Čini se da je Europski zeleni plan, donedavno ključna misija u Bruxellesu, pod sve prijetnjom uoči europskih izbora jer u Uniji raste otpor njegovim troškovima i posljedicama.

Prosvjedi poljoprivrednika, zabrinutost potrošača zbog troškova života i oklijevanje nekih zemalja već potkopavaju ambiciozni plan Europske unije da postane ugljično neutralna do 2050.

“Europski zeleni plan naša je nova strategija rasta”, najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na početku svog mandata 2019. godine, dok je predstavljala desetine zakona za ispunjavanje klimatskih ciljeva.

Pet godina kasnije, ton se promijenio.

Sada industrija i poljoprivrednici osuđuju nove “terete” koji su im natovareni na leđa. Članice EU-a, uključujući Francusku, pozivaju na “stanku” u daljnjim mjerama.

“Ova reakcija usmjerena je na poljoprivredna područja. Ne vrijedi za energiju, industriju, transport”, tvrdi Pascal Canfin, predsjednik Odbora za okoliš Europskog parlamenta.

Za ovo stanje krivi “polarizacijsku strategiju” desnih stranaka.

Usvojeni su mnogi zakoni iz Europskog zelenog plana poput prestanka prodaje novih automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem do 2035., carine na ugljik ili pravila protiv uvoza robe iz deforestiranih zona.

No, zamah je prekinut prošle godine sa zakonima koji su trebali smanjiti kemijske pesticide i potaknuti obnavljanje ekosustava jer desne struje smatraju da bi mogli potkopati proizvodnju hrane u bloku.

Najveća skupina u Europskom parlamentu, konzervativna Europska pučka stranka (EPP) iz koje potječe von der Leyen, pretvorila je to pitanje u izborni gambit.

Poljoprivredno zemljište i šume “trebalo bi puno bolje zaštititi”, a poljoprivrednike ne bi trebalo smatrati “neprijateljima klimatske politike”, rekao je njemački zastupnik iz redova EPP-a Peter Liese.

“Politika identiteta”

Klimatska kriza postaje “pravo pitanje politike identiteta”, rekla je Susi Dennison iz think tanka Europsko vijeće za međunarodne odnose.

To se predstavlja kao ‘ili-ili’, izbor između “brige za klimu ili brige za ekonomsko stanje”, rekla je.

Iratxe Garcia iz kluba socijalista i demokrata, svalila je krivnju za to na “ekstremnu desnicu i EPP” i optužuje ih da pokušavaju sve zbuniti.

“Konzervativci pokušavaju poslati poruku da moramo birati između poljoprivrednika i Europskog zelenog plana”, rekla je Garcia i opisala to “zaista neodgovornim”.

“Tranzicija – moramo to učiniti. I mi smo spremni suočiti se, govoriti, objasniti”, rekla je.

Ipak, pomak udesno u Europskom parlamentu mogao bi ugroziti velik dio zakonodavstva po tom pitanju, potkopavajući prijelazne korake potrebne nakon 2030. godine. To bi čak moglo usporiti primjenu već usvojenih zakona, od kojih neki imaju klauzule o reviziji.

Za Antonija Tajanija, zamjenika premijera u talijanskoj krajnje desnoj vladi, bilo je vrijeme da Bruxelles “odbaci svoj ekstremistički i ideološki stav”.

“Industrija i poljoprivreda ne smiju biti kažnjeni nedostižnim ekološkim ciljevima”, rekao je Tajani.

Bruxelles je već odustao od pokušaja revizije pravila o kemijskim proizvodima, a zbog pobune poljoprivrednika iznio je popis ustupaka i izuzeća od ekoloških pravila povezanih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom.

Von der Leyen, koja se natječe za drugi mandat na čelu Komisije, pozivala je posljednjih mjeseci na “novu fazu” Europskog zelenog plana koja uzima u obzir potrebu za veću europsku konkurentnost poljoprivrednika i poduzeća.

Novi saziv Europskog parlamenta mogao bi nastojati vezati plan uz reindustrijalizaciju kako bi se privukle investicije, tvornice i radna mjesta kao dio tranzicije, rekao je Neil Makaroff iz think tanka Strategic Perspectives.

No stručnjaci ukazuju na slabu točku u prikupljanju tih investicija – think tank I4CE procjenjuje da manjak u financiranju ostvarivanja klimatskih ciljeva 2030. iznosi 406 milijardi eura godišnje.