Europska komisija prihvatila je slovenski prigovor u hrvatskom postupku registracije varaždinskog zelja i slavonskog kulena kao autohtonih hrvatskih proizvoda na razini Europske unije, izvijestila je Slovenska tiskovna agencija, pozivajući se na neimenovane izvore slovenskog ministarstva poljoprivrede. Odluka Europske komisije, koja će stupiti na snagu objavom u službenom listu EU, podrazumijeva da će i slovenski proizvođači slavonski kulen moći proizvoditi još pet godina, a slovensko sjeme varaždinskog zelja, i to pod nazivom varaždinsko 2 i varaždinsko 3, moći će stavljati na tržište bez vremenskog ograničenja.

Slovenska strana nije se protivila hrvatskoj zaštiti slavonskog kulena i varaždinskog zelja, ali je u postupku inzistirala na zaštiti svojih proizvođača, na sličan način na koji je i Hrvatska zaštitila istarske proizvođače terana, i to godinama nakon što je Slovenija zaštitila autohtonost svog terana. 

Slovenska strana također se pozvala na činjenicu da ove proizvode – slavonski kulen i varaždinsko zelje – proizvode i slovenski proizvođači po svojoj recepturi, smatrajući da bi proizvođačima koji prodaju varaždinsko zelje za kiseljenje podrijetlom iz Slovenije te mesoprerađivačima koji proizvode kulen trebalo osigurati prijelazno razdoblje za prilagodbu na europsku zaštitu tih artikala. Hrvatska se tome protivila.

Bez dogovora 

Kako se dvije strane nisu uspjele dogovoriti, Europska komisija morala je donijeti konačnu odluku i presuditi čiji su argumenti jači, i to nakon što je ovo pitanje razmatrano na odboru za politiku kvalitete poljoprivrednih proizvoda u Bruxellesu, koji okuplja članove iz svih članica EU. 

Kada je riječ o varaždinskom zelju, Komisija je odlučila zaštititi varaždinsko zelje kao hrvatski autohtoni proizvod, dok će Slovenija bez vremenskog ograničenja moći koristiti imena sorti varaždinsko 2 i varaždinsko 3, samo što će u istom vidnom polju proizvoda i jednakom veličinom slova morati stajati ime zemlje porijekla, dakle Slovenije. Europska je komisija pritom zabranila isticanje bilo kakve zastave, amblema ili znaka koji bi mogli upućivati na Hrvatsku i tako zavarati potrošače u vezi s porijeklom proizvoda. 

Kada se pak radi o slavonskom kulenu, i on je zaštićen kao autohtoni hrvatski proizvod. No kako Slovenske mesnine u Celju proizvode »slavonski kulen«, odnosno njegovu industrijsku verziju, Ljubljana je dobila iznimku pozivajući se na onu odredbu europskog zakonodavstva koja dopušta prigovor ako bi registracija slavonskog kulena ugrozila opstanak proizvoda istog ili sličnog imena koji je zakonito na tržištu, i to najmanje pet godina od objave dokumenta za registraciju slavonskog kulena u službenom listu EU-a.

Dakako da je slovenska strana zadovoljna ovakvim rješenjem, koje je zasad samo razmatrano na nadležnom odboru i postat će službeno i konačno tek nakon objavljivanja u službenom listu, za otprilike dva mjeseca. Riječ je o uobičajenoj proceduri prilikom utvrđivanja i dodjeljivanja statusa zaštićenog geografskom porijekla.

Slovenci zadovoljni

Time je nastavljeno međusobno sporenje Zagreba i Ljubljane oko europske zaštite autohtonosti proizvoda u jednoj i drugoj državi. Hrvatska i Slovenija, naime, dogovorile su se jedino oko zajedničke zaštite istarskog pršuta, dok su se oko svih drugih proizvoda – terana, prošeka, kranjske kobasice, kulena i zelja – sporile, a nema sumnje da će tako biti i oko proizvoda čiju će zaštitu Hrvatska tek zatražiti, poput istarskog meda ili zagorskih mlinaca. Taj je rat samo jedna od posljedica hrvatsko-slovenskog arbitražnog spora, s obzirom na to da Ljubljana od ljeta 2015. godine, kada je Hrvatska napustila arbitražu, a osobito od objave arbitražne odluke koncem lipnja, koristi sve pravne, diplomatske i političke mogućnosti za pritisak na Hrvatsku.