Putničke agencije i touroperatori u protekle su dvije pandemijske godine izgubili milijarde kuna potencijalnog prihoda. Ali ne samo to, već i dio zaposlenih, ali i dio imovine s obzirom na to da nije iznimka da se prodavalo imovinu kako bi se preživjelo. No isto tako, primjerice, agencije su i najduže dobivale, odnosno još uvijek dobivaju, mjeru pomoći za zaposlene koja je produžena do lipnja. Ono što je dobro, da su agencije u velikoj većini preživjele dvije teške pandemijske godine.

U najvećem resornom udruženju u Hrvatskoj, Hrvatskoj udruzi putničkih agencija (UHPA), ukazuju kako je specifičnost agencijskog poslovanja bazirana je na turističkoj ponudi i uslugama kreiranim za određene tržišne niše čija se realizacija veže uz vremenska razdoblja izvan turističke sezone, kao što su grupna putovanja, kongresni turizam i školska putovanja. Također, nemali broj agencija specijaliziran je za kreiranje i pružanje usluga za određena strana tržišta poput Azije, SAD, Kande… UHPA ima 230 redovnih članica, dakle, turističkih agencija, i 106 priduženih članica kao što su hotelske tvrtke, rent-a-car kuće, vodiči i slično. Sveukupno gledano, riječ je o 75 posto agencijskog prometa u Hrvatskoj, a koji ustvari čini nekih 300 agencija.

Plaćanje dugova

O tome koliko će agencijama trebati da se oporave od pada prometa u pandemiji, koliko će na njihovo poslovanje utjecati povećanje troškova i inflacija, kakve su najave za sezonu i ostalom, razgovarali smo s Tomislavom Fainom, predsjednikom UHPA-e.

Za početak, može li se reći da su agencije u pandemijskom razdoblju, što se tiče turističkog sektora, bile najpogođenije?

– Ja mogu konkretno govoriti o podacima za članice UHPA-e. I da, definitivno su turističke agencije u pandemiji bile najpogođenije. Pad prometa u 2020. je bio 90 posto, a u 2021. su imale pad prometa od 60 posto. Po našoj računici radi se o 5 milijardi kuna prometa koji je izgubljen. To je ozbiljan novac. Sada govorimo o oporavku, jasno i mi kao agencije ćemo imati posla, međutim, ne smijemo zaboraviti kako je naše poslovanje opterećeno, primjerice, kreditima.

Što sve, konkretno, nakon dvije godine pandemijske godine opterećuje poslovanje agencija?

– Mislim da je 90 posto agencija u ovom razdoblju pandemije dignulo neki kredit, pa bilo to od 300.000 do milijun kuna. I naravno da je to sada došlo na naplatu. Činjenica je i da ti krediti nisu bili za ulaganje u razvoj, nove proizvode, širenje ili inovacije, nego doslovno za preživljavanje. Isto tako, u mnogim agencijama je prodavana imovina, brodovi, vozila, nekretnine, da bi se preživjelo. Dakle, ono što se godinama stvaralo i gradilo. Došli smo u probleme, ali ne svojim lošim radom ili nepažnjom, već smo se svi suočili s jednim globalnim problemom. I to je ono što se ne smije zaboraviti. Ove godine sigurno ćemo imati posla, vratit ćemo se. Ali da opet vratimo dugove koje smo akumulirati u dvije pandemijske godine, opet će proći četiri, pet godina. Jasno, svi smo sretni da su ove godine pokazatelji dobri i idemo dalje.

Kakva je situacija u agencijama što se tiče kadrova. U pandemiji su ljudi su odlazili, prekvalificirali se…

– Jasno je da se odlaskom kadrova kvaliteta gubi. U Hrvatskoj, primjerice, imamo velik broj agencija koje se vode obiteljski i tu se sigurno neće osjetiti pad kvalitete jer ako netko radi i bori se za vlastiti posao, radi najbolje što može. Što se tiče velikih agencija, one su u pravilu zadržale ključne ljude i s te pozicije će im biti lakše nastaviti poslovanje i u okolnostima oporavka. Tako da će sigurno biti problema što se tiče manjka kadrova, međutim će to biti manje vidljivo nego što je tu u nekim drugim segmentima, primjerice ugostiteljstvu, hotelima, kod prijevoznika. No moramo znati da smo svi lančano povezani. Agencija u uredu ne mora imati problema s kadrovima, no ako imamo grupu koju nam u nekom restoranu poslužuje loš konobar, ako je hrana ispod očekivane kvalitete i slično, opet je to naš problem. Ako gosta dovedemo u hotel u kojem nema kvalitetnog recepcionera ili je loša hrana, opet se i to reflektira i na nas. Agencije su jednostavno te koje su »na tapeti«. Ali dobro, to su sve izazovi posla s kojima se suočavamo i s kojima se moramo nositi.

