba stanovništva hranom suočit će se s nepremostivim preprekama, upozorila je jučer Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede Hrvatske udruge poslodavaca te dodala da je hrvatska poljoprivreda nekonkurentna, visoko zadužena i neproduktivna.

– Svi se kunemo u proizvodnju i povećanje proizvodnje, ali bez prihvaćanja činjenice gdje se trenutno nalazimo i iz kojih razloga smo u ovoj poziciji, Hrvatska neće napraviti potrebne iskorake i dugoročno će biti primorana ovisiti o uvozu hrane za svoje građane, kao i sirovine za prehrambenu industriju, ističu u HUP-u.

Negativna bilanca

Osim toga, HUP upozorava da je Hrvatska pri samom dnu Europske unije po izvozu hrane po glavi stanovnika te podsjeća na negativnu vanjskotrgovinsku bilancu Hrvatske u razmjeni hranom u iznosu od dvije milijarde eura. Također navode nedostatak poljoprivredne strategije koji se ogleda u činjenici da hrvatski građani trenutno subvencioniraju 163 poljoprivredne kulture u ekološkoj proizvodnji. Hrvatska je od ulaska u EU uložila nevjerojatne iznose u ekološke pašnjake i livade i u ekstenzivno stočarstvo, napominju u HUP-u, iako je potpuno jasno da Hrvatska ne raspolaže dovoljnim poljoprivrednim površinama da bi taj oblik stočarstva rezultirao dovoljnim količinama mesa ili mlijeka za domaće potrebe, a kamoli stvaranje viškova koji bi služili za izvoz i smanjili cijenu mesa i mlijeka hrvatskim građanima.

– S hrvatskim površinama ekstenzivno stočarstvo i vrijednosti koje stvara nisu dovoljni za obnovu devastiranog stočnog fonda, izgradnju novih farmi, kupovinu nove mehanizacije, razvoj sustava veterinarskih i agronomskih stručnjaka, centara za osjemenjivanje i razvoja genetskog materijala. Taj oblik poljoprivrede ne stvara dovoljno vrijednosti za održive prihode poljoprivrednicima, niti može financirati vraćanje 100.000 hektara šikara u oranice, kažu u HUP-u.

Kao poseban problem i »primjer pogrešne politike« u udruzi poslodavaca ističu Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji, kako su naveli, sprečava hrvatske građane da zemljištem u svom vlasništvu subvencioniraju poljoprivrednu proizvodnju. Ističu da je sustav bodovanja za dodjelu poljoprivrednog zemljišta autodestruktivan te da tvrtkama koje imaju najuspješniju proizvodnju i preradu onemogućava pobjedu na natječajima.

Sustav bodovanja

Na sustav bodovanja za dodjelu državnog zemljišta upozorava i konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu Zvjezdana Blažić koja kaže da je sustav bodovanja u potpunoj suprotnosti s proizvodnjom koja bi se trebala ostvariti na poljoprivrednom zemljištu te da je prepun administrativnih kriterija koji nemaju veze s poljoprivrednom proizvodnjom.

– Državno zemljište treba imati primarnu funkciju, odnosno mora biti povezano s proizvodnjom hrane. Postoji veliko nezadovoljstvo i u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, i u HUP-u, i među velikim poljoprivrednim proizvođačima, načinom na koji se zemljište dodjeljuje. I zaista je velik broj proizvođača izgubio na natječaju jer se nije bodovala proizvodnja, nego su kažnjavani zbog administrativnih propusta, navodi Blažić i dodaje da je dodatni problem i što su OPG-ovi rizični klijenti bankama. Iz Ministarstva poljoprivrede su, podsjetimo, najavili izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje bi se trebale usvojiti u drugoj polovici godine.

Osim nekonkurentnosti, prezaduženosti i neproduktivnosti, Blažić ističe i da je hrvatska poljoprivreda nedostatna jer više od 50 posto hrane uvozimo, a taj uvoz sve više raste. U slučaju eskalacije carinskog rata, Blažić smatra da bi Hrvatska mogla imati probleme s opskrbom, no dok god funkcionira zajedničko europsko tržište, kaže, ne bi trebalo biti problema. Imamo zemlju, dovoljno vode i velik broj kvalitetnih proizvođača, stoga nema nikakvog razloga da ne proizvodimo sami hranu, kaže Blažić.

U HUP-u pak navode da je jedini put prema toliko spominjanoj samodostatnosti u proizvodnji hrane ulaganje u intenzivnu poljoprivredu, industrijsku proizvodnju zdrave hrane, navodnjavanje, povećanje prinosa po svakom hektru u svakoj vrsti proizvodnje, usvajanje novih tehnologija u proizvodnji i primjena precizne poljoprivrede, udruživanje proizvođača i njihovih resursa, borba protiv crne poljoprivrede. Svi naši zemljišni resursi, znanje, financijske potpore, zakoni i pravilnici moraju biti usmjereni k tom cilju, poručuju iz HUP-a.

Ekoproizvodnja nije dala očekivane rezultate

U HUP-u su se dotaknuli i snažnog državnog ulaganja u ekološku proizvodnju koja očito nije dala rezultate kao u drugim članicama EU-a. Navode da se većina ekološki uzgojenih proizvoda prodaje kao konvencionalni proizvodi s nižom cijenom, dok razliku proizvođaču pokriva država ekološkom potporom.

– Dostupne površine i takav način proizvodnje ne podržavaju potrebe domaće prehrambene industrije za sirovinama te nas dugoročno čine ovisnima o uvozu hrane. Preuzimajući takve, i slične poljoprivredne politike, Hrvatska pristaje na duži vremenski period zacementirati trenutni inferioran položaj naše poljoprivredne proizvodnje i prerade na europskom i globalnom tržištu, navode u HUP-u.