“Društveni mreže, koje su u trenutku kada su se pojavile opisani kao simbol slobode, pretvorili su se u jedan od glavnih izvora prijetnje današnjoj demokraciji“ – rekao je jučer turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Ova izjava uvod je u zakonodavne promjene kojima bi se kriminaliziralo širenje lažnih vijesti i dezinformacija online, na internetu. I dok se većina normalnog svijeta slaže da Internet ima tamnu stranu, da je postao plodnije tlo za teorije zavjere negoli se moglo misliti i da se ljude pomoću algoritama koji ih usmjeravaju na određene sadržaje zapravo gura u svijet lažnih vijesti i dezinformacija, kad turski predsjednik kaže da mu je krajnji cilj obrana demokracije, to u startu izaziva sumnju.

Erdogan je daleko od oličenja demokratskog političara, populist koji na razne načine ograničava ljudska prava, s prezirom gleda na skupine koje mu se ne sviđaju, od homoseksualaca do Židova, i vlada autoritarno Turskom već skoro 20 godina. Neke  svoje političke oponente proglasio je teroristima kao u slučaju bivšeg političkog saveznika Fethullaha Gülena kojeg je 2016. optužio za pokušaj državnog udara, što je dovelo do masovnih hapšenja i odlaska u azil njegovih oponenata.

Među njima najpoznatija su imena sportaša, legendarnog centarfora Hakana Sukura i NBA košarkaša Enesa Kantera čiji je otac izbačen sa sveučilišta i uhićivan bez obzira što se javno odrekao sina i tražio ga da promijeni prezime. Bilo je slučaja da se ljude uhićuje i ispituje samo zato jer su javno kritizirali Erdogana. Jednom prilikom 2015. istražitelji su priveli i 13-godišnje dijete jer je na Facebooku napisalo nešto protiv predsjednika.

U takvim okolnostima nije teško zamisliti da je obrana demokratskih vrijednosti samo izgovor za Erdogana da dodatno ograniči slobodu govora u Turskoj. Lažne vijesti, teorije zavjere i dezinformacije na društvenim mrežama zaista jesu postali prijetnja demokraciji, samo pitanje je kako kriminalizirati izražavanje na internetu, a da se ne ograniči temeljna sloboda govora i da se ne uđe u sferu diskrecijskih ocjena državnih odvjetnika po političkim preferencijama. Na to jasan odgovor nemaju ni najdemokratskije zemlje na svijetu, a kamoli demokratski deficitarna Turska.

Turska je prošle godine donijela zakon koji zahtijeva da platforme društvenih mreža koje imaju više od milijun korisnika imaju pravnog zastupnika i pohranjuju podatke u zemlji. Glavne tvrtke društvenih medija, uključujući Facebook, YouTube i Twitter, od tada su uspostavile urede u Turskoj.

Novi zakonodavni korak povećat će kontrolu što tko govori javno, s obzirom da su većina medija u Turskoj pod kontrolom vlasti, pa su društvene mreže ostale otok slobode govora. Vlasti već sad uklanjaju nepoćudne i kritičke postove s društvenih mreža, pa i pravno procesuiraju ljude koji kritički govore o vlasti. Paradoksalno, dok se u Turskoj već procesuira istina odnosno mišljenje, sad bi navodno novim zakonom na red došla i laž.

„Pokušavamo zaštititi naše ljude, posebno ranjive dijelove našeg društva, od laži i dezinformacija bez kršenja prava naših građana na primanje točnih i nepristranih informacija.” – zaključio je jučer Erdogan u video poruci na komunikacijskoj konferenciji održanoj u Istanbulu u organizaciji vlasti.

Novim zakonom bi se širenje “dezinformacija” i “lažnih vijesti” kažnjavalo kaznom do pet godina zatvora, prema izvješćima provladinih medija. Što je u redu. Pitanje je samo hoće li pod „lažne vijesti“ i „dezinformacije“ pravosudni turski sustav ugurati i kritiku vlasti i Erdogana.