Zašto mi njih ne nazovemo Meksička Amerika? Zvuči lijepo, zar ne? – britko je kazala meksička predsjednica Claudia Sheinbaum, začepivši usta eksponiranom ljubitelju geografije koji želi prekrajati karte svijeta.

– Čini se da Donald Trump misli da Meksikom još uvijek vlada Felipe Calderon, ali ne, ovdje vlada narod. Ne želimo da kriza s fentanilom koja je prisutna u američkim gradovima stigne u Meksiko, glasio je još jedan elegantan odgovor provokatoru koji sad pak trubi kako njegovim južnim susjedom upravljaju narko-karteli, sanjajući kako će se protiv njih na tuđem teritoriju boriti bombama i puškama.

Međutim, iako u potrazi za zlatnim dobom moći evocira vremena u kojima je Meksiko na američka pucketanja prstima prvo skakao, pa se pod ultimatumima i pritiscima saginjao, Trump eru poslušnosti i odriješenih ruku u prekograničnim djelovanjima teško može prizvati natrag.

Tako nešto ne može se tražiti od nacije u zanosu koja prolazi kroz radikalan raskid s propalim, višedesetljetnim modelom upravljanja, i koja više ne dozvoljava da im se gringosi u svojoj aroganciji obraćaju s visoka. Za razliku od turbulentnosti koja je u američkoj politici već konstanta, meksički projekt sveopćeg nacionalnog preporoda, tzv. Četvrta transformacija, na svom kontu bilježi političke uspjehe kakvi nisu zabilježeni u suvremenoj povijesti zemlje, još od 30-ih godina 20. stoljeća kada je njome vladao slavni Lázaro Cárdenas. Da Meksikom, dugogodišnjim uporištem konzervativnih i neoliberalnih struktura, pušu neki novi vjetrovi, pokazuju i ankete prema kojima rekordnih 80 posto Meksikanaca podržava rad ljevičarske predsjednice koja je na najmoćnijoj poziciji u državi dočekala stoti dan.

Ovu je mini-obljetnicu na trgu Zócalo u glavnom meksičkom gradu obilježila masa od čak 350 tisuća ljudi koji su svratili na općenarodnu feštu te kako bi čuli što Claudia Sheinbaum i njena stranka Morena za njih spremaju u nadolazećem periodu.

– Meksiko se mijenja nabolje, čak i oni zaglavljeni u prošlosti to znaju. Živimo u posebnim, jedinstvenim i izvanrednim vremenima jer ovo je vrijeme transformacije i vrijeme za žene. Diskriminacija prema rasi i klasi te mačizam relikvije su prošlosti. Nećemo se vratiti neoliberalnom modelu, nećemo se vratiti režimu korupcije i privilegija, nećemo dozvoliti da se dekadencija iz prošlosti vrati, kada je upravljala za korist malobrojnih.

Temelje Četvrte transformacije postavio je najbolji predsjednik Andrés Manuel López Obrador, a na nama je da ju konsolidiramo i nastavimo izgradnjom njenog drugog kata. Nastavimo s meksičkim humanizmom, vođeni maksimom »za dobrobit svih, prvo siromašnima«, pozvala je meksička predsjednica, nova zvijezda latinoameričke socijaldemokracije koja naciji od 128 milijuna ljudi obećava nastavak prosperiteta na krilima razvojne, redistributivne i feminističke politike.

Povijesni trijumf ljevice

Sheinbaum, šezdesetdvogodišnja doktorica znanosti u području energetike te bivša gradonačelnica jednog od najvećih gradova na svijetu Ciudad de Méxica, lani je postala prva žena u meksičkoj predsjedničkoj stolici, ostvarivši najbolji rezultat u povijesti meksičkih izbora prema apsolutnoj brojci glasova (35,9 milijuna), kao i osvojivši najveći postotak glasova (59,7 posto) od svih predsjedničkih kandidata u posljednjih 40 godina.

Iako je njena glavna protukandidatkinja Xóchitl Gálvez iza sebe imala podršku tri stožerne meksičke stranke, pobjeda nasljednice Lópeza Obradora (poznatog i kao AMLO), jednog od najpopularnijih meksičkih predsjednika koji je svoj šestogodišnji mandat završio s visokih 70 posto podrške, niti u jednom trenutku nije došla pod znak pitanja.

Lipanjski opći izbori, na kojima se uz predsjednika birao i sastav dvodomnog parlamenta, stoga su slovili kao test o tome koliko je narod zadovoljan s učinjenim za AMLO-ovog mandata. Činjenica da su tvrdi konzervativci kao svoju kandidatkinju nominirali samoprozvanu ljevičarku koja podržava jačanje socijalne države, pravo na abortus i LGBTQ prava, bio je samo jedan od indirektnih pokazatelja koji su posvjedočili o razmjerima AMLO-ove redefinicije meksičke političke scene. Ipak, taj manevar nije urodio plodom pa Sheinbaum naposljetku nije pobijedila u samo jednoj od 32 meksičke savezne države, dok je Pokret nacionalnog preporoda (Morena) zajedno s Radničkom partijom i Ekološkom zelenom partijom osvojio čak 75 posto parlamentarnih mandata te gotovo dvije trećine mandata u meksičkom Senatu.

Ovakav omjer snaga koaliciji »Nastavimo praviti povijest« omogućuje da samostalno provodi promjene na ustavnoj razini, kao i uređuje politiku u 24 savezne države u kojima će vladati barem iduće tri godine.

U svoj jedini ustavno propisani mandat predsjednica je krenula furiozno. Jedan od njenih prvih poteza bilo je poništavanje plana puzajuće privatizacije naftnog giganta Pemexa i proizvođača električne energije CFE-a, odnosno vraćanje državne kontrole nad ovim velikim nacionalnim kompanijama, a njenom se odlukom država obvezala i na upravljanje nacionalnom putničkom željezničkom mrežom te izgradnju 3 tisuće kilometara pruga.

