Ukrajinski vojnici u Rusiji

Svjedočanstva iz Kurska: ‘Svakim je danom sve gore, naša zemlja nije ovdje. Rekli su nam da izdržimo do 20. siječnja’

Portal Novilist.hr

Reuters

Reuters

"Ne trebaju nam ove kurske šume, u kojima smo već ostavili toliko drugova", kaže Pavlo



Četiri mjeseca prošla su otkako su ukrajinske trupe pokrenule munjevitu ofenzivu na rusku regiju Kursk. BBC je putem Telegrama kontaktirao s nekoliko ukrajinskih vojnika koji se nalaze tamo i svi su suglasni u jednom.


“Situacija je svakim danom sve gora. Ne vidimo cilj. Naša zemlja nije ovdje”, opisuju turobnu sliku, govoreći o strašnim vremenskim uvjetima i stalnom nedostatku sna zbog ruskog bombardiranja zastrašujućim klizećim bombama od 3.000 kilograma.


Ruske snage polako vraćaju sve više teritorija.


Umor i nedostatak rotacije




“Ovaj trend će se nastaviti. Samo je pitanje vremena”, napisao je vojnik, izmišljenog imena Pavlo 26. studenog.


On svjedoči o ogromnom umoru, nedostatku rotacije i dolasku postrojbi, sastavljenih uglavnom od sredovječnih muškaraca, dovedenih izravno s drugih bojišnica s malo ili nimalo vremena za odmor. Sve druge poruke su jednako mračne, a vojnici su svjesni da nije uspio primarni plan – odvratiti ruske postrojbe sistočne fronte Ukrajine.



Navode kako im je rečeno da zadrže ovaj mali komadić ruskog teritorija drži sve dok u Bijelu kuću krajem siječnja ne stigne novi američki predsjednik Donald Trump.


“Glavni zadatak s kojim se suočavamo je zadržati maksimalni teritorij do Trumpove inauguracije i početka pregovora. Kako bi ga kasnije zamijenili za nešto. Nitko ne zna za što”, rekao je Pavlo.


Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je još prije nekoliko tjedana naznačio da obje strane imaju na umu promjenu američke administracije.


“Siguran sam da nas Putin želi izgurati iz Kurska do 20. siječnja”, rekao je Zelenski.



Gube teritorij


Raspoloženje na fronti u Kursku nije podigla niti odluka SAD-a, Velike Britanije i Francuske da Kijevu dopuste korištenje zapadnog dalekometnog oružja na ciljevima unutar Rusije. Projektili ATACMS i Storm Shadow su gađali ruska zapovjedna mjesta i skladišta oružja, ali to je priča koja se za vojnike na prvoj crti čini itekako dalekom.


“Nitko ne sjedi u hladnom rovu i ne moli se za projektile. Živimo i borimo se ovdje i sada. A projektili lete negdje drugdje”, rekao je Pavlo.


Samo u listopadu Rusija je uspjela zauzeti procijenjenih 500 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija, najviše što je uzela od prvih dana invazije punog opsega 2022. Nasuprot tome, Ukrajina je već izgubila oko 40 % teritorija koje je zauzela u Kursku u kolovozu.


Neki od vojnika s kojima je kontaktirao BBC navode da se osjećaju da su na krivom mjestu i da je važnije biti na istočnom frontu Ukrajine, nego okupirati dio Rusije.



“Naše mjesto je trebalo biti tamo, a ne ovdje u tuđoj zemlji. Ne trebaju nam ove Kurske šume, u kojima smo već ostavili toliko drugova”, dodaje Pavlo.


Nisu vidjeli Sjevernokorejance


Ukrajinski vojnici tvrde da još nisu u Kursku susreli sjevernokorejske vojnike.


“Nisam vidio niti čuo ništa o njima, niti živim, niti mrtvim”, priča vojnik imena Vadim. Kaže da im je rečeno da zarobe bar jednog sjevernokorejskog vojnika, po mogućnosti s dokumentima. Obećan im je za to dodatni dopust.


“Vrlo ih je teško pronaći u mračnoj Kurskoj šumi. Pogotovo ako nisu ovdje”, sarkastičan je Pavlo.


Vojni analitičari, međutim, inzistiraju da operacija Kursk usprkos svim poteškoćama i dalje ima važnu ulogu.


“To je jedino područje u kojem održavamo inicijativu”,kaže Serhiy Kuzan iz Ukrajinskog centra za sigurnost i suradnju. Priznao je da se ukrajinske snage nalaze u “nevjerojatno teškim uvjetima” u Kursku, ali i da Rusija posvećuje ogromne resurse njihovom izbacivanju.


“Što dulje budemo mogli držati ovu Kursku frontu – s odgovarajućom opremom, topništvom, Himarsima i naravno oružjem dugog dometa da udarimo njihovu pozadinu – to bolje”, dodao je.