Foto. Hina
Dok vam je pred očima gusta šuma od nekoliko stotina metara visokih nebodera koji doslovno paraju niske monsunske oblake, teško je zamisliti da je to 1980. bilo tek malo ribarsko mjesto. Takav brzi rast jednog grada i radikalna promjena njegove infrastrukture nije zabilježena u povijesti civilizacije.
SHENZHEN – Prije samo 35 godina Shenzhen je bio skupina siromašnih ribarskih sela preko puta Hong Konga s 30-ak tisuća stanovnika, a danas je moderni 13-milijunski velegrad i središte kineske industrije visoke tehnologije. Dojam da je riječ o zaista posebnom gradu dobije se već po dolasku u shenzhensku zračnu luku Bao’an koja plijeni futurističkim izgledom, prozračnošću i prirodnim, dnevnim svjetlom, neuobičajenim za aerodrome.
Futuristički aerodrom, suptropska klima, monsunske kiše i sparina
S ulaskom u grad pojačava pljusak. Vrijeme je monsuna. Na kolnicima ljudi po vodenim bujicama gacaju u japankama ili sandalama i kao da im nevjerojatna vlaga i sparina, uzrokovana istovremenom kišom i zrakom zagrijanim na više do 30 stupnjeva, uopće ne smeta.
Ulicama voze luksuzni automobili, šareni bicikli i bešumni električni mopedi. Na nekima od njih kišobrani već pričvršćeni, a na drugima ih vozači bicikala i mopeda drže u jednoj ruci dok drugom vješto upravljaju u gustom prometu. U Kini u prometu vrijedi pravilo »tko je jači, ima prednost«, trubljenje je oblik komunikacije, a ne izraz nervoze.
Kineski odgovor na silicijsku dolinu, šuma nebodera i shenzhenska brzina
Smještamo se u hotelsku sobe na 48. katu odakle puca sjajan pogled na impresivnu arhitekturu kineskog odgovora na američku silicijsku dolinu. Dok vam je pred očima gusta šuma od nekoliko stotina metara visokih nebodera koji doslovno paraju niske monsunske oblake, teško je zamisliti da je to 1980. bilo tek malo ribarsko mjesto. Takav brzi rast jednog grada i radikalna promjena njegove infrastrukture nije zabilježena u povijesti civilizacije.
Kada je kineski lider Deng Xiaoping 1979. odlučio da Shenzhen bude prva posebna ekonomska zona gdje su strane kompanije mogle investirati po boljim uvjetima, bio je to prvi test za njegovu politiku reforme i otvaranja. Došli su inžinjeri i radnici iz svih krajeva Kine i u rekordnom roku izgradili megalopolis.
»Grad se počeo toliko brzo razvijati da su Kinezi smislili pojam »Shenzhen sudu« koji znači »shenzhenska brzina«, kaže nam Livio Defranza, mladi Riječanin koji je nekoliko godina živio i radio u Shenzhenu.
»To je grad gdje je pola stanovništva mlađe od 30 godina, gdje je najveći postotak visokoobrazovanih i grad gdje se trenutno gradi najviše nebodera na svijetu«, dodaje.
Samo 2016. u Shenzhenu je izgrađeno 11 nebodera viših od 200 metara, više nego u cijelom SAD-u i Australiji zajedno te godine. U Shenzhenu se nalazi četvrti najviši neboder na svijetu – 115 katova i 599 metara visoki Financijski centar Ping An, a u prilog pojmu »shenzhenska brzina« ide i činjenica da je u jednoj fazi za izgradnju jednog kata bilo potrebno svega četiri dana.
Glavni grad svijeta u proizvodnji mobitela, elektronici i high-tech industriji
Za Shenzhen se može reći da je glavni grad svijeta u proizvodnji mobilnih telefona. Po nekim podacima, svaki drugi mobitel na svijetu napravljen je upravo u Shenzhenu. Preko milijardu mobitela svake godine izađe iz tog megalopolisa.
Uz oko 3000 drugih kompanija koje proizvode mobitele i još 3000 koje izrađuju prateće proizvode tu je smješten i Huawei, najveći svjetski proizvođač telekomunikacijske opreme.
