Dvije su osnovne metode kojima politički entiteti kroz povijest suzbijaju nepoželjan sadržaj u javnom prostoru. Ona koja je svim pametnim vlastima draža temelji se na marginalizaciji odabranih stavova i informacija koje s »pristojnim« dijelom društva postaju nekompatibilni, u nemogućnosti da u široj populaciji budu prepoznati kao ozbiljni ili oni koji će moći objasniti kako svijet stvarno funkcionira. U zdravim političkim sustavima otpornost na formu manjinske, a sadržajem radikalne ili ekstremne sadržaje stječe se poput tjelesnog imuniteta, sposobnog da bez previše muke živi s neaktivnim patogenima. Međutim, kada zdravlje organizma postane ozbiljno narušeno, a jačanje bolesti potencijalno smrtonosno, tada nastupaju drastičnije metode koje bi stvari trebale riješiti po bržem postupku, iako sa sobom vuku brže i dublje posljedice.

Cenzura medijskog prostora više se ne vrši na način kao što je to bilo kada su državni ili plaćenički batinaši ulazili u redakcije i fizički uništavali pisaće i tiskarske strojeve, a novine, kao što je prije točno sto godina u Rijeci bio slučaj s prethodnikom ovog dnevnika – tada Italiji neprijateljskim »Primorskim novim listom« – jednostavno zabranjivane od strane vlasti. U eri u kojoj javnim informiranjem vladaju društvene mreže, najefikasnijom se metodom selektivnog kuriranja pokazuje ona u kojoj nad modernim inačicama glavnih urednika vječno stoji revni i budni cenzor, uvijek spreman na ukazivanje onog za što ne želi da do tijela dođe.

Ovu lekciju iz područja političke medicine na teži je način kroz proteklih sedam dana učio Pavel Durov, osnivač i direktor komunikacijskog servisa Telegram koji je umjesto večere u romantici subotnjeg Pariza dočekao ćeliju bez prozora i znatiželjne ispitivače.

Zločini informacijske autoceste

Nakon što je sletio na pariški aerodrom gdje je priveden kako bi, prema službenoj verziji, odgovarao na pitanja o suučesništvu u zločinima koji se dogovaraju na njegovoj digitalnoj platformi, protiv mladog kozmopolita ruske krvi i francuske putovnice tamošnje je sudstvo podignulo šesterodijelnu optužnicu koja uključuje nimalo bezazlene radnje poput sudjelovanja u raspačavanju dječje pornografije, švercu i pranju novca. Također, protiv Durova je istovremeno pokrenuta i istraga za nasilje nad vlastitim sinom, a 39-godišnji tech genijalac iz policijskih je ruku pušten tek uz masnu jamčevinu, zabranu napuštanja Francuske i obvezu redovitog javljanja žandarima. Ipak, prva od onih neželjenih posljedica već se dogodila. Povećani broj korisnika diljem svijeta uputio se vidjeti kakvo se to slatko i kontroverzno voće nudi na Telegramu, a ova je mreža u samo nekoliko dana postala najtraženija u Francuskoj te treća najpopularnija među svim aplikacijama.

Visokoprofilnoj naravi Durovljeva privođenja ne pridonosi samo njegova novčana »težina« od 15-ak milijardi dolara i prateći društveni utjecaj, nego prije svega činjenica da je tehnološko dijete Pavela i njegovog brata Nikolaja posljednjih godina postalo mjesto na kojem se informacije mogu dijeliti slobodnije i s manje restrikcija nego kod konkurencije. Telegram, koji će uskoro završiti lov na milijarditog korisnika koji ju koristi barem jednom mjesečno, glavna je postaja na kojoj se dila često krvav sadržaj s obje strane bojišnice rusko-ukrajinskog rata, kao i zapisi te svjedočanstva o izraelskom genocidu nad Palestincima u Gazi, što ju je prometnulo u važnog geopolitičkog aktera s kojim su zločinci izrazito nezadovoljni. U kontekstu značaja servisa za dokumentiranje i propagiranje najgorih ratnih zločina današnjice, samo se endemski euro-naivac našao vjerovati kako su među Durovljevim navodnim krimenima »neodgovaranje na pravne zahtjeve« i »nedojavljivanje kriptografskih usluga« sporedni povodi pravnog progona. Iako će se na strani francuskog tužiteljstva vrlo vjerojatno naći argument da je za proliferaciju kriminala potpomognutog ovim pouzdanim alatom zaslužna liberalna politika kompanije kada je u pitanju upravljanje sadržajem, u svom službenom priopćenju Telegram je naveo kako se »aplikacija pridržava zakona Europske unije, uključujući Zakon o digitalnim uslugama« te dodao kako je »apsurdno tvrditi da su platforma ili njen vlasnik odgovorni za zloupotrebu same platforme«. Nije trebalo dugo vremena kako bi inspirirani korisnici dozvoljenog dijela interneta pronašli ne-virtualne pandane ove groteskne optužbe. Jedna od boljih postavljenih analogija kaže kako je terećenje Durova za raspačavanje nedozvoljenog sadržaja usporedivo s hapšenjima asfaltera jer su se njihovim djelom koristili šverceri.

