Poznato je kako je jubilarno 50. okupljanje svjetske poslovne i političke elite u Davosu proteklog tjedna prošlo u znaku borbe protiv alarmantnih klimatskih promjena. Ali manje je poznato da je glavna briga, koja je mučila oko 3.000 bogataša u švicarskom zimovalištu, bila drukčija. Iza scene oni su bili zaokupljeni pitanjem kako kapitalizam spasiti od propasti.

Naime, javnosti postaje sve jasnije kako su upravo društvo iz Davosa, njihova neobuzdana i egoistična borba za profitom – koju diktiraju najveće svjetske banke i korporacije – glavni krivci za destabilizaciju društava, za rastuće nejednakosti, populističke pobune i za ekološke katastrofe koje dugoročno prijete opstanku ljudske vrste.

– Pretjerane nejednakosti sputavaju gospodarski rast, a mogu pothraniti populizam i političke prevrate, uočila je Georgieva. No, za razliku od stanja prije sto godina, upozorila je, danas je svijet opterećen dodatnom nevoljom – klimatskim promjenama. Budući da klimatske katastrofe dolijevaju ulje na vatru nezadovoljstva ljudi, iz riječi Georgieve jasno je da iduća ekonomska kriza u svijetu može biti veća i opasnija od svih dosadašnjih te temeljito prodrmati vladajući poredak.

Davos / Reuters

Borba za profit

Toga su svjesni i brojni svjetski milijarderi. Još ljetos, gotovo 200 američkih kompanija objavilo je da glavni cilj njihova rada više ne može biti samo profit, nego i obavljanje društveno korisne funkcije. Neće raditi, kažu, samo za korist svojih vlasnika (shareholders), nego za sve sudionike u društvu (stakeholders), za radnike i zajednice u kojima djeluju.

Štoviše, britanski princ Charles otišao je korak dalje te u Davosu pozvao poslovne i političke lidere neka se pripreme za »radikalno preoblikovanje gospodarstva i tržišta, kako bi se uhvatili u koštac s klimatskim promjenama«, kako ga prenosi Guardian.

– Želimo li ući u povijest kao ljudi koji nisu učinili ništa da bi svijet s ruba ponora vratili u ravnotežu, kada smo to mogli učiniti?, upitao je princ od Walesa nazočne. »Kakva je korist od dodatnog bogatstva u svijetu stečenog kroz poslovanje na stari način, ako njime ne možete učiniti ništa osim gledati ga kako gori u katastrofalnim uvjetima?«, dodao je Charles.

Današnji kapitalizam trebalo bi preoblikovati tako da počne funkcionirati u korist svih ljudi, a ne samo privilegirane manjine – kako su to svojedobno rekli američki socijalist Bernie Sanders, pa čak i konzervativna britanska premijerka Theresa May, kada je bila zatečena odlukom Britanaca da napuste Europsku uniju. No, sasvim je drugo pitanje kako to napraviti. Sudeći prema Klausu Schwabu, koji Svjetski gospodarski forum iz Davosa vodi već pola stoljeća, sadašnja borba za profitom je neodrživa. Međutim, izlaz nije ni državni kapitalizam koji, prema njegovim riječima, danas postoji u Kini i ostalim (uspješnim) azijskim gospodarstvima.

Schwab se zauzeo za treći put, za društveno odgovorni kapitalizam, u kojem mjerilo uspješnosti kompanija »nije samo ostvarivanje dobiti za vlasnike, već i pridonošenje ekološkim, socijalnim ciljevima te dobrom upravljanju«. Tvrdi da »pitanja okoliša i siromaštva ne mogu same riješiti ni vlade, ni sam poslovni sektor, niti građansko društvo«. On smatra da bi korporacije trebale postati »povjerenici društva« u postizanju društveno poželjnih ciljeva.