(Ne)spremni za NPOO

Ove godine pandemija, barem zasad posustaje, međutim buknuo je rat u Ukrajini, a i tu je velik rast cijena, počevši od rekordnih cijena benzina,do drugih energenata, hrane, tu je i inflacija… Mogu li se agencije nositi s takvom situacijom s obzirom na da iza sebe imaju dvije iznimno teške godine i sve financijske dubioze koje je ovaj period donio?

– Imamo dosta problema i s te strane. Uzmite za primjer aranžmane koje imamo s kruzing kompanijama, a kojima su prošle godine poslane ponude po tadašnjim cijenama autobusa. U međuvremenu je porasla cijena goriva i taj prijevoznik više ne može voziti turu po cijeni od 2.500 kuna, nego je to sada 3.000 kuna ili više, ovisno o cijeni benzina. Prijevoz je općenito poskupio nekih 20 posto. Prijevoznik više nama ne može davati te cijene, a mi smo dalje već ponude poslali po starim cijenama, i tu dolazimo u problem te će se opet naša zarada smanjivati. U konačnici agencija u svemu tome gubi. Mi moramo shvatiti da jedan restoran više ne može raditi meni po cijeni od prije dvije godine, ako mu je u međuvremenu poskupila namirnica, radna snaga, grijanje i hlađenje… I opet će to sve ići preko naših leđa tako da je sigurno kako ćemo i uz prihode koji će možda i biti na razini 2019., u konačnici kad povučemo crtu, imati manju zaradu. Jednostavno to ide u tom smjeru. No, ako potražnja bude značajna, možda ćemo jedan dio moći prebaciti na krajnjeg kupca. Nešto što nismo prodali prije možda ćemo kasnije moći prodati po većoj cijeni. Naravno neke cijene smo uspjeli podignuti.

Jedno istraživanje je pokazalo kako su hotelijeri lani uspjeli podići prosječnu cijenu sobe za dvadesetak posto? Što je s agencijama po pitanju cijena?

– Mi recimo da smo skromniji i da pratimo cijene naših dobavljača. Ako dobavljač digne cijenu 22 posto, normalno da raste i naša. Ali što se tiče samih naših marži, njih nismo dizali, a znamo da se u agencijama živi od provizije, od marži. A one se, dakle, nisu mijenjale.

Uskoro bi trebali biti poznati kriteriji za povlačenje europskog novca iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) kroz koji se najavljuje ozbiljan novac koji prvi put direktno ide u turizam. Govori se kako će agencijama na raspolaganju biti oko 180 milijuna kuna. Što očekujete od NPOO, ima li već pripremljenih projekata koje će se kandidirati?

– Da, ali koliko za sada znamo, da bi nešto dobio, moraš nešto i uložiti. Odnosno, da bi dobio kunu iz Programa, moraš već imati svoju kunu. I sada je pitanje u kojoj mjeri ćemo mi uspjeti osigurati sredstva. Moramo znati da su banke, barem do sada, po pitanju agencija bile dosta oprezne. S druge strane agencije nisu u poziciji kao, primjerice, hotelske kompanije, pa da imaju u vlasništvu nekretnine na koje mogu staviti hipoteku. Većina agencija ipak nema. U pravilu je riječ o nekakvoj osobnoj imovini, a koja je vrlo često već nije zadužena uslijed krize u protekle dvije godine. U svakom slučaju čekamo završne sastanke s predstavnicima Ministarstva turizma oko Nacionalnog plana. No, malo me strah koliko ćemo imati spremne projekte s obzirom da smo zadnje godine proveli u borbi za preživljavanje te smo svi istrošeni i financijski i psihički. Isto tako, pred nama je sezona koju moramo odraditi i nećemo imati toliko vremena posvetiti se kandidaturama, a i pitanje je, dakle, koliko ćemo biti u stanju sve to financirati. To je ono što je realno. Normalno da jedna hotelska kuća u dugoročnim planovima ima širenje i samim time gotove projekte i vjerujem da će oni lakše povući ta sredstva. Kažem, moramo još vidjeti sve detalje. Inače, kod agencija nas ima puno mikropoduzetnika i sigurno je da je s te pozicije teže profitirati od NPOO-a.