»Skoro sve što zamislite, a da je vezano za elektroniku i hi-tech u Kini i svijetu velikim dijelom je porijeklom iz Shenzhena. Tu je i najveća proizvodnja jednog od vodećih brendova mobitela – iPhonea«, kaže nam Leo Udiljak, splitski biznismen koji od 2011. živi u obližnjem, 100 kilometara udaljenom 15-milijunskom gradu Guangzhou, a poslom je često u Shenzhenu.
950 milijuna korisnika mobitela i društvo spuštenih glava
U Kini je čak 950 milijuna korisnika mobilne telefonije, što je vidljivo na svakom koraku.
»Dosta ljudi na ulici ili u metrou uopće ne gleda oko sebe već im je pogled stalno uprt u mobitele što ponekad zna biti opasno. U Kini postoji izraz »ditóuzú« što znači »društvo spuštenih glava« što je satiričan naziv za sve one kojima je po cijele dane pogled prikovan za mobitele«, kaže Livio.
I doista, mnoštvo ljudi na ulici, u podzemnoj željeznici, u restoranima, barovima, dućanima, ne ispušta mobitel iz ruku. Licem okrenutim prema ekranu smartphonea, igraju igrice, šalju sms-ove, ‘četaju’ ili gledaju video. Kina je svjesna te činjenice. Tako je u gradu Chongqingu na pločniku napravljena posebna staza za ljude koji hodajući upotrebljavaju mobitele, dok se širom zemlje otvaraju klinike i kampovi s vojničkom disciplinom za odvikavanje ovisnika o mobitelima. Kina je prva na svijetu ovisnost o internetu uvrstila među medicinske poremećaje.
Rezultat visokog obrazovanja, kreacije i inovacije: Od ideje do gotovog mobitela za 20 dana
U Shenzhenu je toliko razvijena industrija mobitela, a koja je utemeljena na velikom broju visokoobrazovanih stručnjaka, kreativnih startup poduzeća i inovacijskih tehnoloških centara, da je od ideje za mobilni telefon do njegove pojave na tržištu u tome gradu potrebno tek nešto više od 20 dana. I to govori o shenzhenskoj brzini: u rekordnom je roku od pratitelja tehnoloških trendova postao predvodnik.
Leo dodaje kako su u Shenzhenu također centri vodećih kineskih i svjetskih proizvođača IT opreme i internetskih kompanija.
Tu se izdvaja Tencent kao vodeća kineska tvrtka u IT industriji i osmi brend po vrijednosti na svijetu. Ona je razvila aplikaciju WeChat – najpopularniju društvenu mrežu u Kini.
»Može se reći da ne postoji Kinez koji nema WeChat«, metaforički kaže Leo. To konkretno znači, po posljednjim podacima, da ta kineska aplikacija koja pruža gomilu mogućnosti ima oko 900 milijuna korisnika.
Huaquiangbei: Dok razgledavate najveću svjetsku tržnicu elektronike pazite na dronove
Što god vam padne na pamet, a tiče se elektroničkih naprava i popratnih proizvoda, naći ćete tamo: Od minijaturnih led lampica, preko milijuna raznoraznih kabela, punjača, mobitela i laptopa do dronova na koje morate paziti da vam odnekud ne dolete dok hodate nepreglednim prodajnim prostorima.
Sa susjednim Hong Kongom povezan metroom, prijelaz brz i automatiziran
U Shenzhenu je fascinantna dnevna migracija radnika, učenika i studenata koji žive u Shenzhenu, a svakodnevno prelaze granicu i idu na posao, u škole i fakultete u Hong Kong, kao i onih koji tamo idu u kupovinu, dodaje Leo.
Kako je tamo sve modernizirano i automatizirano, tako se i granični prijelazi prolaze velikim brzinama, jer je lokalnom stanovništvu omogućeno da granicu prelazi s osobnom iskaznicom kroz e-traku na nekoliko graničnih prijelaza. Od toga su dva prijelaza u okviru metro stanica Shenzhena na koju se nastavljaju metro linije Hong Konga, pojašnjava te dodaje da shenzhenski metro savršeno funkcionira i u najvećim špicama i spada među najbolje i najsigurnije podzemne željeznice na svijetu.
S druge strane, kaže, dio populacije koji živi u Hong Kongu dolazi u Shenzhen u tjednu »spizu« radi povoljnijih cijena. Samo na jednom takvom prijelazu dnevno granicu prijeđe oko 400 tisuća ljudi.
