Krajnja desnica će, pokazuju istraživanja javnog mnijenja, ostvariti značajan uspjeh na izborima za Europski parlament pa će nekadašnjim strankama s margine narasti utjecaj u Europskoj uniji, piše u analizi agencija dpa.

No koliki bi mogao biti taj pomak udesno i koliko će on ‘potresti’ Europsku uniju?

Oštro skretanje udesno

Već mjesecima politički analitičari prognoziraju da će na europskim izborima stranke lijevog centra i zeleni izgubiti mjesta nauštrb desnog centra i krajnje desnice.

Vijeće za vanjske poslove još je na početku godine predvidjelo da će doći do “oštrog skretanja udesno” te da bi antieuropske stranke mogle dobiti izbore u čak devet zemalja, među kojima u Belgiji, Italiji i Francuskoj.

To bi donekle moglo ugroziti većinu koju drže tri ‘srednjostrujaške’ grupacije – Europska pučka stranka (EPP) desnog centra, socijaldemokrati lijevog centra (S&D) i liberalno-centristička Obnovimo Europu (Renew Europe).

Krajnje desni Identitet i demokracija (ID) i manje radikalni, ali euroskeptični Europski konzervativci i reformisti (ECR) dvije su glavne grupacije koje će vjerojatno najviše profitirati na izborima.

Podaci anketa s kraja svibnja pokazuju da bi ID mogao dobiti 68 mjesta, a ECR 75.

Time bi one s postojećih 118 mandata u Europskom parlamentu skočile na 143. Kompletni Europski parlament broji 720 mjesta.

EPP, S&D i Renew trebale bi u novom sazivu imati 404 mjesta, što je tanja većina od sadašnjih 417 mandata, ali, nadaju se, još uvijek dovoljno da sačuvaju većinu koju imaju od izbora 2019.

Ako se projekcije pokažu točnima, parlament će ipak imati utjecajniji nacionalistički blok što će zasigurno izmijeniti i rasprave o ključnim pitanjima s kojima se Europa suočava.

Što je dovelo do uspona krajnje desnice?

Djelovanje na polju klimatskih promjena, rast migracija i odgovor na njih, ekonomska neizvjesnost i bijes protiv establišmenta među mnogobrojnim su razlozima kojima analitičari obrazlažu uspon krajnje desnice.

Sve navedeno, ojačano ruskim dezinformacijskim kampanjama, stvorilo je moćnu mješavinu koja je uzdigla ekstremne desničare.

Potpredsjednica Europske komisije Vera Jourová, kako je citira Financial Times, požalila se da se Europa bori protiv “lavine dezinformacija” iz Rusije.

Istrage širom EU-a otkrivaju dokaze o tome. Belgijski premijer Alexander De Croo u ožujku je rekao da su obavještajne službe njegove zemlje otkrile ruske mreže u “nekoliko europskih zemalja” čiji je cilj utjecati na europske izbore.

Stranke radikalne desnice istovremeno tvrde da institucije EU-a dominiraju svakodnevnim životom javnosti, a nemoćne su im istovremeno pomoći.

Kako će krajnja desnica utjecati na europske politike?

Utjecaj radikala iz desnog spektra vjerojatno će spriječiti uspješnu suradnju EU-a na sveobuhvatnim politikama kao što su klima i migracije, u skladu s njihovim ciljem jačanja suverenih uloga zemalja.

Moguće je stoga da ambiciozne europske politike koje traže visoku razinu suradnje među državama članicama ne ugledaju svjetlo dana u mandatu sljedeće Europske komisije.

Primjer takvih vrsta dogovorenih politika Komisije na odlasku su Zeleni plan ili Europski pakt o migracijama i azilu.

Nesigurna budućnost za Ursulu von der Leyen

Pomak udesno mogao bi utjecati i na izbor sljedećeg predsjednika Europske komisije, vjerojatno najmoćnije uloge u EU.

Njemačka konzervativka Ursula von der Leyen iz EPP-a želi drugi mandat, ali pronalazak parlamentarne većine koja bi joj dala potporu mogao bi se pokazati iznimno teškim jer političke skupine prilagođavaju svoje poteze sve većoj potpori birača ekstremnoj desnici.

Čelnica francuskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen rekla je talijanskom listu Corriere della Sera da želi bliže surađivati s Braćom Italije premijerke Giorgie Meloni.

“Ako uspijemo, možemo postati druga najmoćnija grupacija u Europskom parlamentu. Mislim da se takva prilika ne smije propustiti”, rekla je Le Pen.

Dvije stranke pripadaju dvjema različitim grupacijama u EP-u, Nacionalno okupljanje pripada ID-u, a Braća Italije ECR-u.

Spajanje ID-a i ECR-a moglo bi se pokazati odlučujućim faktorom za izbor budućeg čelnika EK-a i za sastav sljedeće Komisije.

U travnju von der Leyen nije isključila suradnju s grupom ECR i pridobila je potporu talijanske premijerke.

To bi se pak moglo pokazati kao riskantna strategija: njemački kancelar Olaf Scholz upozorio je von der Leyen da ne pokušava osigurati još jedan mandat uz pomoć desničarskih ekstremista.

Podijeljena krajnja desnica

No ekstremni desničari daleko su od homogene sile.

Ono što ih prvo dijeli jest Rusija. Poljska stranka Pravo i pravda, dio ECR-a, dijametralno je suprotna prokremaljskom stajalištu mađarskog Fidesza o ukrajinskom ratu. Meloni je u međuvremenu zauzela jasan proukrajinski stav.

Još jedno polarizirajuće područje su pokušaji krajnje desnice da se dopadne ‘mainstreamu’ čime misli privući određenu kategoriju birača.

Veliki raskol nastao je u skupini ID nakon što je vodeći kandidat AfD-a za izbore Maximilian Krah rekao da nisu svi članovi SS-a, nacističke paravojne skupine, bili kriminalci.

To je dovelo do osude iz Nacionalnog okupljanja koji se pokušava otresti svoje antisemitske reputacije i naposljetku rezultiralo izbacivanjem AfD-a iz skupine ID.

No niti je siguran uspjeh radikalne desnice na izborima niti imenovanje von der Leyen.

Međutim, jasno je da se raspada ‘sanitarni kordon’, neformalan poslijeratni sporazum za isključivanje krajnje desnice iz vlasti, jer sve više takvih stranaka ulazi u vladajuće koalicije.