Vijest da Kevin Spacey mora platiti 31 milijun odštete producentskoj kući MRC koja stoji iza Netflixove serije „Kuća od karata“ zbog izgubljene dobiti i dodatnih troškova uzrokovanih njegovim otkazom, navodi na zaključak da je slavni glumac možda najveća kolateralna žrtva MeToo pokreta u kojem su holivudske glumice počele otvoreno iznositi svoja neugodna seksualna iskustva s moćnicima iz filmskog biznisa, od neželjenih verbalnih aluzija do gnjusnih zločina poput silovanja.

Naime, Spaceya je negdje u vrijeme kad su krenule optužbe protiv filmskog mogula Harveya Weinsteina, koji je opravdano završio iza rešetaka, manje poznati glumac Anthony Rapp optužio za seksualno uznemiravanje iz doba kad su zajedno glumili na Broadwayu 1986. godine. Spacey je Rappa, koji se kasnije otvoreno deklarirao kao homoseksualac, pozvao na party kod sebe doma i onda ga pijan odveo u sobu. Prema riječima samog Rappa fizičkog kontakta nije bilo, „ali me je pokušao zavesti. Bio sam svjestan da želi imati sa mnom nešto seksualno“. Veći je problem je što je tada Rapp imao tek 14 godina.

Trideset godina kasnije Spacey je objavio da se ne sjeća događaja uopće zbog protoka vremena i činjenice da je bio pod utjecajem alkohola, i javno ponudio “najiskreniju ispriku za ono što bi bilo duboko neprikladno ponašanje u pijanom stanju” ako se ponašao kako Rapp tvrdi.

No, čini se da Spacey ima kronični problem s „upucavanjem“ muškarcima oko sebe koji su to smatrali neprikladnim ponašanjem, jer je ubrzo nakon Rappovih sjećanja u javnost preko CNN izašlo na vidjelo da se osam ljudi koji su radili na seriji „House Of Cards“ – gdje je Spacey glumio glavnog lika, dijaboličnog fiktivnog predsjednika SAD Franka Underwooda – žalilo na njegovo ponašanje u seksualnom smislu.  Iz tadašnjeg CNN-ovog izvještaja sve što se može zaključiti je da se Spacey na setu ponašao – recimo to tako – kretenski i da je ljude dovodio u neugodne situacije. A onda se dogodila mala poplava optužbi sa svih strana.

Valjda svatko koga je ikad dodirnuo izašao je u javnost, pa i dao na sud. Sve optužbe u svim procesima protiv Spaceya su u međuvremenu odbačene. No, priča o seksualnom predatoru primila se, iako ni u jednom slučaju nije spomenuto ni da je Spacey poljubio nekog mimo njegove volje, a kamoli silovao. Njegovo neotesanost i bahatost, često pomiješana s alkoholom i gubitkom inhibicija skupo ga je koštala. Zapravo, ne možemo se sjetiti skupljih „upucavanja“ i pipanja u povijesti.

Kad su u producentskoj kući MRC vidjeli da postoji priča iz davnine o maloljetniku kojeg je Spacey navodno htio, ali nije zaveo, pa je stiglo još negativnog publiciteta od strane medija, posegnuli su za kontrolom štete. Proveli su internu istragu da potvrde ono što su znali svi na setu, pa su morali znati i producenti u MRC-u, i determinirani da se stekne dojam nulte tolerancije prema neprimjerenom seksualnom ponašanju bilo koje vrste, glavnoj zvijezdi serije su dali otkaz.

Četiri godine kasnije tražili su arbitražu koja je na kraju prevagnula na stranu MRC-a i odredila da im je Spacey dužan 29,5 milijuna plus 1,4 milijuna dolara za troškove odvjetnika. Ova odluka nema snagu sudske, pa će MRC potraživati istu sumu na sudu i gotovo sigurno dobiti zadovoljštinu. U objašnjenju stoji da je Spacey u više navrata prekršio govorne obveze pružanja svojih usluga “na profesionalan način” i ponašao se protivno MRC-ovim uputama, praksama i politikama, uključujući MRC-ovu politiku uznemiravanja – sve bez znanja MRC-a.

U prijevodu, to je bio povod za otkaz nakon pet uspješnih sezona serije, koji je pak uzrokovao da se šesta koja je već započela morala ponovno napisati bez njegovog lika, ponovno snimiti i skratiti s predviđenih 13 na 8 epizoda. Sve je to dovelo do milijunskih gubitaka.

