Institut za proučavanje ratova (ISW) u današnjem dnevnom izvješću donosi procjenu kako Vladimir Putin nije odustao od potpune pobjede u Ukrajini. Štoviše, uvjeren je da je može postići tijekom vremena.

“Čini se da Putin odbacuje ideju koja sve više prevladava u zapadnom diskursu da trenutna vojna stvarnost zahtijeva pregovaračko rješenje sukoba. Ni Ukrajina ni Zapad nisu ga uvjerili da mora razmotriti prihvaćanje bilo kakve vrste kompromisa. Umjesto toga ostaje usredotočen na postizanje svojih početnih ratnih ciljeva kroz dugotrajni sukob u kojem pobjeđuje ili nametanjem svoje volje Ukrajini silom ili slamanjem volje Ukrajine nakon što je Zapad napustio Kijev. Višestruke uspješne ukrajinske protuofenzive nisu dovoljne da se Putina uvjeri da pregovara”, procjenjuje ISW.

Podsjećaju da su pregovaračka rješenja ratova kroz povijest, samo potvrđivala dotadašnju vojnu stvarnost. Putin vjerojatno računa na to. Drugi svjetski rat, primjerice, okončan je tek kad su savezničke snage potpuno porazile njemačku vojsku i kad su sovjetske trupe ostale u ruševinama Berlina. Japan se predao nekoliko mjeseci kasnije, nakon što su Sjedinjene države pokazale da bi mogle potpuno uništiti tu zemlju.

‘Vjeruje u ciljeve’

Još dalje u povijest – mirovni sporazumi koji su okončali tri rata njemačkog ujedinjenja, američki građanski rat i Napoleonovi ratovi samo su potvrdili realnost stvoreno kroz vojne pobjede. Čak se i posljednji završeni rat držao tog obrasca. Nakon američkog povlačenja iz Afganistana, uslijedila je odlučujuća talibanska vojna pobjeda koja je okončala sukob.

Postoje, međutim i drugačiji primjeri. Primjerice, Daytonski sporazum kojim je okončan rat u BiH ili rješenje Arapsko-izraelskog rata 1973. godine.

“Putin je inicirao trenutni rat i ključni je akter koji mora odlučiti da ne može postići svoje ciljeve vojnom silom i da se umjesto toga mora uključiti u pregovaračko rješenje sukoba. Rat će se produžiti sve dok Putin vjeruje da može ostvariti svoje ciljeve u Ukrajini. On u to i dalje vjeruje, unatoč neuspjehu velikih vojnih napora ove zime. Ruska vojska je angažirala veliku većinu od navodno 300.000 rezervista mobiliziranih u jesen 2022., kao i 40.000 osuđenika unovačenih u privatnu vojnu tvrtku Wagner (PMC), ali rezultati su duboko neimpresivni. Ruske snage nisu osvojile značajan teren u Lugansku. Wagnerove trupe zauzele su dio Bahmuta, ali nisu natjerali Ukrajince da se potpuno povuku iz tog grada. Snage Narodne Republike Donjeck (DNR), sada ojačane konvencionalnim ruskim trupama, provele su sličan nepotpuni napredak oko Avdivke”, piše ISW.

Inkarnacija Sovjetskog saveza

Putinov govor od 25. ožujka potvrdio je namjeru mobilizacije ruske vojne industrije za dugotrajni rat. Govor ima za cilj prikazati Rusiju kao modernu inkarnaciju Staljinovog Sovjetskog Saveza koji je sposoban pregaziti neprijatelje nezaustavljivim masama ljudi i opreme. Mobilizacija ruske vojne industrije sigurno će dovesti do nekih poboljšanja, ali ovakvo pretjerivanje ima za cilj prikazati veću snagu i potencija, nego ga Rusija u ovom trenutku realno ima. Tu su i izazovi u nabavci osnovnog ratnog materijala zbog zapadnih sankcija i nedostatka kvalificirane radne snage.

“Činjenica je da Putin ovu mobilizaciju ne prati nikakvim prijedlogom za kompromisom i pregovorima, čak ni nakon posjeta kineskog premijera Xija Jinpinga. To pokazuje da je i dalje predan tome da svoje ciljeve postigne isključivo silom”, stoji dalje u procjeni.

ISW drži kako je nastavak ruskih ofenzivnih operacija oko Bakhmuta i Avdivke, kao i duž Luganska i zapadnih crta Donjecka, trenutno prilično besmislen i štetan za Ruse, obzirom bi se oni trebali spremati za sljedeću fazu rata, a ona će se vrtjeti oko nadolazeće ukrajinske protuofenzive.

Besmisleni dobici

U ovom času Putin troši oskudnu rusku borbenu moć oko operativno besmislenih dobitaka, umjesto da se sprema za očekivane napade ukrajinskih snaga. Tu se može vidjeti mogućnost da nastoji ostaviti šansu za sporazumno rješenje, ali prema uvjetima koje je ranije artikulirao – priznanje aneksije svih donjeckih, luganskih, zaporiških i hersonskih oblasti. Jasno je da svoja prava na neokupirana područja četiri oblasti može ostvariti samo ako ih ruske snage prije toga zauzmu. Ukrajinske protuofenzive su, s druge strane, neophodne, jer samo više velikih pobjeda Ukrajinaca može stvoriti perspektivu pregovaračkog rješenja i eventualno prisiliti Putina da prihvati nepovoljnu vojnu stvarnost”, piše dalje ISW:

No ta je mogućnost i dalje vrlo maglovita. Realnije je, na temelju svega navedenog, vjerovati da Putin neće prihvatiti stvarnost po kojoj zapravo ne može osvojiti Ukrajinu.

ISW, međutim, primjećuje kako se Putin dosad suzdržavao u ovaj rat ući “all-in”. Preskočio je više trenutaka kada je prelazak na potpuniju mobilizaciju postao neophodan, predugo je odgađao odluke o provedbi čak i djelomične mobilizacije iz ruske perspektive. Štoviše, pokazao je zabrinutost od stvaranja prijetnje stabilnosti svog režima.

“Ukrajina i Zapad ne bi trebali računati na slom Putinove volje ni na koji način, ali ne bi trebali ni odbaciti mogućnost da bi u nekom trenutku mogao odlučiti da troškovi i rizici nastavka borbe više nisu opravdani. U ovom času, međutim, ne stavlja na stol nikakve uvjete za pregovore osim potpunog uspjeha Rusije. Izbor za Ukrajinu i zapadne saveznike stoga je relativno jasan. Ukrajina može jednostrano prekinuti borbe, što bi dovelo do katastrofalnog poraza. Mogu se boriti tako da nastoje zadržati ono što trenutno imaju, a to će samo potaknuti Putina da nastaviti napore do potpune vojne pobjede. Ili mogu pokrenuti val protuofenziva s ciljem da se stvori vojna realnost povoljnija za Kijev, a Putina pokuša uvjeriti da prihvati kompromis”, zaključuje Institut za proučavanje ratova (ISW) u novoj analizi.