Tko preuzima Bijelu kuću?

Trump ili Harris? Dan je do povijesnih američkih izbora, pobijediti može i kandidat s manje glasova

P. N., Hina

Reuters

Reuters

Sedam je država koje će odlučiti pobjednika - Pennsylvania, Georgia i Sjeverna Karolina, Michigan, Arizona, Wisconsin i Nevada



Dan je do američkih predsjedničkih izbora, a demokratska kandidatkinja Kamala Harris i republikanac Donald Trump i dalje vode vrlo tijesnu utrku.


Još jednom podsjećamo tko je dvojac koji želi preuzeti Bijelu kuću od Joea Bidena.


Kamala Harris


Kamala Harris prva je žena, prva Afroamerikanka i prva osoba azijskog podrijetla na mjestu potpredsjednice Sjedinjenih Američkih Država. Nakon četiri godine na drugoj najvišoj dužnosti, Harris ponovno želi ući u povijest preuzimanjem prve. Dobila je blagoslov predsjednika na odlasku Joea Bidena koji se prije samo tri mjeseca iznenada povukao iz utrke za novi mandat, što je pokrenulo njezinu munjevitu kampanju.


Reuters

REUTERS/Nathan Howard




Harris je rođena 20. listopada 1964. u Oaklandu u Kaliforniji. U obraćanju biračima često naglašava da je odgojena u srednjoj klasi.


Njezin otac Donald doselio se s Jamajke kako bi studirao ekonomiju, a majka Shyamala, istraživačica raka i aktivistica za građanska prava, došla je iz Indije. Vjenčali su se 1963., a rastali se kad je Harris imala pet godina.


Harris uglavnom nije isticala svoj spol i rasu. No rekla je da je Indija važan dio njezina života.


Kad su ona i mlađa sestra Maya bile djevojčice, majka ih je vodila u Indiju gotovo svake druge godine kako bi posjetile rodbinu. Usadila im ljubav prema indijskoj hrani. Majka joj je preminula od raka debelog crijeva 2009. godine.


Harris rijetko govori o svom ocu, koji je postao profesor na Sveučilištu Stanford. Jednom je u intervjuu rekla da nisu bliski.


Harris je postala prva afroamerička okružna tužiteljica San Francisca 2002., a nakon toga je šest godina bila glavna tužiteljica Kalifornije.


Kada je 2017. prešla u američki Senat, iskoristila je svoje iskustvo tužiteljice kako bi se istaknula na važnim saslušanjima na kojima je oštro ispitivala svjedoke – od Trumpovih dužnosnika do kandidata za Vrhovni sud.


Reuters

Reuters


Harris je svog partnera Douga Emhoffa, odvjetnika za zabavnu industriju, upoznala relativno kasno u životu. Prijatelj ih je spojio na spoju na slijepo u Kaliforniji 2013. godine. Vjenčali su se iduće godine. Emhoff ima dvoje odrasle djece iz prvog braka: Colea i Ellu.


Kao suprug potpredsjednice, Emhoff je ujedno i prvi “drugi gospodin” Sjedinjenih Država. Ako Harris pobijedi i postane prva žena na predsjedničkoj funkciji, bit će prvi “prvi gospodin”.


Donald Trump


Uspon Donalda Trumpa na dužnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, koju je obnašao od 2017. do 2021., srušio je mnoge pretpostavke i tabue, ali možda je jednako iznenađujuće što je prebrodio dva opoziva, kaznenu presudu i druge prepreke kako bi se ponovno natjecao za Bijelu kuću. Donald Trump preuzeo je Republikansku stranku, a potom i Bijelu kuću na izborima 2016. godine. Odlučan je ponovno postati predsjednik ove godine.


Reuters


Njegova neočekivana pobjeda nad Hillary Clinton 2016., kad se predstavio kao autsajder i obećao unijeti poslovnu pronicljivost u Bijelu kuću, potresla je američki politički sustav i iz temelja promijenila Republikansku stranku.


U 2024., četiri godine nakon poraza od Joea Bidena, još uvijek se predstavlja kao čovjek koji će prodrmati američku politiku suprotstavljanjem korumpiranim elitama. Pritom je ostao vjeran drskom kampanjskom stilu i sklon je teorijama daleko izvan mainstreama, rijetko propuštajući priliku da osobno uvrijedi ili ponizi svoje protivnike.


Ako Trump pobijedi, sa 78 godina postao bi najstarija osoba u povijesti SAD-a izabrana za predsjednika.


Rođen je 14. lipnja 1946., bio je četvrto od petero djece Fredericka Trumpa, magnata za nekretnine koji je obitelji ostavio malo carstvo u New Yorku. Roditelji su Trumpa s 13 godina poslali na vojnu akademiju.


Reuters

Reuters


Budući predsjednik kasnije je studirao na Sveučilištu Fordham, a zatim je pohađao prestižnu Poslovnu školu Wharton na Sveučilištu Pennsylvania.


Nakon što je diplomirao na Whartonu, pridružio se očevom poslu i 1974. postao predsjednik obiteljske tvrtke i preimenovao je u Trump Organization. Uslijedila su ulaganja u hotele, kockarnice, golf terene, luksuzne stanove i izbore ljepote.


