Stopa sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u Hrvatskoj je još uvijek među najnižima u EU-u. Stoga je cilj Nacionalnog plana oporavka i otpornosti osigurati mogućnost sudjelovanja u ranom predškolskom odgoju svoj djeci, osobito onoj u socioekonomski nepovoljnom položaju, te im na taj način povećati učinkovitost učenja i vjerojatnosti nastavka školovanja.

Prema planu Vlade, to će se do 2026. godine postići detaljnim mapiranjem mreže predškolskih ustanova i njihovih kapaciteta i projekcija potreba dodatnih mjesta u odnosu na projekcije demografskih kretanja i to već u rujnu ove godine.

Potom će se krenuti s dogradnjom i rekonstrukcijom postojećih te izgradnjom novih vrtića, a u prosincu ove godine planira se objava poziva gradovima i općinama za sudjelovanjem u realizaciji infrastrukturnih projekata na njihovom području.

Sve to će zahtijevati i veće zapošljavanje odgojitelja koji su već sada deficitarna struka pa Nacionalni plan predviđa i njihovo školovanje, jer procjena je da će do 2030. trebati osigurati oko 5.658 odgojitelja.

Regionalne razlike

U konačnici, sve bi to ovisno o stupnju realizacije infrastrukturnih i kadrovskih ulaganja trebalo rezultirati donošenjem odluke o uvođenju prava na zajamčeno mjesto u vrtiću za djecu u dobi od 4 godine do godine polaska u školu.

Nositelj svih tih aktivnosti bit će Ministarstvo znanosti i obrazovanja čija je zadaća zacrtane planove realizirati do kolovoza 2026. godine, a infrastrukturnim ulaganjem planirano je povećanje kapaciteta predškolskih ustanova za još 22.500 djevojčica i dječaka. Projicirani trošak gradnje po četvornom metru je 9 tisuća kuna, a procijenjeni trošak 1,6 milijardi kuna.

Iako je u Hrvatskoj posljednjih godina znatno porasala obuhvaćenost djece redovnim predškolskim programima te je 21,4 posto djece uključeno u jaslički, a 59,2 posto djece u vrtićki program, trenutno postignuta razina je i nadalje znatno ispod barcelonskih ciljeva koje je postavio EU i koji nalažu obuhvat od 33 posto djece jasličke i 90 posto djece vrtićke dobi, odnosno cilja Europskog prostora obrazovanja koji iznosi 96 posto djece između treće godine života i polaska u osnovnu školu.

Nacionalni plan kao prepreke sudjelovanju u predškolskim programima detektira manjkavu infrastrukturu, nedostatak odgojitelja i svijesti roditelja o važnosti predškolskog odgoja.

Dodatno se navodi i da u Hrvatskoj postoje izrazite i sustavne regionalne razlike u obuhvatu djece ranim i predškolskim programima, što produbljuje jaz među djecom u socioekonomski (ne)povoljnom položaju. Osim toga, značajna je razlika u pohađanju predškolskog programa između djece u općoj populaciji i romske djece, a prostorna dostupnost vrtića osobito je problematična u ruralnim krajevima, a programi predškolskog odgoja u manje razvijenim sredinama manje su priuštivi roditeljima.

Prekvalifikacija učitelja

Također, razlike u dostupnosti ranih i predškolskih programa negativno utječu i na uključenost žena u tržište rada, pa tako i na prihode kućanstva, što rezultira posebno nepovoljnim položajem žena i djece iz podrazvijenih regija i produbljivanjem socioekonomskih nejednakosti.

Ono što je zadovoljavajuće je sustav osiguravanja kvalitete u predškolskim programima, jer Hrvatska se nalazi u skupini (jedne trećine) europskih odgojno-obrazovnih sustava koji zahtijevaju da najmanje jedan član osoblja koji skrbi za skupinu djece, bez obzira na dob, bude visokoobrazovan.

