Povjesničari se spore o ostavštini Napoleona Bonapartea koji je modernizirao Francusku i pobijedio u nekim od najslavnijih bitaka u povijesti, ali s druge strane ozakonio subordinaciju žena i ponovno uveo ropstvo pošto ga je revolucija ukinula.

Uoči 5. svibnja, dvjestote godišnjice njegove smrti u egzilu na zabačenom otoku Svetoj Heleni, postavlja se pitanje je li čovjek koji je vladao Europom i proglasio sebe carem bio heroj ili zločinac.

Vojni strateg

I prije nego se uspeo na vlast 1799. vojnim udarom, ali i poslije, Napoelon je ostvario niz povijesnih pobjeda, pri čemu se ističe Bitka kod Austerlitza.

Smatrali su ga vojnim genijem, kontrolirao je svaki detalj bojišnice, njegova formula temeljila se na napadu, igrao je na neprijateljevu slabost.

Čak i danas, njegove metode ratovanja proučavaju se na vojnim akademijama diljem svijeta.

Izgradnja moderne države

Napoleonova glavna ostavština stvaranje je i razvoj moderne, snažne, centralizirane države putem niza zakona koji su se primjenjivali na nacionalnom teritoriju i što je postao model za današnju vladu.

Neke od ustanova koje je Napoleon utemeljio još su aktivne u današnjoj Francuskoj.

Građanski zakonik

Još jedan od Napoleonovih neospornih uspjeha je građanski zakonik koji je postao osnova za brojne pravosudne sustave.
Objavljen 1804., Code Napoleon sve ljude učinio je jednakim pred zakonom čime je Napoleon okrunio postignuća Francuske revolucije i okončao feudalizam.

Jednakost, da, ali ne za žene

Naličje Napoleonove vladavine nije nimalo lijepo.

Napoleon je bio “jedan od najvećih mizogina” na svijetu, smatra francuska ministrica za ravnopravnost Elisabeth Moreno.

Građanskim zakonikom uređuje se da muška glave kuće ima vlast nad suprugom i djecom te se propisuje da žena mora slušati supruga.

Još crnja odredba Napoleonova zakona iz 1810., kaže da muškarac ne može biti kažnjen ako je ubio svoju suprugu zatekavši je u preljubi u svome domu.

Ponovno uvođenje ropstva

Revolucija je ukinula ropstvo u francuskim kolonijama 1794. no Napoleon ga je ponovno uspostavio 1802., kad je Britanija vratila Francuskoj karipski otok Martinique gdje je ropstvo ostalo na snazi pod engleskom vlašću.

To je najveća mrlja “Napoloeonove vladavine”, piše povjesničar Jean Tulard iako priznaje da je ropstvo bilo prisutno posvuda drugdje i da je Napoleon tako postupio iz ekonomskih razloga, a ne iz uvjerenja.

Pokopao republiku

Protivnici Napoleona pitaju se i treba li moderna Francuska slaviti čovjeka koji je zakucao čavao u prvi pokušaj stvaranja republike nakon revolucije.

Vojnim udar kojim je Napoleon došao na vlast vodio je proglašenju Francuskog Carstva 1804.ž

No ima i onih koji tvrde da je taj udar zapravo spasio postignuća revolucije te da je Napoleon imao podršku u narodu iako je bio autokrat.

Nadahnuće diktatorima

Povjesničari raspravljaju i o tome je li Napoleon služio kao model diktatorima 20. stoljeća kakvi su bili Hitler, Staljin, Mao i Mussolini.

“Njegova autoritarnost, njegov osjećaj za snažnu državu, prezir prema parlamentarnom sustavu, njegov imperijalizam i genijalni osjećaj za za propagandu, sve to govori u prilog da jest”, piše Tulard.

Međutim, povjesničari se slažu u tome da Napoleon nije “postupao po istoj ubilačkoj ideologiji niti je bio gorljivi rasist kakvi su bili (neki) od vođa koji su smatrani njegovim nasljednicima”.