Overturizam neminovan

Sve najave iz sektora govore o tome da bi ova sezona mogla biti jako dobra. Spominje se i dosezanje rezultata iz 2019., dakle, potpuni oporavak. Što agencije očekuju od sezone?

– Godina je dobro počela, ulazimo u glavnu turističku sezonu s dobrim rezultatima. Ako ne bude novog pogoršanja pandemije i ako rat u Ukrajini ostane unutar granica, imat ćemo godinu čak i bolju od rekordne 2019. Isto tako vidljivo je da se vraća i organizirani promet, s time da, iako smo mislili da zbog ratnog sukoba u Ukrajini ni ove godine neće biti dolazaka gostiju s dalekih tržišta, primjerice dalekoistočnog, od kolega imam informacije da taj segment neće u potpunosti izostati. Naravno, to su još uvijek male brojke, ali ukazuju na vraćanje i tih tržišta.

Hoćemo se vratiti ove godine u overturizam?

– Hoćemo. Pa jesmo li bili u overturizmu već prošle godine u kolovozu? Mi ne možemo pobjeći od overturizma. Moje osobno mišljenje je da se moraju poduzeti doista drastične mjere da dođe do toga, a za drastične mjere potrebna je politička hrabrost, no bojim se da toga nema. Naši smještajni kapaciteti, vidimo i sami, iz godine u godinu bujaju i da bi se oni napunili jednostavno je potrebna masa ljudi. Građevinski boom koji vidimo na obali nije primarno za stanovanje, već se najvećim dijelom radi o apartmanima koje će netko kupiti i iznajmljivati. I to znači prijem još većeg broja turista. Tako da ćemo se s time teško boriti. Osim toga, nova Strategija razvoja hrvatskog turizma će sigurno reći da nam nedostaje hotelskih kapaciteta, što znači još više kapaciteta i gostiju i ne vidim na koji način možemo izbjeći overturizam. Inače, na jednoj sam se konferenciji osvrnuo na to rekavši kako sam siguran kako bi Slavonija jako voljela da je u overturizmu. Ili jedan Gorski kotar.

Kad ste spomenuli Gorski kotar, vidimo da se stalno čeka neki veći iskorak u turističkom smislu. Doduše pandemija je pogurala ovu regiju jer su se domaći gosti okrenuli prirodi i otkrili goransku ponudu. Što Gorskom kotaru nedostaje za ozbiljniji turistički iskorak?

– Mislim da bi se najbrži procvat dogodio da Gorski kotar dobije jedan veliki hotel koji onda vuče sve ostalo. Uzmite za primjer Terme sv. Martin. Imate jedan hotel koji je ubrzao razvoj tog mjesta. Tako da ako bi se u Gorskom kotaru otvorio hotel od 150 do 200 soba, koji će raditi vlastiti marketing i ulaganja, sigurno bi napravio razliku. Sredstva koja u marketing ulažu TZ Gorskog kotara ili jedna hotelska kuća su nemjerljiva. Hotelijeri, jasno, imaju daleko veće budžete. I taj hotel onda mora »vući« naprijed i sve ostalo, uz njega se onda razvijaju i OPG-ovi, restorani, ponuda staza, vodičkih tura… To je najbrži način. Pa zašto država nekome daje besplatno zemljište s infrastrukturom? Upravo jer će pokrenuti gospodarstvo, zaposliti ljude, stvoriti novu vrijednost. Naravno, postoji i sporija varijanta, a to je da se neki zaljubljenik još više angažira i posveti tome. Ima i tih svijetlih primjera gdje je pojedinac s dobrom idejom, ljubavi prema nekom kraju i puno rada, napravio čudo za svoje mjesto.