Bezimeni migranti koji se u javnosti prikazuju kao divlje zvijeri, a s druge strane psi i lisce koje dobivaju naklonost dijela aktera na „Balkanskoj ruti“ u Hrvatskoj, dio su kritičkog online rječnika koji su pokrenuli istraživači s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

Na online platformi „e-erim“ 12 autora iz više zemalja objašnjavaju pojmove, imena, toponime i događaje europskog režima iregulariziranih migracija koja zahvaćaju Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju, za koje se, kaže se u obavijesti medijima, Europa zatvorila i kriminalizirala ih.

Pozadina platforme je znanstvenoistraživački projekt Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika, na kojem surađuju antropolozi i sociolozi iz Slovenije, Hrvatske i Srbije.

Dok se u okviru migracijske politike brutalni odnosi prema migrantima nastoje prikazati normalnima, nastojimo istaknuti i razmotriti ishodišta i aktualizacije tih politika, kaže se.

Eufemistički i dvoznačni termini

Do sada je predstavljeno više od 40 termina, od kojih se neki pored teksta izražavaju fotografijama ili video snimkama.

O migracijskim politikama govore pojmovi kao što su humanitarni prostor, iregularizirane migracije, kontramemorijalizacija, krimigracija, režim migracija, rodna dimenzija izbjeglištva, zonirani granični pejzaži i drugi.

Iregularne migracije je eufemistički pojam s negativnim značenjima. To su „migracije koje se odvijaju bez administrativnih dozvola“ i izvanjske su uspostavljenom poretku.

Humanitarni prostor je dvoznačan pojam čiji je primarni cilj, s jedne strane, nadzor i briga o tijelima, a s druge zatvaranje i izdvajanje migrantskih grupa. U njemu se sućut i briga miješaju se s autoritetom i doziranom okrutnošću, koja se ponekad svodi na primjenu nasilja a više na ravnodušje i distancu.

Režim migracija se službeno veže za uređen sustav djelovanja države glede migracija, a u kritičkom pogledu je to skup promjenjivih i heterogenih praksi različitih „aktera koji nisu ustrojeni prema nekoj središnjoj logici“. Granični policajci, humanitarni radnici, migranti, krijumčari, izbjeglice, vozači, aktivisti, novinari, znanstvenici i drugi nisu tek elementi režima, nego su njegovi akteri koji režim oblikuju kroz sukobe, prihvaćanja, prilagodbe, preokrete itd.

Kritike migracijskih politika

Kritika migracijskih politika osobito je vidljiva na nizu termina poput agresivni humanizam, balkanski krug, halo this is border, kontramemorijalizacija, šuma i sličnima.

Agresivni humanizam se ranije javljao u humanističkoj literaturi, a nedavno ga je uz migracije povezala njemačka umjetničko-aktivistička grupa Centar za političku ljepotu. U Hrvatskoj je primijenjen na području Sinja. Ondje je na jumbo plakatu parafrazirao turistički slogan „Croatia full of life“ u oblik “Croatia full of torture”, ispisan preko izobličenog muškog lica. Njime su kritizirali službene državne i promidžbene diskurse s „pušbekovima“ koji se rutinski, u tajnosti provode na državnim granicama, kaže se.

Natuknica šuma, premda pojam divljine, krajolik je koji migrantima pruža privremenu zaštitu. No u njoj se pojavljuje policija s oružjem i kamerama, pa šuma postaje i mjesto nasilja i stradanja.

Madina, Bubo i Endi, Pablo

Niz natuknica posvećeno je osobnim imenima. Madina Hussiny (5 ili 6 godina) djevojčica iz Afganistana, poginula je nakon što ju je hrvatska policija s majkom, braćom i sestrama vratila do granice, mjesta uz željezničku prugu kod Tovarnika, i naredila da se vrate u Srbiju. „Nedugo zatim naišao je vlak koji je oborio Madinu.“ Njezino tijelo zadržano je u Hrvatskoj, a obitelj je protjerana u Srbiju. Pokopana je u Šidu, gdje i danas počiva. Odgovornost za njezinu smrt istraživala se u okviru niza postupaka u Hrvatskoj i Europskog suda za ljudska prava, ali pravda do danas nije zadovoljena, ističe se.

Natuknicu su također dobili Bubo i Endi, dva policijska psa iz Postaje granične policije Imotski, koji su iskorišteni za promocije suzbijanja ilegalnih migracija. Njihova imena u reportažama jasno ukazuju na individualizaciju i naklonost u javnosti, dok se ljudi koji pokušavaju prijeći granicu obilježavaju općom imenicom skupine od koje granicu treba štititi, kaže se.

Sličan primjer je Pablo, lisica s Risnjaka, prema kojoj su se posjetitelji Nacionalnog parka, pa i specijalni policajci, odnosili sa simpatijama i davali joj hranu. Davanje konzerve lisici, a provođenje mjera nasilja prema migrantima, u jednom je pismu planinara prikazano kao „nakaradan odnosa prema ljudima u pokretu“.