Paul Krugman / Reuters
Nakon pada Berlinskog zida, jedan moj prijatelj se našalio: sada kada je slobodna od ideologije komunizma, istočna se Europa može vratiti na svoj pravi povijesni put - fašizam. A sve to lako se može desiti i ovdje, kaže Krugman
Ugledni ekonomist i Nobelovac Paul Krugman u svojoj najnovijoj kolumni u The New York Timesu (»Zašto se to može desiti i ovdje«), ujedno i snažnoj kritici Donalda Trumpa i Republikanske stranke, upozorava da je Amerika blizu da postane nova Poljska ili Mađarska, što su, misli Krugman, zemlje u kojima je demokracija, kako je uobičajeno poimamo, već mrtva. Krugman objašnjava zašto se sličan scenarij može desiti i Americi, zemlji koja je rodno mjesto demokracije.– Neposredno nakon pada Berlinskog zida, jedan moj prijatelj, ekspert za međunarodne odnose, našalio se: sada kada je slobodna od ideologije komunizma, istočna se Europa može se vratiti na svoj pravi povijesni put – fašizam. Čak i u to vrijeme njegova je primjedba imala utemeljenje, a od 2018. teško se uopće može činiti kao šala. Ono što je Freedom House zvao neliberalizmom, u porastu je diljem Istočne Europe. To uključuje Poljsku i Mađarsku, obje još članice EU, u kojima je demokracija, kao što je uobičajeno shvaćamo, već mrtva. U obje zemlje vladajuće stranke – Pravo i pravda u Poljskoj i Fidesz u Mađarskoj – uspostavile su režime koji održavaju formu izbora, ali su uništile nezavisnost pravosuđa, potisnule slobodu medija, institucionalizirale visoku stopu korupcije i delegitimizirale neslaganja. Čini se da će rezultat u budućnosti vjerojatno biti jednostranačje. A sve to lako se može desiti i ovdje, upozorava Krugman u NYT.– Ne tako davno, ljudi su običavali govoriti da će nas naše demokratske norme, naša ponosna povijest slobode, štititi od takvog klizanja u tiraniju. Ustvari, neki to i dalje govore. Ali, vjerovati u takve stvari danas zahtijeva namjernu sljepoću. Činjenica je da je Republikanska stranka spremna da postane američka verzija Prava i pravde ili Fidesza, iskorištavajući svoju trenutnu političku moć kako bi uspostavila stalnu, upozorava ovaj američki ugledni ekonomist. Osvrće se pritom na događanja na razini pojedinih saveznih država, te zaključuje da moderna Republikanska stranka (Krugman koristi kraticu G.O.P. – Grand Old Party) ne osjeća pripadnost demokratskim idealima: napravit će sve da bi ih izbjegla i ojačala svoju moć, kaže. Na nacionalnoj razini stvari, napominje, postaju zastrašujuće.
Nije stvar u ekonomiji
– Trenutno sjedimo na rubu, i ako padnemo u pogrešnom smjeru, pogotovo ako Republikanci u studenom zadrže kontrolu nad oba doma Kongesa – postat ćemo nova Poljska ili Mađarska brže nego možete zamisliti, tvrdi Krugman. Što se republikanaca tiče, za njih kaže da će »lojalnost partiji prevagnuti nad ustavnom odgovornošću«, te da je stranka oko Trumpa zbila svoje redove čvršće nego ikada.
– Iako se prije godinu dana možda moglo činiti da ipak postoje granice, odnosno da je moguće da se dođe do točke na kojoj bi bar nekoliko republikanskih senatora reklo – dosta, sada je jasno da granica nemaju: učinit će sve što treba da obrane Trumpa i konsolidiraju moć, zaključuje Krugman, dodajući da se to odnosi čak i na političare za koje se jednom činilo da imaju neke principe. Ali, zašto je Amerika, rodno mjesto demokracije, tako blizu da slijedi vodstvo zemalja koje su demokraciju uništile, pita se Krugman, i odgovara:– Nemojte mi govoriti o ekonomskoj anksioznosti. To nije ono što se dogodilo u Poljskoj, koja je stabilno rasla i za vrijeme financijske krize i nakon nje, niti je to ono što se dešavalo ovdje (misli na SAD) 2016. godine. Brojna istraživanja su utvrdila da su rasne netrpeljivosti, a ne ekonomske nevolje, pokrenule Trumpove glasače. Poanta je u tome da patimo od iste bolesti – bijeli nacionalizam divlje galopira – to je ono što je efikasno ubilo demokraciju u nekim drugim zapadnim zemljama, i vrlo smo blizu točki s koje nema povratka, zaključuje ugledni ekonomist u svojoj kolumni u New York Timesu.
Otklon od tradicije
Naime, neke od zemalja bivšeg istočnog bloka danas su najgorljivije zagovornice zatvaranja, te predvodnice konzervativne revolucije s antiimigrantskim nabojem. Zanimljivo, Krugman kao ekonomist tvrdi da nije poanta u ekonomiji jer je primjerice Poljska jedna od rijetkih zemalja koja je kroz krizu prošla gotovo neokrznuta, a prednjači po ovom antidemokratskom ozračju koje spominje.Paul Krugman inače slovi kao lijevi ekonomist umjerenog tipa – liberal, kejnezijanac, što je također skupina kojoj je sloboda na prvom mjestu, ali vide je ponešto drukčije od čikaških zagovornika neobuzdane slobode tržišta: kroz uspostavu kakve-takve države blagostanja. Važno je naglasiti da je demokracija zapravo tradicionalna američka vrednota, kao i otvorenost te zemlje, koja se zapravo digla, nastala na migracijama: upravo ta raznolikost vinula je Ameriku među najrazvijenija i najpoželjnija mjesta za život, da bi se, eto, kako primjećuje Krugman, novi republikanski establišment otuđio i od vlastite tradicije.