Prometej u škripcu

Još je puno nerazjašnjenih aspekata koji bi pobliže razjasnili nesvakidašnji potez francuske države. Da iza njega stoje motivi dublji od predloženih sugerira misterij oko Durovljeva posjeta Parizu. Prema pisanju francuskih medija, biznismen je prilikom privođenja naveo kako se te večeri trebao sastati ni manje ni više nego s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, ne znajući da je nalog za njegovo ispitivanje izdan za vrijeme trajanja njegova privatnog leta iz Azerbajdžana. Pariški ured tužitelja izdao je priopćenje u kojem navodi kako je cijela istraga protiv neidentificiranog počinitelja, u sklopu koje je Durov ispitan kao suučesnik, pokrenuta u srpnju, dok se istrage o njegovom navodnom nasilju nad maloljetnim djetetom provode i Francuskoj i u Švicarskoj, gdje njegovo troje djece živi sa svojom majkom. Je li slobodoumni programer u Francusku namamljen bez da je znao što mu se po slijetanju sprema ostat će neodgovoreni detalj na čijim će se spekulacijama temeljiti buduće interpretacije čudnovatog uhićenja.

Iako je Telegram poznat kao alat koji privatnost i prava izražavanja svojih korisnika stavlja na prvo mjesto, reći da ga Pavel Durov kao plemeniti pobunjenik koristi protiv državnih tiranija bilo bi daleko od istine. Lako uklopiv u arhetip suvremenog Prometeja koji masama omogućava da komuniciraju i dijele informacije bez upliva političke regulacije, Durov je dobio podršku nemalog broja istaknutih tech gurua te pravih i samostiliziranih boraca za slobodu govora kojima u teoriji prijeti slična pravna sudbina poput Kima Dotcoma, Edwarda Snowdena i Elona Muska, no iz njihovog je narativa izostavljena činjenica da Telegram kao i cijeli niz usporedivih aplikacija surađuje s organima zemalja u kojima djeluje, pa makar selektivno. Suočavan sa službenim dopisima koji bi s pravne i ekonomske strane mogli ugroziti Telegramovo poslovanje u zemljama Zapada, Durov je redovito pristajao implementirati zabrane koje se traže od njega, kao što su blokada propalestinskih korisničkih računa te zabrana odabranih ruskih medijskih kanala u zemljama Europske unije, dok je isto propuštao raditi kada su »akciju protiv dezinformacija« tražile ruske, iranske, brazilske, turske i druge birokracije. U svojoj praksi, Telegram se načelno držao zakonskih odredbi pojedinih država, ignorirajući zahtjeve koji su dolazili bez pravnih obveza i prikvačenih ultimatuma, međutim neki su od globalnih aktera htjeli da kompanija registrirana u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima za njih obavlja dodatne usluge.

