Za cijenu od 99 eura možete preko stranice Ancestry naručiti DNK test paket i za otprilike osam tjedana dobiti bolji uvid u svoje porijeklo, čiju krv nosite, koje su nacionalnosti bili vaši davni preci, možete pronaći daleke rođake za koje niste znali.

Ovakav test može otkriti nepoznate i uzbudljive stvari o vama, ali može razotkriti i mračne tajne. Kroz ovo drugo prošla je Wendi Babst prije otprilike tri godine. Nagradivši samu sebe DNK paketom povodom odlaska u mirovinu s mjesta detektiva u šerifovom uredu Clackamas okruga u Oregonu, Wendi se poput mnogih Amerikanaca nadala da će dobiti sveobuhvatnu sliku svog rodoslovlja, ali su je rezultati njezinih DNK testova uznemirili. Imala je bliska podudaranja s osobama za koje je znala da nisu prvi rođaci ili polubraća, i bunilo ju je često ponavljanje prezimena za koje nije nikad čula. Prezimena Fortier.

Nakon što je shvatila da DNK analiza možda i nije bila najbolja ideja, naučila je na težak način i da liječnicima ne treba uvijek bezuvjetno vjerovati. Čak ni inače vrlo cijenjenima. Upravo takav doktor bio je Quincy Fortier, jednom prilikom čak proglašen liječnikom godine u Nevadi, koji je preminuo 2006. godine u dubokoj starosti od 94 godine života tijekom kojeg je sakupio 60 godina liječničke prakse. Ali, čuvao je bolesnu tajnu koja je u okolnostima slučajnosti i napretka tehnologije polako izlazila na vidjelo. Naime, prezime Fortier pojavljivalo se učestalo u DNK usporednom testu Wendi Babst iz jednostavnog razloga: ugledni liječnik je bio njen otac, što Wendi nije znala. To da djeca odrastu uz roditelje i nikad ne saznaju da oboje ili jedan od njih nije njihov biološki roditelj nije toliko čudo i rijetkost, kad se to iz raznih razloga namjerno krije od djece. U ovom slučaju nedaća i skandal je u tome što ni biološka majka nesretne Wendi nije znala da je Quincy Fortier otac njene kćeri.

HBO-ov dokumentarac

Krenimo redom u priči koja je tema novog HBO-ovog dokumentarca analiziranog u Guardianu. Cathy, majka Wendi Babst početkom 60-ih bila je friško vjenčana i s mužem se doselila u Las Vegas.

Trudili su se dobiti dijete, ali nije išlo. O neplodnosti se u to doba malo pričalo unutar četiri zida kuće, a kamoli javno. Cathy je u tišini potražila u telefonskom imeniku specijalistu za plodnost. Lako je našla što je tražila, s obzirom da je u to doba ugledni ginekolog Quincy Fortier otvorio prvu bolnicu za „ženske probleme“ u Las Vegasu s reputacijom stručnjaka koji je mnogim parovima pomogao da dobiju djecu. Poslije pregleda, stvar se činila jednostavnom. Fortier je rekao da mu treba uzorak sperme njenog supruga nakon čega će je on njome i oploditi. I uspio je. Samo, pokazat će se desetljećima kasnije, ne suprugovom već svojom spermom.

Cathy nije bila jedina. Kako piše Guardian, do sad je otkriveno 26 slučajeva gdje je Fortier zamijenio neplodne supruge i uskočio u „pomoć“, a da nitko nije posumnjao što se iza te pomoći zapravo skriva. Ostaje nepoznato je li ovu skandaloznu praksu pokojni ginekolog činio samo zato da se pokaže uspješnijim u svojoj struci ili iz nastranosti, patologije igranja boga.

