Američki predsjednik Donald Trump se videolinkom uključio u Svjetski ekonomski forum u Davosu i objavio da Europi uvodi carine. Tko ih želi izbjeći, neka proizvodi u Americi, zagrmio je Trump, a poruka je jasna: nova američka administracija neće zazirati od protekcionističkih mjera s ciljem da popravi položaj SAD-a u vanjskotrgovinskoj razmjeni.

Takve mjere obično vode u trgovinske ratove u kojima nema pobjednika, već svi ponešto gube. Najviše bi mogla izgubiti ukupna međunarodna razmjena i svjetska trgovina pri čemu bi se vodeće ekonomije mogle još više zatvoriti i antagonizirati. Protekcionizam, zatvaranje i deglobalizacija dodatno bi mogle utjecati na geopolitičke odnose, zahladiti ih i narušiti.

Seljenje kapitala

Carine prema Kini, Kanadi, ali i EU-u Trump je zazivao i tijekom kampanje, a brojne analize već su tada išle u pravcu što bi se moglo dogoditi u slučaju da ih najmoćnija ekonomija svijeta uistinu uvede, posebice kakve bi to posljedice moglo imati po Stari kontinent. Kao što je poznato, Europa već godinama ne uspijeva iznaći put prema gospodarskom rastu. Inzistira na skupoj zelenoj tranziciji, levitirajući na rubu recesije kojoj najviše pridonosi velika njemačka ekonomija čiji se ekonomski položaj pogoršao nakon kidanja ekonomskih veza s Rusijom. Uvoz nafte i plina preusmjerio se dijelom prema Americi, a Trump sada traži da ga Europa i poveća kako bi se time »ublažio«, odnosno kompenzirao SAD-ov vanjskotrgovinski manjak u razmjeni s EU-om.

EU, naime, u razmjeni s SAD-om ostvaruje suficit, što Trumpu smeta pa je najavio carine kako bi »zaštitio« američku ekonomiju. Ona pak u globalu bolje stoji od europske: rast američke ekonomije premašuje tri posto, dok je europski tek nešto veći od nule. U SAD-u su i inflatorni pritisci slabiji, iako i dalje postoje, uslijed čega je Trump i dobio izbore. Dakle, ako SAD uvede carine na robu iz Europe, to bi moglo ugroziti europski izvoz u Ameriku te potaknuti seljenje kompanija iz Europe što bi bio još jedan udarac ionako krhkoj europskoj ekonomiji. No, ojačalo bi inflatorne pritiske u SAD-u te Federal Reserve dodatno usporilo u snižavanju ključnih stopa.

Ako Europa uzvrati istom mjerom, o čemu se također nagađa, te uvede carine na američke proizvode, to znači istu stvar u obrnutom smjeru: s tim će proizvodima uvesti i veće cijene. Europska središnja banka inflaciju je jedva nekako uspjela svesti ispod tri posto te je novi inflatorni pritisak zadnje što joj treba. Monetarna municija je potrošena, a ekonomski rast i dalje na nultoj točki. Kamate su u eurozoni naime konačno krenule dolje, s ciljem poticanja rasta, ali u nadi da je inflacija svladana. No, upravo bi se dakle u uvjetima mogućeg trgovačkog rata, što je scenarij o kojem je u prosincu govorila i naša središnja banka, robna razmjena usporila, a cijene ponovo krenule uzlazno. Povećale bi ih carine, ali za Europu – ne samo carine.

Povećati proizvodnju

Činjenica da ECB ruši svoj kamatnjak brže od američkog Feda znači da je euro dugoročno pod pritiskom slabljenja u odnosu na američki dolar. Kapital uvijek ide u onu valutu koja osigurava više povrate pa ta valuta jača. Slabiji euro pak znači skuplji uvoz pa već preko kanala tečaja eurozoni prijeti novi val inflacije. Ako pak počne kontrirati Trumpu i uvoditi carine inflatorni udar mogao bi biti još jači. A Fed bi baš zbog carina o kojima Trump priča, iz istog razloga, straha od inflacije, svoje stope mogao dulje zadržati na istoj razini. To bi moglo još povećati jaz između dviju monetarnih politika, a onda i tečajnu divergenciju.

Na malom hrvatskom tržištu se unutar same eurozone borimo s inflacijom koja je veća nego u zemljama u okruženju, a ono što vrijedi za Hrvatsku, vrijedi u ovoj situaciji i za cijelu Europu: treba povećati proizvodnju i više se oslanjati na vlastite resurse kako bi se građane zaštitilo od viših cijena i interesa kapitala. Europa ima i problem nehomogenosti, odnosno težeg zajedničkog nastupa što bi se sada izvana moglo iskoristiti.