Foto Marko Gracin
Zbog situacije s pandemijom izostali su kupci iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, nema kruzera u tršćanskoj luci ni bogate klijentele. Nema Trsta kakav je bio...
povezane vijesti
Nekad, ne u tako davnoj prošlosti, u ovo bi vrijeme Trst pričao i hrvatskim standardom i dijalektom “sve u šesnaest”. Danas, nit’ glasa od glasa. Ne čuje se ni talijanski a, kamo li hrvatski.
Trst kao da je zanijemio, mada sa svih izloga bojama vrište obavijesti o sniženjima. I to ne malim. Uglavnom se kreću od 50 do 70 posto. Ako parafraziramo onu “uzalud vam trud svirači”, reći ćemo da se trgovci trude ali bezuspješno.
Ima i onih koji cijelu veljaču najavljuju kao “sretnu veljaču” pa određeni dio asortimana, neovisno o prvotnoj cijeni ili brendu koji tu cijenu nalaže, primjerice sve cipele ili sve torbe u mjesecu ljubavi nude, za 20 eura. Ima i onih koji tijekom čitave godine imaju sniženja ali, kako rekoše – nema nama pomoći.
Zbog situacije s pandemijom izostali su kupci iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, nema kruzera u tršćanskoj luci ni bogate klijentele. Nema Trsta kakav je bio, a sami Tršćani, nimalo nalik sebi. Iako im frizeri i brijači rade, ulicama više ne šeće ona toliko poznata tršćanska elegancija i ljepota.
Čak ni maske, obavezne i u zatvorenom i na otvorenom prostoru, odnosno njihov izostanak neće iz novčanika nikom izbiti 400 eura jedino ako se radi o nenošenju istih u svoja četiri zida, ne donose onu, tako poznatu talijansku ekstravaganciju. Sve sivo i šturo, bez osmijeha, bez povika, bez emocije.
U Upimu i Coinu, tršćanskim robnim kućama s “pedigreom i renomeom”, cijene, prihvatljive čak i za osrednje dubok džep, a ponuda više nego dobra.
Jedino su skromne police na kojima piše “nova kolekcija”, jer kažu trgovci – nitko ništa ne kupuje, pa srazmjerno s potražnjom, mi naručujemo.
Po spomenutim robnim kućama, što se tiče gužve, nema beda. Osim blagajnica praznih pogleda, tek tu i tamo koja prodavačica. Kažu – morali smo otpustiti dosta osoblja.
Otpustili su ga i kafići koji rade do 18 sati, a ni u njima ni traga onoj uobičajenoj mediteranskoj gunguli. Restorani prazni, ulice prazne, duša prazna.
U ovakvom Trstu čak ni onaj davnašnji uzvik “Trst je naš”, više nema nikakvog smisla.
Opširniju “tršćansku priču” pročitajte u nedjeljnom broju Novog lista.
