Sretna okolnost i humanost nekolicine zaposlenika općinske uprave Spinaceta na periferiji Rima promijenili su život 50-godišnjeg beskućnika. Čovjek koji pati od amnezije i ne sjeća se svoje prošlosti uspio je pronaći svoju obitelj koja će ga uskoro odvesti natrag u Rumunjsku, njegovu domovinu,  javlja La Stampa.

Sve se dogodilo nakon njegova prisilnog iseljavanja iz podruma zgrade u kojoj je neko vrijeme spavao u Spinacetu. Neki zaposlenici općinske uprave Rim IX Eur, zajedno sa zaposlenikom općinske tvrtke intervenirali su, razgovarali s njim i shvatili njegov problem – izgubio je pamćenje.

“Zaposlenik je zatim objavio fotografiju tog muškarca u grupama njegovih sunarodnjaka na društvenim mrežama”, što je omogućilo “njegovoj obitelji, koja je vjerovala da je mrtav, da ga prepozna i njegovoj kćeri da ga pozdravi putem videopoziva”, kaže načelnica općine IX Titti Di Salvo. “Naši ljudi potom su ga otpratili do Hajdine kuće, općinskog prenoćišta za beskućnike kojim  upravlja Zajednica Sant’Egidio. Sada će obitelj doći po njega kako bi ga odvela kući”, pojasnila je načelnica.

Ova priča pokazuje, naglasila je, kako “humanost i kompetentnost naših ureda zlata vrijede”. Nekadašnja zgrada vrtića postala je Hajdina kuća u kojoj sada beskućnicima pomaže zajednica Sant’Egidio i koja je dobila naziv po prvoj korisnici. Vrijedni volonteri primaju beskućnike, ali u ovom slučaju, kao i u mnogim drugima, žele učiniti više i rade na povezivanju ljudi. To se dogodilo  muškarcu koji je stigao vidno potresen u prenoćište. Tako je čovjeku koji je vjerojatno nedavno  podvrgnut kirurškom zahvatu pomogla tzv. pozitivna mreža, koju su na tom području stvorile lokalne institucije, građani i zajednica poput Sant ‘Egidija, predana zaštiti najslabijih.

Priča ovog 50-godišnjaka počinje danas: kad je stigao u prihvatni centar, on je ponovno mogao vidjeti svoju kćer putem video poziva. Oni koji su posvjedočili telefonskom pozivu ostali su ganuti reakcijom muškarca kada je ugledao lice svoje kćeri, koja mu je ispričala svoj život i upoznala svoju djecu s njim putem weba. Ukratko, priča je to koja je počela kao drama a završila sretno, zahvaljujući radu u sinergiji, timskom radu. I iz tog razloga Titti Di Salve je zahvalila svim ljudima koji nisu okrenuli glavu na drugu stranu te su omogućili povezivanje oca i kćeri: “Činilo se ispravnim objaviti ovu priču i javno zahvaliti volonterima Sant’Egidija i našim zaposlenicima na humanosti s kojom obavljaju svoj posao, s tim duhom služenja, brige i pažnje prema potrebitim ljudima”.