Ako će na kraju Spacey morati platiti štetu u cijelosti, to za njega neće biti kraj svijeta jer je i nakon tri godine nerada nakon što je ostraciziran iz filmskog biznisa, njegovo bogatstvo procijenjeno na 100 milijuna dolara.

Vjerojatno ga više brine činjenica da više u Americi ne može dobiti posao koji je radio tako dobro o čemu svjedoče dva Oscara, „kazališni Oscar“ Tony, nagrada Zlatni globus…, ali prije svega niska impozantnih glumačkih ostvarenja. Da spomenemo samo neke: „Privedite osumnjičene“ „Se7en“, „LA povjerljivo“, „Vrtlog života“, „K-PAX“, „Crni ponedjeljak“ …

U Hollywoodu ne vrijedi izreka da je i loša reklama dobra reklama. U reputaciji i dobrom publicitetu je sve i nema studija koji će se kockati s tim da tipovima poput Spaceya i Johnnyja Deppa koji bezuspješno pokušava stresti sa sebe epitet obiteljskog nasilnika, daju novu priliku. Dapače, učinit će sve da već potpisane ugovore raskinu pa čak i da uklanjaju već snimljene uloge. Naime, kad je priča krenula 2017., film „All the Money in the World“ Riddleya Scotta već je bio spreman za kino distribuciju s Kevinom Spaceyom u ulozi magnata J.Paula Gettyja i onda otkazan. Spacey je izbačen i scene s njim ponovno su snimljene, ovaj put sa Christopherom Plummerom u ulozi Gettyja koji je – mora se priznati – sjajno odradio posao. Producenti su radije potrošili 10 dodatnih milijuna dolara negoli u distribuciju pustili s inkriminiranim Spaceyem. Trud je bio uzaludan, inače izvrsni krimić je iz nekog razloga podbacio na kino blagajnama i završio u gubitku.

Jedina nada Spaceyu ostaje Europa. Nije da ju hvalimo, ali čini se da se ovdje malo manje licemjerno gleda na krimene ovakve vrste. Amerika ima nultu toleranciju na pipanje i na nabacivanje, takvog će kriminalca na ovaj ili onaj način odstraniti iz društva, ali će na sudu ovih dana  nevinim proglasiti tinejdžera Kylea Rittenhousea (bijelca, dakako), koji je prošle godine u Kenoshi, Wisconsin na ulici kao pse ustrijelio dva prosvjednika protiv policijske brutalnosti (doduše, također bijelaca).  Rittenhouse se na prosvjedu našao kao civil da „štiti imovinu i ljude“, iako po zakonu sa 17 godina nije imao što tražiti na ulici s poluatomatskom jurišnom vojnom puškom AR-15.

Europa malo rigidnije shvaća pojam nužne samoobrane, a malo relaksiranije gleda na pitanja udvaranja muškaraca ženama, žena muškarcima, muškaraca muškarcima i žena ženama, odnosno ima na različitoj razini povučenu crtu između dobrog ukusa i nedopustivog ponašanja u inače prirodnoj iskonskoj društvenoj interakciji zvanoj i znanoj kao seksualna želja za drugim (ili istim) spolom.

Zapravo, Europa će ponekad kao u slučaju Romana Polanskog otići u ekstrem i pružiti utočište, dozvoliti da radi i diviti se čovjeku iznad kojeg visi teška sjena slučaja silovanja maloljetnice, (mada se i tu priča svodi na njenu riječ protiv njegove), zbog kojeg je i dalje u bijegu od američkog pravosuđa. Uspoređujući izvještaje o seksualnim prijestupima Polanskog i Spaceya, Spaceyevi su kamilica i dječja emisija.

U skladu s izrečenim, moguće je da ćemo Spaceya, tog sjajnog glumca i privatno očito naporne i neotesane osobe, gledati u projektima iza koje stoje europski producenti i redatelji. To se već i događa. Nešto ranije ove godine prije negoli  je objavljeno da će ga njegovo pipanje i iritantno „barenje“ koštati dodatnih 30 milijuna dolara, sitnim naslovima objavljena je vijest da je nakon četiri duge godine Kevin Spacey dobio ulogu u filmu  „The Man Who Drew God“. Razlog? Produkcija je uglavnom talijanska, a redatelj i ujedno glavni glumac je Talijan s međunarodnom karijerom Franco Nero koji očito ima razumijevanja za ljudske slabosti poput one Spaceyeve.

Radnja filma prati slijepog umjetnika koji može naslikati ljude na osnovu njihovog glasa i u jednom trenutku je lažno optužen za seksualno zlostavljanje djeteta, a Spacey je inspektor koji istražuje taj slučaj. Zaista prigodno intrigantna tema, zar ne?