Iz Shenzhena u Hong Kong kineski državljani ne mogu ići osobnim automobilima ako nemaju posebnu i skupu godišnju dozvolu, a razlog je, objašnjava Udiljak, sprječavanje prometnog kolapsa u Hong Kongu. Državljani Hong Konga mogu bez zapreka ulaziti vozilima u Kinu.
Od kokoši na balkonu do restorana bratića Baracka Obame
Kako je živjeti u Shenzhenu?, pitamo Livia koji je odlučio napustiti mjesto riječkog gradskog vijećnika i uspjeh u životu i karijeri potražiti diljem svijeta. »Ostali gradovi imaju vidljivu baštinu, povijest, lokalnu kulturu i vlastite dijalekte, dok je Shenzhen imigrantski grad gdje su svi odnekuda došli. Shenzhen ima svega pomalo i zato mi paše: Najmanje je zagađen od svih većih gradova, ima puno poslovnih prilika kao i Šangaj, a društveni život hvata korak za Pekingom. I ne manje bitno, Hong Kong i Guangzhou su blizu«, kaže nam Riječanin.
Napomije kako Shenzhen zbog velikog broja imigranata iz unutrašnjosti još ima tu »divlju« stranu pa neki voze kao da nikad nisu čuli za prometnu policiju, a ima i onih koji drže kokoši i patke na balkonima jer im nedostaje život na selu.
S druge strane, interesantno je da možete ručati u ekskluzivnom restoranu čiji je vlasnik polubrat Baracka Obame, bivšeg američkog predsjednika. Mark Okoth Obama Ndesandjo već dugo živi u Shenzhenu, iznosi nam Livio taj zanimljiv podatak.
Kvadrat stana za 100.000 kuna
Da je grad u trendu, govori i podatak da su u Shenzhenu stanovi ekstremno skupi. Cijena kvadratnog metra stana zna doseći i nevjerojatnih 100.000 yuana što preračunato iznosi isto toliko kuna. Čak su se pojavile inormacije da su se na tržištu pojavili minijaturni »stanovi« od svega šest, da, šest kvadratnih metara, odmah prozvani »krletke za golubove«, čija početna cijena na vrućem shenzhenskom tržištu nekretnina iznosi 880 tisuća kuna.
Livio nam pak otkriva da se stanovi mogu iznajmiti za 2000 do 5000 yuana, ovisno o veličini. Što se tiče hrane, jedan obrok kineske hrane možete naći i za osam kuna, dok zapadnjački ručak košta od 50 kn na više.
»Računao sam da otprilike tjedno na hranu, prijevoz i ostale sitnice trošim 400 kuna«, rekao je Livio koji kaže da su plaće u Shenzhenu vrlo dobre. Tamo Kinezi bez problema mogu u startu zaraditi od 6000 kuna na gore. Doznajemo i da su bolja radna mjesta u IT industriji plaćena oko 10 do 12 tisuća kuna mjesečno.
Skupi noćni život na mjestima za strance i jeftinija mjesta za lokalne stanovnike
Shenzhen, kao i svaki razvijeni kineski grad, ima bogat noćni život. Glavno mjesto za provod, koje će vam odmah preporučiti i osoblje u hotelu, zove se Coco park čiji su barovi i klubovi namijenjeni uglavnom strancima. Baš zbog toga, i visokih cijena, Livio ga ne voli. Kava tamo košta 50-ak kuna, a pivo i do 100.
»Osim toga, ne vidim smisao živjeti u Shenzhenu da bih se družio uglavnom sa strancima«, kaže Riječanin. Također, dodaje, tako ne bi naučio ni riječi kineskog.
Nas nekoliko iz veće skupine novinara iz srednje i istočne Europe koja je u lipnju posjetila Kinu, ipak je odlučilo okusiti noćni provod Coco parka, ali nismo stigli do njega. Tek što smo krenuli, nebo se otvorilo, a u tom nam je trenutku za oko zapela skromna lokalna zalogajnica gdje je pivo koštalo osam yuana, a hrana desetak. Ušli smo i nismo zažalili. U društvu nekoliko lokalnih ljudi i simpatičnog vlasnika ostali smo do dugo u noć.
