“Zar ste me doista došli osloboditi? Ne želim ostati ovdje…”. Kad su karabinjeri u blizini talijanskog mjesta Bojanu otvorili vrata njena “zatvora”, ova 67-godišnjakinja – koja se prestrašila vidjevši ih, širom otvorenih očiju, iscrpljenog tijela – isprva nije željela govoriti, piše Corriere della Sera. Ali onda su je ohrabrujuće riječi – “Gospođo, ne bojte se, tu smo da vam pomognemo” – uvjerile.

“Tada se nasmiješila, a zatim počela plakati; bio je to oslobađajući plač”, kaže jedan od karabinjera koji je u petak sudjelovao u blic akciji u seoskoj kući na obroncima brda na kojem je smješten srednjovjekovni grad Casalciprano.

Zatočena, izolirana, ušutkana

Od 1995. godine bila je udovica i u toj kući je živjela s bratom i njegovom ženom koji su joj jednog dana odjednom odlučili oduzeti slobodu, pretvarajući je u robinju, smjestivši je u prljavu prostoriju pored drvarnice: bio je to pravi zatvor iz kojeg su je karabinjeri u petak napokon odveli. Lucidna i jasna, na zaštićenom saslušanju, uz pomoć psihologa kojeg je imenovao tužitelj, započela je svoju priču ovako:

“Nisu mi dopustili ni da se okupam kad želim. Smjela sam se oprati jednom mjesečno u kadi za pranje rublja.” Žena je ispričala da je bila zatočena, izolirana, ušutkana. “Ukoliko bih progovorila bez dopuštenja uslijedili bi šamari i uvrede. Jela sam ono što su mi dali, ako mi je nešto trebalo zatražila sam obraćajući im se s prozora…”, ispričala je. U prostoriji u kojoj je bila zatočena 22 godine nije bilo ni grijanja.  “Zimi sam da se zaštitim od hladnoće koristila pokrivače… Nosila sam odjeću koju sam donijela sa sobom kad sam se preselila. Televizija? Ne, nije je bilo”, ispričala je nesretna žena, kako piše Corriere della Sera.

Izuzetna želja za životom

Kapetan Edgard Pica, kojemu je izravno upućeno anonimno pismo koje je omogućilo otvaranje istrage, kaže da je zadovoljan akcijom kojom je napokon oslobođena 67-godišnjakinja.

“Pobijedila je njena sposobnost da izdrži vrlo tešku situaciju; bila je lišena slobode govora i autonomije. Pokazala je izuzetnu želju za životom i izlaskom iz noćne more u kojoj je živjela”, rekao je Edgard Pica. I to nije sve. Udovica je “u svakoj prilici tražila pomoć, ali njeni pokušaji su predugo prolazili nezapaženo”, istaknuo je Edgard Pica. Činila je to kontaktiranjem poznanika, tko zna na koji način, a jedan od njih je vjerojatno bio onaj koji je poslao anonimnu dojavu karabinjerima, kako javlja Corriere della Sera.