PROMJENA PRAVILA

Treba li i Hrvatska dati pravo glasa mladima od 16 godina? Odgovorite nam u anketi

Marija Pajtak

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Belgija se obvezala sniziti prag na 16, Njemačka ide prema tom modelu, dok u Irskoj trenutačno traju rasprave o istom prijedlogu, ističe Marko Kovačić



Nejednakost biračkoga prava u kojoj svaki birački glas nema jednaku težinu zbog neproporcionalne veličine izbornih jedinica tema je o kojoj se posljednjih tjedana govori u dijelu javnosti dok se čeka novo upozorenje Ustavnog suda o (ne)ustavnosti izbora.


Neki pak misle da bi se bolju političku participaciju građana moglo postići širenjem biračke baze, kao što su to učinile neke druge zemlje, i to snižavanjem dobne granice za glasanje što je preporuka i Europskog parlamenta i Vijeća Europe.


Slična se mogućnost u više navrata spominjala i u Hrvatskoj, ali je izazivala podijeljena mišljenja uz vrlo raširenu predrasudu da mlade ništa ne zanima te zamjerku da nemaju dovoljno znanja i iskustva.




Marko Kovačić, politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, jedan od ključnih stručnjaka u Hrvatskoj koji se kontinuirano bavi mladima, ističe kako je ideja demokracije da što veći broj ljudi odlučuje o svojoj sudbini.


Politička zrelost


– Proširenje biračkog prava zapravo je jedan od rijetkih puteva koje predstavnička demokracija danas može poduzeti. S tim u vezi, iz perspektive demokratske teorije, potpuno je opravdano sniziti dob za glasanje jer je 18 godina društveno konstruirana granica koja u nekim kulturama označuje prelazak u odraslost.


Pitanje spremnosti mladih na glasanje je, objašnjava, zapravo šire pitanje građanske kompetencije elektorata.


– Koliko je meni poznato, ne postoji niti jedan znanstveno verifirican uvid u to da su mlađe dobne kohorte politički nepismenije od odraslih.


Ako se postavlja pitanje o spremnosti mladih za aktivno biračko pravo, zašto se ne postavi pitanje o kompetentnosti osoba starijih od 90 godina?


Zato što bi većina rekla da bi i samo problematiziranje spremnosti osoba u zrelijoj životnoj dobi za izvršavanje svojih biračkih obaveza bilo viđeno kao diskriminacija, usprkos kognitivnim sposobnostima.


Drugim riječima, snažno vjerujem da uz kvalitetno informiranje i obrazovanje, mladi mogu dati svoj obol demokraciji, imali 16 ili 19 godina.


Međutim, postoje dobre i loše strane pružanja biračkog prava sa 16 godina.


– Dobre strane su svakako demokratizacija biračkog procesa, veća vjerodostojnost rezultata, bolja zastupljenost interesa mladih, jasnije slanje poruke od strane mlađih dobnih kohorti te je pretpostavka da će i političke stranke, želeći pridobiti mlađi elektorat, više energije uložiti u kreiranje kvalitetnijih programa za mlade.


Osim toga, studije pokazuju da ako se mlade od rane dobi uključi u izborne i druge političke procese, oni tu naviku baštine više u daljnjem životu.


Negativne strane su nedovoljna politička zrelost, koja doduše nije inherentna toj populaciji, već je simptom nedovoljno kvalitetnog obrazovnog sustava i političkih biografija, objašnjava Kovačić.


Važna skupina


No, bi li se to trebalo odnositi i na aktivno i na pasivno biračko pravo – birati i biti biran, također je jedno od pitanja, a Kovačić smatra da mladima treba dati i aktivno i pasivno biračko pravo jer se samo time osnažuje demokracija.


– Uostalom, brojne države već sad imaju odredbe u kojima mladi mogu glasati. U Austriji i Malti na svim izborima, u Estoniji na lokalnim, a u Grčkoj opće biračko pravo počinje sa 17 godina. Belgija se obvezala sniziti prag na 16, Njemačka ide prema tom modelu, dok u Irskoj trenutačno traju rasprave o istom prijedlogu, ističe Kovačić.


Ono što je svakako ključno jest da mladima treba osigurati participaciju u životu zajednice – društva i države.


– Kvalitetnim građanskim odgojem i obrazovanjem, a ne poluproizvodom koji je trenutačno prisutan u Hrvatskoj u obliku međupredmetne teme.


Potrebna je bolja suradnja formalnog i neformalnog obrazovanja te edukacija političkih stranaka o važnosti mladih kao političke i društvene skupine što bi trebalo rezultirati kvalitetnijim programima, a kasnije i politikama za mlade, zaključuje Kovačić.


Naše bi se demokracije trebale otvoriti mogućnosti da mladi imaju utjecaj na odluke koje ih se tiču, a oduzimanjem prava glasa mlađima od 18 godina, šalje se poruka da mišljenje mladih nije vrijedno i da njihova iskustva nisu legitimna kao iskustva starijih ljudi.