ZAGREB – Liberalizacija uvoza radne snage, odnosno zapošljavanje radnika iz trećih zemlja izvan EU-a nije dovelo do snažnog povećanja broja stranih radnika u Hrvatskoj, ali broj stranaca koji su do 4. kolovoza dobili dozvolu boravka i rada u Hrvatskoj još je jedan pokazatelj da se Hrvatska po ekonomskoj aktivnosti barem, kad je u pitanju treće tromjesečje, približila 2019. godini.

U Hrvatskoj je tako do 4. kolovoza izdano 46.526 dozvola za boravak i rad stranaca, podaci su koje smo dobili od Ministarstva unutarnjih poslova. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, kad je bilo je 38.394 takvih dozvola, broj je porastao za 21 posto. Kad se gleda isto razdoblje pretpandemijske 2019. godine, broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca je manji 5,8 posto, odnosno za 2.900.

Iako svjetskoj ekonomiji, pa i turizmu, odnosno putovanju i radnika i turista i dalje prijeti pandemija, treba uzeti s rezervom zaključak da liberalizacija zapošljavanja stranaca ipak nije uzrokovala višestruko povećanje broja stranaca i dodatno rušenje dnevnica u Hrvatskoj, čega su se pribojavali brojni sindikalni čelnici. Za puni učinak liberalizacije uvoza radne snage trebat će pričekati prvu godinu u kojoj gospodarstvo, pa tako ni putovanje turista i migracije radnika, neće biti pod utjecajem pandemije.

Neiskustvo, ali volja

Predsjednik sindikata turizma i usluga Hrvatske Eduard Andrić kaže da podaci o stranim radnicima samo potvrđuju ono što vidimo, a to je puno bolja sezona od prošlogodišnje, a to što liberalizacija nije povećala broj radnika ne može se nikako pripisati samo ograničenjima, nego i činjenici da se domaći radnici ipak ne mogu tako lako zamijeniti onima iz udaljenih zemlja.

– Ne možete samo tako dobiti stranca koji dolazi iz udaljenih zemlja i koji je odmah spreman uklopiti se u rad u našem turizmu. To su mladi ljudi, tek su možda završili školovanje, došli su s puno volje raditi, neki su čak i učlanjeni u naš sindikat pa im je sve dobro poznato. Ali oni trebaju još puno učiti i trebaju dosta pomoći starijih iskusnijih kolega, uglavnom domaćih radnika. Ako su poslodavci mislili da će lako naći radnike u inozemstvu, ne ide to baš tako.

Oni iz nama susjednih zemlja, primjerice Srbije ili Bosne i Hercegovine, odlaze tamo kamo odlaze i naši radnici. Kad već napuštaju svoje države, isto im je hoće li doći u Istru ili će otići u Austriju. Pa se tom logikom vode i naši ljudi iz Slavonije, kaže Andrić.

Unatoč više od 46 tisuća dozvola za strance, od kojih najveći broj odlazi u graditeljstvo i turizam, u turizmu, kaže Andrić, i dalje nedostaje radnika i njegovi se članovi žale da u hotelskim kućama moraju raditi prekovremeno i da rijetko mogu dobiti slobodan dan.

Oslonac na domaće

– Iako se uvoz radne snage liberalizirao, poslodavcima nije lako naći radnike, pa će se za budućnost trebati razmišljati o tome kako se i dalje osloniti na domaće tržište. Za početak, kako mlade motivirati da upisuju škole za zanimanje konobara ili kuhara jer te su škole prazne, ali i kako one koji upišu te škole motivirati za ostanak u Hrvatskoj, a bez većih plaća to će biti nemoguće.

Mi smo imali puno slučajeva gdje su ljudi koji rade u ugostiteljstvu ili turizmu odlazili raditi poslove u graditeljstvu. To je djelatnost koja je nesmetano radila u koroni i koja je na nedostatak radnika ipak odgovorila povećanjem plaća i ljudi su to uočili, upozorava Andrić. Za veće plaće u turizmu, kako domaći radnici ne bi bježali iz njega, bilo bi nužno, ističe Andrić, da se dijela ekstra dobiti odreknu poslodavci, ali će se morati ponovo razgovarati i o PDV-u u toj djelatnosti.

Andrić je svjestan da je država u proteklih godinu i pol imala znatne troškove zbog koronakrize, da je isplatnom potpora za očuvanje radnih mjesta sačuvala zaposlenost u turizmu, ali kad se proračun financijski stabilizira, smatra da će se morati razgovarati o poreznom rasterećenju.