Nakon što su Facebook i Instagram, TikTok, YouTube i Google te drugi tehnološki giganti zapadnim birokratima pristali izložiti svoje informacijske utrobe i po njihovom nalogu kreirati automatske mehanizme za uklanjanje onog što politika odredi kao dezinformaciju, slična se prijatnost očekivala od kadrovski neusporedivo tanjeg i ne previše entuzijastičnog Telegrama. Kako je samo tri dana prije pariškog uhićenja pisao Haaretz, vlada u Tel Avivu od Durova je bezuspješno tražila opću cenzuru antiizraelskog sadržaja, kao i uklanjanje službenih dokumenata koji su na aplikaciju procurili iz mračnih hodnika i odaja Benjamina Netanyahua, a o »štetnom« utjecaju Telegrama nedavno je raspravljao i neslužbeni NATO-ov think-tank Atlantic Council, ocjenjujući kako aplikacija ima »rastuću ulogu u ruskim informacijskim kampanjama protiv Ukrajine i Zapada«. Potpunu poslušnost tražio je i Bruxelles koji je zbog Telegrama u veljači postrožio ionako oštri i kontroverzni Zakon o digitalnim uslugama (Digital Service Act – DSA). Prema njemu, društvene mreže će osim obračunavanja s nezakonitim sadržajem morati pozitivno odgovarati i na nacionalne zahtjeve za uklanjanjem »štetnog sadržaja« čija je definicija ograničena samo maštom izrazito moćnih digitalnih policajaca. Uz DSA, Europska komisija priprema još oštriju legislativu koja će disproporcionalno udariti na Telegram, aplikaciju temeljenu na tzv. »end-to-end« enkripciji koja svima osim krajnjim korisnicima onemogućava uvid u dijeljeni sadržaj. Forsiranjem aplikacija da pročešljaju sav sadržaj koji se njima dijeli, EU bi obesmislio ovakvo šifriranje sadržaja te efektivno zabranio sigurnu komunikaciju, izloživši ju na milost i nemilost spremnih hakera. Nadalje, ovakav bi zakon od Telegrama, tvrtke s veoma malenim brojem zaposlenih, iziskivao višestruka ulaganja te ugrozio njihov poslovni model.

Skupo plaćena putovnica

Imperativ za pojačanom kontrolom nad informacijama koje kolaju u javnosti, praćen potrebom za održavanjem sve tanjeg vrijednosnog vela slobode, demokracije i pluralizma, Telegram je pretvorio u užareno, ali još uvijek neosvojeno polje informacijske borbe koje prati zbivanja na onom fizičkom i krvavom. Američki obračun s video društvenom mrežom TikTok pružio je uvid u prvu epizodu osvajačke operacije kojom se javnosti oduzima mogućnost temeljitog i raznolikog informiranja, a da bi se znalo što Zapad od Pavela Durova u konačnici traži, ne treba biti muha u pariškom pritvoru.

– Kada god smo dolazili u SAD, dobili smo mnogo pažnje od strane FBI-ja. Jednom ih je zanimalo koji su alati otvorenog koda integrirani u Telegramovu aplikaciju, a mog su inženjera pokušavali uvjeriti da u Telegram integrira konkretne alate koji bi onda služili kao »stražnja vrata« za ulazak u aplikaciju, u travnju je kazao Durov, sugerirajući da Amerikanci marljivo rade na probijanju u Telegramove korisničke baze podataka. Nikako ne treba sumnjati da bi dečki iz Washingtona, Pariza i još pokoje prijateljske metropole rado proprčkali po tome što se krije iza neprobojnih vrata Telegramove enkripcije, toliko neodoljive europskim i svjetskim kriminalcima, stoga je francuski predsjednik Macron početkom tjedna osjetio potrebu da se po ovom pitanju izjasni.

Opovrgnuvši zle jezike koji su u svemu vidjeli nove prepredene poteze nepopularnog neoliberala, Macron je na X-u ustvrdio kako pritvaranje Telegramova direktora »na nikakav način nije politička odluka« već dokaz nezavisnosti francuskog sudstva. Istovremeno, EU se trudio pokazati kako potez njene članice nema veze s njihovim napucima, a iako se status Telegrama i njegovog čelnog čovjeka rapidno razvija, neki od efekata ovog neočekivanog preokreta već su sada vidljivi. Čini se da su daleko iza nas ostali dani kada je Pavel Durov kao friški emigrant Vladimiru Putinu kazao srednji prst, javno se izrugivao ruskim službama, a u zemljama Zapada bio dočekivan kao disident koji se suprotstavio nalozima za cenzuriranje Putinovih političkih protivnika. Nedugo nakon što je sjedište svoje tvrtke smjestio u UAE gdje od njega nisu tražili povlastice, ponuda za novo udomljavanje na njegovu je adresu pristigla upravo od Macrona koji je prema pisanju Wall Street Journala ugledao priliku za stasanje europske društvene mreže koja će funkcionirati uz bok američkima. Premda u Francuskoj nikada nije živio, Durov je 2021. godine dobio francusko državljanstvo po proceduri namijenjenoj za »izvanredne strance koji doprinose utjecaju Francuske u prosperitetu njenih međunarodnih ekonomskih odnosa«, ne razmišljajući da će ga prihvat Macronovog poklona koštati u daljnjem životu. Putovnica na ime »Paul Du Rove«, kako je sebe lani prekrstio, trebala je poslužiti kao sredstvo generiranje bijesa u njegovoj matičnoj državi te mamac za ponudu koja će najvjerojatnije ostati neiskorištena. Naposljetku, u njegovoj pravnoj situaciji materijal vrijedan naslađivanja mogla je prepoznati baš Rusija.