Međutim, brojni kritičari smatraju da je Schwabov treći put obična glupost, jer bi to značilo da banke i korporacije trebaju zadržati vodeću ulogu u usmjeravanju država i društava, samo s drukčijim, humanijim ciljevima. Takvo razmišljanje ismijao je čak i Wall Street Journal.

– Korporacije puno pričaju o tome da će gledati dalje od cijene svojih dionica. Ali nemojte na to računati, piše taj konzervativni američki dnevnik. I mnogi drugi misle kako je naivno očekivati da će milijarderi poput Jeffa Bezosa, Billa Gatesa, Marka Zuckerberga ili nekog Ivice Todorića preuzeti vodeću ulogu u smanjivanju nejednakosti i borbi protiv klimatskih katastrofa.

Davos / Reuters

Veća uloga države

Američki analitičar Nick Buxton upozorava da se pozitivna preobrazba kapitalizma, koju obećavaju vodeće kompanije, ne može ostvariti bez jačanja državne regulacije i prisile. Prema Buxtonu, to ne može biti samo pitanje dobre volje vlasnika kompanija.

Budući da samo zakoni mogu pritisnuti kompanije da se zaista ponašaju u skladu s lijepim deklaracijama, pitanje je zašto Schwab i njegovi kolege milijarderi svjesno potcjenjuju presudnu ulogu država. One su povijesno formirane upravo zato da bi svojim polugama organizirale i usmjeravale kolektivnu akciju, pod vodstvom izabranih vlada i parlamenata. Očito, korporacije se boje jačanja demokracije i države, kao vrag od tamjana, jer ih one mogu pritegnuti i podvrgnuti kontroli.

Uzgred, državni kapitalizam nije kineski izum, nego forma koju su 1930-ih uveli SAD, Britanija i ostale zapadne zemlje, pod utjecajem ekonomista Johna Maynarda Keynesa, kada se sustav našao u egzistencijalnoj krizi i pred opasnošću od komunističkih prevrata. Osim država, u svijetu ne postoji drugi čimbenik koji može organizirano i učinkovito utjecati na razvoj gospodarstva, na poticanje novih tehnologija, smanjivanje nejednakosti i jačanje socijalne kohezije.

Čak i Kristalina Georgeva je obilazno zatražila veću ulogu države, predloživši jačanje progresivnog oporezivanja. To praktički znači da najbogatiji trebaju najviše materijalno pridonijeti rješavanju rastućih socijalnih nejednakosti i klimatskih nevolja. Međutim, međunarodne banke i korporacije u proteklih 30 do 40 godina učinile su sve kako bi razvlastile države i njihova demokratski izabrana tijela. Ucjenama i pritiscima prisiljavaju države da smanjuju poreze kompanijama i da rastaču socijalno osiguranje ljudi, zagovarajući liberalizaciju, deregulaciju i privatizaciju državnih resursa. To je dovelo do prelijevanja bogatstva u ruke jednog postotka stanovništva. Prema najnovijoj procjeni humanitarne organizacije Oxfam, oko 2.100 milijardera u svijetu danas ima veće bogatstvo od 4,6 milijardi ljudi, koji čine 60 posto svjetskog stanovništva.

Istodobno, najbogatiji ljudi, kakvi se okupljaju i u Davosu, stvorili su sebi izvanteritorijalni status u svijetu, izbjegavajući odgovornost prema narodima i državama u kojima njihova poduzeća posluju. Slobodu kretanja kapitala zloupotrebljavaju za neplaćanje poreza i za dovitljivo prebacivanje zarade u stotinjak poreznih oaza u svijetu. Kako bi rekao Bernie Sanders, kompanije su sustav namjestile za sebe i svoje interese. Tako su se izdvojile iz društva i od obveza prema drugima. Sada bi milijarderi i njihove kompanije – ako se klimatske promjene žele obuzdati, a kapitalizam spasiti – trebali postati sastavni i odgovoran dio zajednice, poput ukroćenih goropadnica. Mnogima od njih to teško pada.