Kao zvijezda televizijskog reality showa “The Apprentice” uživao je u priopćavanju loših vijesti neuspješnim natjecateljima. Odrješito im je govorio: “Otpušteni ste.”


Trump se s vremena na vrijeme bavio politikom, ali čini se da ga je na to najviše potaknula administracija Baracka Obame kad se pretvorio u desničarskog populista. Glasno je širio laž da Obama nije rođen u Sjedinjenim Državama.


Njegovi kritičari, među kojima i nekoliko istaknutih članova njegove prve administracije, opisuju ga kao kaotičnog, onog koji izaziva podjele te kao prijetnju demokraciji.


General John Kelly, njegov bivši šef kabineta, nedavno ga je usporedio s “fašistom.”


Njegova retorika na skupovima bila je sirova i mračna, koristio je prostačke uvrede, lažne tvrdnje i prijeteća upozorenja, poput njegove nedavne sugestije da bi mogao koristiti vojsku za obračun, kako tvrdi, s “unutarnjim neprijateljem.”


Kao i 2016., i ova izborna kampanja stavila je protivljenje imigraciji u prvi plan.


Trump je 2016. rekao da su neki meksički imigranti silovatelji i ubojice, a ove godine je bez ikakve osnove optužio haićanske imigrante da jedu kućne ljubimce u gradu Springfieldu u Ohiju. Tu tvrdnju je ponovio njegov kandidat za potpredsjednika, senator Ohija JD Vance.


Biraju elektori


Iako Sjedinjene Države za sebe kažu da su najrazvijenija svjetska demokracija, narod svog predsjednika ne bira izravno. Umjesto toga ustav propisuje da svaka od 50 saveznih država bira ‘izbornike’ koji će zapravo izabrati predsjednika. Takav izborni sustav poznat je kao izborni kolegij.


Od prvih 1789. godine na kojima je pobijedio George Washington, održano je 59 američkih predsjedničkih izbora. U pet slučajeva, što uključuje i dva u ovom stoljeću, pobijedio je kandidat koji nije osvojio najviše glasova u narodu, ali jest u izbornom kolegiju.


Demokratski kandidat Al Gore dobio je 2000. godine 543.895 glasova više na nacionalnoj razini od republikanca Georgea W. Busha. No u spornoj utrci koja je došla do Vrhovnog suda, suci su odlučili prekinuti ponovno prebrojavanje i dodijelili su tadašnjih 25 elektorskih glasova s Floride Bushu. To je Busha dovelo iznad čarobnog broja od 270 elektora i osiguralo mu predsjednički mandat.


Kad je Donald Trump izabran za predsjednika, Hillary Clinton je osvojila 2,9 milijuna glasova više od njega na nacionalnoj razini. No Trump je postao predsjednik jer je osvojio 304 elektora u odnosu na Clintoninih 227.


Ako kandidati osvoje jednak broj elektora, tada o izboru odlučuje novoizabrani Zastupnički dom.


Kako funkcioniraju elektori


Svaka država u izborni kolegij delegira onoliko izbornika koliko joj pripada razmjerno broju stanovnika. Izbornika je ukupno 538, što je broj koji odgovara broju kongresnika i senatora u američkom parlamentu.


To znači da ukupno ima 538 elektora: 435 zastupnika i 100 senatora, plus tri za distrikt Columbia. Predsjednik postaje onaj kandidat koji osvoji najmanje 270 elektora.


Kalifornija je najmnogoljudnija američka država i ima najviše elektora (54), a slijede je Teksas (40) te Florida (30) i New York (28). Na drugom kraju spektra slabo su naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.


Uz dvije iznimke, u saveznim državama vlada načelo “pobjednik nosi sve” – kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, makar i najmanjom mogućom razlikom osvaja sve njezine elektore. Iznimke su Nebraska i Maine koji izbornike dijele razmjerno broju osvojenih glasova.


Većina država tradicionalno je sklonija demokratima ili republikancima i ondje se pobjednik zna unaprijed, pa su u fokusu kandidata najčešće nalaze one savezne države u kojima bi pobjedu mogao odnijeti bilo koji kandidat (tzv. swing states).


Ove godine ih je sedam – Pennsylvania (19 izbornika), Georgia i Sjeverna Karolina (po 16), Michigan (15), Arizona (11), Wisconsin (10) i Nevada (6). U svima njima kandidati su po anketama unutar statističke pogreške.


Neki kritičari smatraju izborni kolegij zastarjelim i htjeli bi ga zamijeniti nacionalnim glasanjem. Tvrde da izborni kolegij ismijava sustav “jedna osoba, jedan glas” kojim se zemlja ponosi.


Osim toga, izborni kolegij uzrokuje da kandidati koncentriraju svoje kampanje prvenstveno na nekoliko ključnih država” u kojima je ishod glasanja neizvjestan, pretvarajući većinu birača u ostatku zemlje u promatrače.


No zagovornici smatraju da bi se baš to dogodilo ako bi se predsjednik birao isključivo voljom birača. Tada bi kandidati koncentrirali svoje kampanje u velikim državama – Kaliforniji, Teksasu i New Yorku, dok bi birači u manjim državama bili promatrači.