Nakon propasti Silicon Valley banke i problema u Credit Suisseu, počela je padati i cijena dionice Deutsche banka, što je protumačeno kao da je bankarska kriza sve bliže našim vratima. Njemački kancelar Olaf Scholz poručio je odmah da u vezi s tom bankom »nema razloga za zabrinutost«.

Hrvatski premijer Andrej Plenković prenio je domaćoj javnosti ohrabrujuće poruke predsjednice Europske središnje banke Christine Lagarde, sa samita čelnika država EU-a, u pogledu otpornosti i pouzdanosti bankovnog sustava u europodručju. Da je bankarski sustav eurozone stabilan, siguran i likvidan posvjedočila je ponovo i Hrvatska narodna banka, odnosno njezin glavni ekonomist Vedran Šošić, koji kaže da su banke stabilne, štoviše, još će i bolje poslovati jer sporije rastu kamate na depozite nego na kredite, pa će i više zarađivati. Objasnio je da je situacija u SVB-u i Credit Suisseu bila posve različita, ali uz jednu poveznicu, a ta je da je veliki dio depozita bio neosiguran, pa su veliki depozitari odmah reagirali. Kod nas je, veli, situacija posve drukčija, 60 posto depozita je osigurano, a slično je i u cijelom europodručju.

No, burze pokazuju da se nervoza širi i europskim bankarskim tržištem, preispituju se očito pozicije pojedinih banaka, koliko su izložene ranijim izdanjima državnih obveznica čija cijena sada pada uslijed izdavanja novih, skupljih i za ulagače povoljnijih izdanja, te koliko je kome stabilna depozitna baza koja je uvijek ključ.

Izbjeći »bank run«

Svi se pribojavaju »bank runa«, navale na šaltere i podizanja depozita, što su situacije poznate i kod nas, i tada treba reagirati brzo i odlučno jer takva panika i nervoza mogu u dan-dva srušiti i najveće sustave. Kod nas, uvjeravaju HNB i HUB, nikakvog razloga za paniku nema. Pokazatelji likvidnosti, adekvatnosti kapitala, profitabilnosti, u bankama u Hrvatskoj i bolji su od prosjeka eurozone, a likvidnost je posebno visoka i zbog uvođenja eura pa stoga banke i ne dižu kamate na depozite jer im novi – ne trebaju.

No, bankarski sustav je uvezan kroz eurozonu, povezan, banke-kćeri itekako ovise o pozicijama banaka-majki, kapital slobodno kola i sigurno je da sve treba gledati i pratiti. Zbog rastuće inflacije središnje banke naglo su podigle ključne stope što se prenijelo i na cijenu državnog duga, kamate na obveznice, pa su stare obveznice postale manje atraktivne i cijena im je počela padati. Institucije koje su natrpane tim obveznicama, a nisu se osigurale od pada njihove cijene, bilježe gubitke. Ako istovremeno to nanjuše depozitari i počnu dizati depozite, banka je prisiljena prodavati takve vrijednosne papire ispod cijene i bilježiti gubitak.

To se desilo SVB-u. Tako ispada da središnje banke, pokušavajući zatezati monetarnu politiku u borbi protiv inflacije, dijelom ugrožavaju bankovni sustav, ali bi se i javne financije pojedinih država mogle naći u problemima jer se zadužuju sve skuplje. I građani i tvrtke sve teže otplaćuju kreditne rate, pa i s te strane prijeti da više neće moći vraćati kredite. Sve su to lampice upozorenja za stabilnost banaka. U eurozoni je tako došlo do podjele između čelnika središnjih banaka koji se zalažu za daljnje zatezanje monetarne politike i onih koji upozoravaju da to u nastavku može biti opasno. Za više kamate su obično zemlje sjevera, za niže zemlje europskog juga, kojima je javni dug veći od BDP-a. Što će dakle učiniti i kako će se postaviti šefica ECB-a. U svom nedavnom govoru »The path ahead«, koji je dostupan na stranicama ECB-a, riječ koju je Lagarde više puta spomenula je neizvjesnost. Lagarde je rekla da je cilj ECB-a jasan.

Keynes i Voltaire

– Moramo i hoćemo spustiti inflaciju prema našem srednjeročnom cilju. Da bismo to postigli trebamo robusnu strategiju koja uzima u obzir visoku razinu neizvjesnosti s kojom se susrećemo, rekla je Lagarde, te citirala Johna Maynarda Keynesa koji je rekao da »bi bilo suludo, u formiranju naših očekivanja, pridavati veliku težinu stvarima koje su vrlo neizvjesne«.

Lagarde je pojasnila da u tekućim uvjetima robusna strategija traži pristup temeljen na podacima, te jasnu reakciju kako bi javnost razumjela izvore informacija koji će im biti važni. U tom smislu, rekla je, njihova buduća politika bit će determinirana trima faktorima: procjeni inflacije u svjetlu nadolazećih ekonomskih i financijskih podataka, dinamici temeljne inflacije, te snazi transmisije monetarne politike. Lagarde je posebno naglasila da, istovremeno, »nema trade-offa između stabilnosti cijena i financijske stabilnosti«.

– Imamo puno alata da financijski sustav opskrbimo potrebnom likvidnošću, ako je bude trebao, i osiguramo nesmetanu transmisiju monetarne politike, napomenula je. No, rekla je i da je sada znatna prilagodba kamatne politike iza nas, jer su od srpnja prošle godine kamate podigli za 350 baznih bodova (3,5 postotnih bodova, op. a.). Međutim, kaže, inflacija je i dalje visoka. Dakle, u uvjetima velike neizvjesnosti, daljnje kretanje kamatnih stopa ovisi o podacima, što znači, kazala je Lagarde, da, »niti smo predani njihovom daljnjem rastu, niti tome da smo s njim završili«. Sve je, znači, otvoreno. Pri kraju govora citirala je i Voltairea, koji je rekao da je »neizvjesnost neugodan položaj, ali je izvjesnost apsurdan«.

Ako ništa, barem manje pričaju o klimatskim promjenama

Poruke Christine Lagarde idu u smjeru da ostaju predani cilju snižavanja inflacije, bez obzira što se desilo, odnosno da neće dozvoliti da eventualni problemi u bankarskom sustavu utječu na politiku podizanja kamatnih stopa, ako bude trebalo, da se suzbije inflacija. Međutim, nema jamstva ni da će ih dalje podizati. Lagarde kaže da nema »trade off-a«, u smislu biranja ciljeva koji jedan drugog isključuju; mogu i jedno i drugo, i suzbijati inflaciju, i opskrbiti bankovni sustav likvidnošću, koliko god bude potrebno. Središnjim bankama postaje očito sve teže u odnosu na razdoblje kada su samo tiskale novac i helikopterski ga bacale, pa i same time pridonijele rastu cijenu. Ako ništa, barem opet slušamo teški monetarni rječnik, gdje se monetarna politika ponovno primarno bavi monetarnim pitanjima. Za teme poput klimatskih promjena i zelenila u bilancama, koje u zadnje vrijeme dominiraju čak i u središnjim bankama, ostaje sve manje vremena.