Ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić najavio je koncem prošle godine da će se tijekom 2025. godine zakonskim izmjenama omogućiti legalizacija svih zgrada izgrađenih do 21. lipnja 2011. godine, a koje ispunjavaju kriterije. No, iako je na nacionalnoj razini najavljen treći val legalizacije bespravno izgrađenih objekata, izdavanje rješenja iz prethodna dva potrajat će još neko vrijeme.

Najviše zahtjeva u Zagrebu

Naime, u Zadarskoj županiji, kako potvrđuje pročelnik za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Martin Varenina, prošle godine riješeno je ukupno 789 predmeta, pri čemu su ozakonjene 592 zgrade (75 posto), a od svih predanih zahtjeva za ozakonjenje zgrada, za obradu ih je ostalo oko četiri i pol tisuće. U Primorsko-goranskoj županiji lani su riješili 677 predmeta, od čega ih je 71 posto usvojeno, a za riješiti ostaje još oko šest i pol tisuća zahtjeva. Nadalje, u Splitsko-dalmatinskoj županiji lani su riješili 435 zahtjeva, a ostalo ih je još oko 5.800. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je predano značajno manje zahtjeva nego u prethodne tri županije, lani je riješeno 407 zahtjeva. Od ukupno 19.835 zahtjeva, ondje ih treba riješiti još nešto manje od 15 posto (oko 4.700).

Derutne zgrade i fasade na Zadarskom poluotoku
Foto L. JELIČIĆ

Od 2012. godine, kada je započeo pri val legalizacije donošenjem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pa do 30. lipnja 2018. godine, kada je završen drugi val legalizacije, na području cijele Hrvatske zaprimljeno je više od 902 tisuće zahtjeva za ozakonjenje nezakonito izgrađenih objekata, pri čemu je najviše zahtjeva, nakon Zagreba (100.626), predano u Splitsko-dalmatinskoj (61.178), Zadarskoj (U Registru broja riješenih zahtjeva stoji brojka 58.893, u Županiji kažu 59.674) i Primorsko-goranskoj županiji (U Registru 49.850, u Županiji 52.137). Druge priobalne županije, sukladno podacima Registra broja riješenih zahtjeva zaprimile su značajno manje zahtjeva – Istarska manje od 30 tisuća (u Registru stoji 28.421, u Županiji kažu preko 26 tisuća), Šibensko-kninska oko 25 tisuća, Dubrovačko-neretvanska niti 20 tisuća te Ličko-senjska 16-ak tisuća.

U PGŽ-u riješeno 87,3 posto

Sukladno podacima iz Registra, od svih županija u Hrvatskoj, najveći broj zahtjeva za legalizaciju zaprimljen je u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Županijski pročelnik za graditeljstvo i prostorno uređenje Mario Radevenjić kaže da su u ostavljenim rokovima do 2013. i zatim do 2018. zaprimili 61.178 zahtjeva (toliko je i navedeno u Registru), a do sada je riješeno 55.375 zahtjeva (90,51 posto). No, pritom pročelnik dodaje da podatkom o broju pozitivno riješenih zahtjeva ne raspolažu jer računalni program nema mogućnost takve evidencije.

S oko tisuću i pol zahtjeva manje Splitsko-dalmatinsku slijedi Zadarska županija. Kako kaže pročelnik Varenina, od početka postupka »legalizacije« od ukupno 59.674 predmeta, do 31. prosinca 2024. godine u Zadarskoj ih je županiji riješeno 55.110 (92,35 posto).

U Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, kažu da su od ukupno zaprimljenih 52.137 zahtjeva za legalizaciju građevina do kraja prošle godine riješili 45.537 zahtjeva (87,3 posto). No, navedeni podaci odnose se za područje nadležnosti Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije koje obuhvaća cijelo područje PGŽ-a, osim područja Grada Rijeke koji ima svoj Upravni odjel za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo nadležan za rješavanje zahtjeva za ozakonjenje na gradskom području.

Ista je situacija i s ostalim iznesenim brojkama – one se odnose na područje pojedine županije, no pritom su izuzeti o broju zahtjeva podnesenima u gradovima. A kada se svim navedenim podacima sa županijskih razina doda broj zahtjeva koje su, prema podacima iz Registra broja riješenih zahtjeva, zaprimili gradovi na području tih županija, dolazi se do sljedećih brojki – Splitsko-dalmatinska županija te gradovi Kaštela, Split, Trogir i Makarska zaprimili su ukupno više od 90 tisuća zahtjeva za legalizaciju, a slijede Grad Zadar i Zadarska županija s više od 74 tisuće zahtjeva. Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka zajedno su zaprimili više od 62 tisuće zahtjeva, Istarska županija i gradovi Poreč, Umag, Labin, Pazin, Pula, Novigrad, Vodnjan i Rovinj više od 54 tisuće zahtjeva, dok su Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik zaprimili preko 26 tisuća zahtjeva.

Usporedba s brojem stanovnika

Ako se ukupan broj zahtjeva za legalizaciju usporedi s brojem stanovnika, sukladno popisu stanovništva iz 2021. godine, ispostavlja se da po broju zahtjeva u čitavoj državi prednjači Zadarska županija s Gradom Zadrom – zaprimili su ukupno 46 zahtjeva na 100 stanovnika. U ukupnom nacionalnom poretku slijede Ličko-senjska (38 zahtjeva na 100 stanovnika) i Šibensko-kninska županija (35 zahtjeva), a od ostalih priobalnih županija – Istarska županija dijeli peto mjesto sa Sisačko-moslavačkom i Virovitičko-podravskom – 29 zahtjeva na 100 stanovnika u Istri je zaprimljeno ako se zbroje zahtjevi koje je zaprimila Istarska županija, sa zahtjevima koje su zaprimili gradovi Poreč, Umag, Labin, Pazin, Pula, Novigrad, Vodnjan i Rovinj.

Foto L. JELIČIĆ

Na devetom, s 23 zahtjeva na 100 stanovnika, nalaze se Dubrovačko-neretvanska i Primorsko-goranska županija (kao i Bjelovarsko-bilogorska, Zagrebačka i Varaždinska, na desetom je mjestu Splitsko-dalmatinska županija, sa Splitom, Kaštelima, Trogirom i Makarskom, s 22 zahtjeva na 100 stanovnika).

Ako se, pak, podaci promotre s obzirom na broj četvornih kilometara na kojima se navedene županije (s gradovima) prostiru, najviše je zahtjeva po četvornom kilometru u priobalju predano u Istarskoj i Zadarskoj županiji (20,2), Splitsko-dalmatinskoj (20,1), Primorsko-goranskoj (16,7), Dubrovačko-neretvanskoj (14,7), Šibensko-kninskoj (11,3), a na začelju liste nalazi se Ličko-senjska županija (3 zahtjeva po četvornom kilometru).

Nema evidencije o obalnom pojasu

Što se tiče nezakonitih zgrada na pomorskom dobru, u Županijama ističu da unutar pomorskog dobra nije ozakonjena niti jedna zgrada (bilo da se unutar pomorskog dobra nalazi dio ili čitava zgrada) jer Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne dopušta takvu legalizaciju. No, nemaju odgovora na pitanje koliko se legaliziranih objekata nalazi u zaštićenom obalnom području, 1000 metara od obalne crte – budući da u ZOP-u nije izuzeta mogućnost ‘’legalizacije’’, ni ne vodi se posebna evidencija takvih zgrada.