I Splićanin Leo se slaže da je noćni život u ekskluzivnim barovima prilično skup. »Rezervacije stolova u klubovima uz obavezan iznos konzumacije je od 1000 do 1500 kuna, i više«, kaže.
Leo smatra da je Shenzhen grad koji je dobar za život i mlade željne nečeg novog, modernih izazova i napredovanja. »Klima je suptropska. Za očekivati je nekoliko tajfuna godišnje, ali na to se naviknete. Mnogo ljudi govori engleski, tako da ni to više nije neka prepreka, a ako baš zapne, uvijek će vam se pri ruci naći neka prevoditeljska aplikacija na mobitelu«, smije se.
Karaoke, plesanje i crtanje u parkovima
Dodajmo da je najnoviji trend koji je Shenzhen ovih dana pokrenuo i aplikacija e-kišobrani. Ona omogućava da kada počne padati kiša, a zaboravili ste kišobran, pomoću mobitela locirate najbliži od mnoštva kišobrana koji su postavljeni kod autobusnih i metro stanica te trgovačkih centara, dođete do njega, bar kodom ga otključate i upotrijebite.
O tome kako se zabavljaju Kinezi, priča nam Livio. Kaže da u čitavoj Kini i istočnoj Aziji postoji puno karaoke barova gdje ljudi često idu nakon posla pjevati, družiti se i ponekad sklapati poslovne dogovore, jer se u kineskom poslovanju često dogovor postiže uz alkohol i hranu.
»Kinezi koriste pojam »quanjiu« što znači »tjerati nekoga na opijanje«, odnosno kad idu u karaoke barove, to traje satima jer se vode izrekom »bu zui bu gui « (»ne idemo kući dok se ne opijemo«). To ispijanje alkohola (u pravilu likera od riže, baijiu) nije kao u Hrvatskoj stvar izbora, već ako netko kaže da nazdravite zajedno, jako je nepristojno ne prihvatiti«, otkriva Livio jedan od specifičnih kineskih običaja.
Također i starije generacije se vole zabavljati. Na primjer, umirovljenici plešu na javnim trgovima u dogovorenim koreografijama, a stariji Kinezi često kistom crtaju tradicionalne motive na ulicama i u parkovima, dodaje.
Shenzhen prvak Kine u čitanju, klavirima, zelenilu, dizajnu
U to smo se mogli uvjeriti i sami. Brojni vremešni Kinezi crtali su pejzaže i portrete u parku ispred jedne od najvećih shenzhenskih knjižara koju smo posjetili jer je čitanje još jedna stvar po kojoj je Shenzhen poznat. Dok hodamo knjižarom, brojni kupci razgledavaju ili kupuju knjige, a dobar dio njih sjedi na podu između beskrajnih polica i čita.
U Shenzhenu se nalazi čak 620 međusobno povezanih javnih knjižnica i 240 automata na kojima se u bilo koje doba mogu posuditi knjige. Plan je da jedna knjižnica bude na 15 tisuća stanovnika. Knjižnice su besplatne, drže više od 8 milijuna knjiga i časopisa. Godišnje se posudi 3,8 milijuna knjiga u tom gradu koji nosi i naslov UNESCO-ovog Grada dizajna kao jedini u Kini.
Shenzhen je i grad klavira. Grad je dostigao vodeće mjesto po stupnju klavirskog obrazovanja u toj zemlji, a sviranje klavira sve je popularnije među mladima. U Shenzhenu ima oko 400.000 klavira, više od 6000 učitelja klavira i oko 300.000 učenika. Na jednu od njih, djevojčicu od desetak godina, i sami smo naletjeli u jednom od trgovačkih centara, na odjelu s klavirima, nakon što nas je privukao virtuozni zvuk glasovira koji je ispunjavao prostor.
Shenzhen je i najzeleniji i ima najčistiji zrak od svih velikih gradova u Kini. Nadimak Grad parkova zaslužio je činjenicom da ima čak 889 parkova koji obiluju suptropskim biljem, a pokrivaju površinu od 181 kvadratnog kilometra. Gotovo polovica urbanog područja sastoji se od zelenog pojasa. Tu su još i kilometri zelenih staza za rekreaciju, a planira se uložiti još milijardu yuana na dodatno ozelenjivanje grada.