Rusko čekanje

Proteklog tjedna nije nedostajalo komentara eminentnih Moskovljana koji su sa zadovoljstvom ukazali na još jedan primjer zapadnjačkog licemjerja i kršenja slobode govora i informiranja, koji bi u slučaju sa zamijenjenim ulogama – primjerice da Rusija ili Kina uhite Elona Muska – izazvao međunarodni skandal vrijedan novih zveckanja ekonomskim sankcijama i oružjem. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naveo je kako je smisao privođenja, koje je Francuska izvela zbog »nečijeg savjeta«, saznavanje enkripcijskih kodova za otvaranje pristupa podacima Telegramovih korisnika, dok je predsjednik Dume Vjačeslav Volodin izjavio kako iza svega stoji SAD koji želi utjecati na propagandni dio rata u Ukrajini. Iz Putinovog ureda kazali su jedino kako sa zanimanjem prate razvoj i kako će Durovu pružiti pravnu pomoć ukoliko mu ona bude potrebna, svjesni kako u cijeloj situaciji mogu samo čekati francusko posklizavanje, no zato je diljem ruskih gradova uz skupove podrške pokrenuta kampanja za repatrijaciju izgubljene ovce koju je neslužbeno potaknuo dežurni nacionalni komentator Dmitrij Medvjedev.

»Za sve naše opće neprijatelje, on je još uvijek Rus i time nepredvidljiv i opasan. Drugačije krvi. Nikako ne [Elon] Musk ili [Mark] Zuckerberg (koji aktivno surađuju s FBI-jem). Durov mora konačno shvatiti da domovinu, kao ni vremena, ne možeš birati« – na dotičnoj je društvenoj mreži napisao dopredsjednik ruskog Sigurnosnog vijeća koji je kao premijer Telegram u Rusiji prvo blokirao, pa ga 2020. godine ponovno dozvolio. Danas, Rusija i proizvodi braće Durov (prije izrade Telegrama, Pavel i Nikolaj programirali su te kasnije prodali popularnu društvenu mrežu VK) javno se vole, čak i ako je ta ljubav jednostrana. Osim borbenog terena Moskve i Pariza za tijelo i um zatočenog »građanina svijeta«, Telegram sve intenzivnije postaje mjesto na kojem Rusija dobiva međusobnu bitku za naklonost i vojne koncesije zapadnoafričkih država, dok se Pavelova prognoza učinjena prije deset godina čini promašenom. Revoltirano odlazeći iz otečestva, mlađi je Durov kazao kako Rusija »nije u stanju pratiti informacijsko doba«, misleći da ga njegovi principi vode tamo gdje je trava zelenija, a slobode veće. Ipak, ispostavilo se kako su njegovi ideali mnogo skromniji, a buduće destinacije mnogo bliže domu koji je napustio u potrazi za širenjem svog utjecaja. Utjecaj je ono što je dobio, postavši vodećim nepoćudnim milijarderom nad kojim će Zapad trenirati strogoću i pred koga će postaviti nezavidan izbor. Bez obzira na njegovu konačnu odluku, dvije su stvari sigurne. Kao i političke ralje koje su ga kroz godine progonile, Durov će se kao i njegovi poznatiji kolege uvijek moći pretvarati kako stoji iza dragih mu vrijednosti koje iz dana u dan u politici i društvu slabe. Jednako tako, internetska će bespuća uvijek i iznova rađati nove neposlušnike kojima će, barem do prvog susreta s lisicama, širenje vlastitih informacija biti puno važnije od cenzuriranja tuđih.