Međutim, porast broja djece uključene u predškolski odgoj, odnosno unapređenje kvalitete nužno traži kadrovske preduvjete – ponajprije visokoobrazovane odgojitelje. Prema prvim analizama iz sustava visokog obrazovanja, trenutno svake godine obrazovanje završi oko 600 odgojitelja uz vidljiv porast, što pokazuje da će potreba za odgojiteljima dugoročno biti zadovoljena

Međutim, u Nacionalnom se planu također navodi i da uzimajući u obzir trajanje završetka preddiplomskog studija od tri godine, potrebno je razmotriti i srednjoročna rješenja vezana uz osiguranje dovoljnog broja odgojitelja, poput omogućavanja rada učitelja razredne nastave u vrtićkim skupinama uz osmišljavanje i provedbu kvalitetnog programa prekvalifikacije te privremenog povećanja kvota na tim studijskim programima.

Potpora države

Međutim, ono što Nacionalni plan ne predviđa je podrška u kadru visokoškolskih ustanova koje obrazuju odgajatelje, jer kako pojašnjava dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Lidija Vujičić, što se kadrovskih kapaciteta tiče, ta je ustanova dosegnula plafon.

– Unazad tri godine kontinuirano povećavamo upisnu kvotu kako bismo udovoljili tržitu rada, ali iako prostornih kapaciteta imamo, ukoliko želimo zadržati postignutu kvalitetu, upisnu kvotu ne možemo povećavati. Tu nam treba podrška države.

Na Sveučilištu ima sluha, ali bez države ne možemo upisati veći broj studenata. Upravo zbog deficitarnosti struke uveli smo i izvanredni studij koji mogu upisivati završeni učitelji te im se istovjetni kolegiji priznaju, a sada razmišljamo i o uvođenju mogućnosti da učitelji u godinu dana polože razlikovne ispite.

To je gašenje požara. Neupitno je da treba povećati obuhvat djece predškolskim odgojem, bez obzira rade li roditelji ili ne, jer treba gledati što uključenje djeteta u vrtić donosi samom djetetu i obitelji, zaključuje prof. dr. Vujičić.

Dugoročna financijska održivost

Uz osiguranje kadrovskih preduvjeta u Nacionalnom se planu ističe da je nužno osigurati i dugoročnu održivost financiranja predškolskih ustanova, posebice u slabije razvijenim jedinicama lokalne i regionalne samouprave.

U tu svrhu, država će se u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskog odgoja putem razvoja novog modela financiranja koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa.

Na taj način djelomično će se utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskog sufinanciranja. Povrh toga, priuštivost vrtića roditeljima djece u nepovoljnom socioekonomskom položaju dodatno će se podupirati sredstvima iz Europskog socijalnog fonda.

Rijeci potrebna još četiri vrtića

Teoretski, da bi se sva djeca jasličkog uzrasta koja imaju prebivalište u Rijeci i čija oba roditelja rade upisala u jaslice, potrebno je izgraditi četiri nova vrtića, kažu u Gradu Rijeci. Međutim, ukoliko Nacionalni plan realizira svoj cilj da se svakom djetetu, bez obzira rade li roditelji ili ne, zajamči mjesto u vrtiću, sigurno će za riječku djecu trebati izgraditi veći broj vrtića.

Dodajući kako u vrtićima Grada Rijeke trenutno u vrtićkim i jasličkim skupinama boravi nešto više od tri tisuće djece, u Gradu kažu da unatoč povećanju vrtičkih kapaciteta u posljednjih nekoliko godina, postoji nedostatak kapaciteta za djecu jasličke dobi, iako je u Rijeci obuhvat vrtićima koji djeluju na području grada nešto veći od nacionalnog prosjeka i iznosi 27,64 posto jasličke i 92,67 posto djece vrtićke dobi.

– Prilikom gradnje novog vrtića, uvijek se promišlja o omjeru jasličkih i vrtićkih skupina u korist vrtićkih, kako bi djeca koja napune tri godine mogla prijeći iz jasličke u vrtićku skupinu. Dakle, taj je omjer uvriježeno dvije do tri jasličke i tri do pet vrtićkih skupina u jednom objektu, kažu u Gradu.