Teška pitanja

Upravo je ta patologija parafrazirana u naslovu dokumentarnog filma „Baby God“ koji će danas biti premijerno prikazan na HBO-u, i koji istražuje okolnosti pod kojima se moglo dogoditi da jedan ugledni liječnik oplođuje pacijentice svojim sjemenom bez njihova znanja. Osim toga, autori filma se bave posljedicama za potomke koji se nakon godina života u uvjerenju tko su i otkuda dolaze, nađu u limbu da više ne znaju tko su i otkud dolaze.

S ovim teškim pitanjima redateljica filma Hannah Olson ne susreće se prvi put i znala je što ju čeka. Kao producentica dokumentarnog televizijskog showa „Finding Your Roots with Henry Louis Gates, Jr.“, koji je ljudima otkrivao njihove korijene naučila je da se posao analiziranja rodnih listova, smrtnih listova, bolničkih arhiva ponekad nenamjerno pretvori u otvaranje Pandorine kutije.

No, na ovako ekstreman slučaj kao s liječnikom iz Nevade nisu naišli u šest sezona popularnog televizijskog showa.

Slučaj Fortier potresao je zdravstveni establišment u Nevadi, ali nije bio izolirani incident; sad kad je preko DNK sve provjerljivo, postoje dokazi za preko 20 slučajeva američkih liječnika koji su na najgrublji način kršili kodekse ponašanja u liječenju neplodnosti, odnosno zloupotrebljavali svoju akademsku poziciju da funkcioniraju kao zadnji prevaranti. Najpoznatiji je slučaj dr. Donalda Clinea u Indianapolisu, koji je kroz praksu „liječenja“ neplodnosti iza sebe ostavio 50-ak djece koja su biološki njegova. Fortier nije bio pravilo u struci, ali nije bio ni usamljena iznimka.

Prijevare s plodnošću

Osobna istraga Wendi Babst nakon šokantnog otkrića „sumnjivih“ rođaka u njenom obiteljskom stablu koja je prikazana u filmu, nije  prvi slučaj saznanja o kriminalnoj praksi Quincya Fortiera. Babst je pronašla zapise o seksualnom zlostavljanju i napastovanju vlastite pastorčadi. On je te optužbe opovrgavao i nikad nije podignuta nikakva optužnica.  Dvije pacijentice tužile su ga sredinom dvijetisućitih nakon što su otkrile da su „liječenja“ od neplodnosti rezultirala njegovom biološkom djecom. Nagodba je postignuta izvan suda i uključivala je da uključene strane ne govore u slučaju u javnosti. Fortieru nikad nije oduzeta liječnička licenca i s ovog svijeta je otišao, a da nije morao pred sudom i javnosti priznati da je počinio nešto krivo.

Kad su se pojavili DNK testovi neke su države u SAD-u donijele zakone koji posebno ciljaju na zločine prijevara s plodnošću iz prošlosti. No, donošenje takvih zakona odvraćaju pažnju od neodgovorenih uznemirujućih pitanja, u slučajevima kao onaj lasvegaškog ginekologa Quincya Fortiera. Naime, takva je praksa i bez novih zakona uvijek bila nezakonita, kriminalna povreda tuđeg tijela, nadriliječništvo. Nikad nije bilo zakonito ugraditi bilo što u tuđe tijelo bez pristanka pacijenta. Zato se redateljica filma više fokusirala na stavove ljudi o ovom slučaju i emocije neposredno uključenih mimo njihove volje.

U filmu intervjuirani bivši Fortierovi kolege na redateljicu Olson ostavili su dojam da čak i liječnici koji ne bi učinili takvo što kao Fortier imaju određeno razumijevanje za njega i stav prema seksu i reprodukciji zadržan iz nekih drugih vremena. To je stav da „liječnik najbolje zna”, uvjerenje da žene ne trebaju znati i da cilj opravdava sredstvo. Dodajmo tome da do 80-ih godina prošlog stoljeća nije bilo prakse zamrzavanja sperme i očito je da neki od liječnika nisu odoljeli da se poigraju boga znajući u to vrijeme da posljedica neće biti.