REUTERS/Quetzalli Nice-Ha

S ciljem ublažavanja nestašica i smanjivanja korupcije u nabavi lijekova, Sheinbaum je implementirala novi opskrbni model javnog zdravstvenog sistema, najavila otvaranje niza ljekarni u sklopu poslovnica državne razvojne banke gdje će se starijim osobama dijeliti besplatni lijekovi, te pokrenula unaprijeđeni socijalni program s fokusom na starosjedilačke i afroameričke zajednice, koje čine više od petine meksičkog stanovništva.

Na veliku podršku naišlo je snižavanje dobi za ostvarivanje prava na mirovinu kod žena, koje će državnu naknadu početi primati sa 60 umjesto dosadašnje 64 navršene godine, kao i povećanje minimalne plaće za 12 posto. Ipak, kao najvažnija mjera koja je izazvala najveći interes domaće i svjetske javnosti ispostavilo se finaliziranje temeljite sudske reforme prema kojoj će se suci na nekoliko razina, uključujući onoj Vrhovnog suda, birati na izborima.

Premda je ova reforma razbjesnila opoziciju te nekolicinu američkih političara koji strahuju za svoja prekogranična ulaganja, ankete među Meksikancima pokazuju da njih 70 posto podržava demokratsko izabiranje sudaca, smatrajući da će se na ovakav način smanjiti kronična korupcija u sudnicama te povećati povjerenje građana u pravosudni sistem.

Razvoj i redistribucija

Četvrtu transformaciju (4T), politički projekt unutar šireg kulturalnog i društvenog pokreta nazvanog »Meksički humanizam«, dolaskom na vlast 2018. godine pokrenuo je López Obrador, referirajući se na potrebu za kreiranjem nove nacionalne vizije nalik na one proizašle iz devetnaestostoljetnih ratova za neovisnost i republičko uređenje, kao i Meksičke revolucije radnika i seljaka 1910-ih godina.

Nakon dugih 78 godina obilježenih konzervativnim i neoliberalnim politikama, njegova i pobjeda stranke Morena označila je veliki povratak meksičke ljevice kojoj je narod podario čvrst mandat za raskid s anti-društvenim upravljanjem posijanim privatizacijama, deregulacijama i servisiranjem krupnog kapitala, domaćeg i stranog. »Sukob s oligarhijom koja nije predstavljala narod« AMLO je vodio na idejama društvene pravde, redistribucije državnog bogatstva progresivnim oporezivanjem i planu razvoja javne proizvodne, transportne i obrazovne infrastrukture u kojem je država vodila glavnu riječ.

Dostizanje energetske samodostatnosti i uspostava javnog upravljanja prirodnim resursima i sirovinama u tom su nacrtu bili ključni. Ovdje se ističe i uspostavljanje državne kontrole nad ekstrakcijom litija koji je proglašen strateškim mineralom od javnog interesa, što je pratilo osnivanje državne tvrtke LitioMx koja provodi istraživanja i eksploataciju ovog elementa ključnog za proizvodnju suvremenih punjivih baterija. Sljedeći će korak, kako je ovog mjeseca predstavila Sheinbaum, biti pokretanje vlastite tvornice pod brendom naziva »Olinia« gdje će se od komponenata napravljenih u Meksiku izrađivati jeftini električni automobili s ciljem privlačenja domaćih kupaca koji se inače ne bi odlučili na njihovu kupovinu.

AMLO-ovi kritičari zamjerali su mu što u fokus svoje gospodarske politike nije stavio rast BDP-a, no iako u njegovom mandatu prosječna primanja nisu rasla, minimalna plaća povećavana je u više navrata te je sada u realnim omjerima za 90 posto veća nego 2018. godine.

Uz značajna zapošljavanja u javnom sektoru, ovakva su kretanja najzaslužnija za smanjenje siromaštva iz kog je u tom periodu izbavljeno oko 10 milijuna ljudi, pa siromaštvo trenutno pogađa oko jedne trećine stanovništva. Ipak, meksički politički projekt najprepoznatljiviji je po uvođenju robusnog socijalnog sustava koji zahvaća široke slojeve i marginalizirane zajednice poput siromašnih, žena, starijih te osoba s invaliditetom, kao i po velikim investicijama u zaštitu i pročišćavanje vodnih resursa, posebno važnim u kontekstu visokog udjela Meksikanaca (više od polovice stanovništva) koji nemaju pristup vodi adekvatnoj za piće.

Ogromni su pomaci postignuti u području visokog obrazovanja koje je, bar što se javnih sveučilišta tiče, vrlo jeftino ili čak besplatno za sve studente, a za vrijeme AMLO-a bilježi se porast »medicinskih turista« koji na preglede ili liječenja u Meksiko stižu iz SAD-a. Također, u setu mjera koje su obilježile njegovu vladavinu ističu se i zaštita radnih prava za radnike digitalnih platformi, jačanje nacionalnih institucija i povećanje njihove transparentnosti, uspješna borba protiv korupcije, redefinicija odnosa s američkom Upravom za suzbijanje droga (DEA) te suzbijanje proliferacije droga i narkokartela vlastitim resursima.

Kada se nabrojeno usporedi sa širim svjetskim trendovima koji idu u dijametralno suprotnom smjerovu, meksičko se političko čudo bez zadrške može ocijeniti kao jedan od najvećih uspjeha suvremene socijaldemokracije, po važnosti sličan planu kojeg je početkom stoljeća u Brazilu proveo Lula da Silva, pokretač tzv. Ružičaste plime. Kao nekadašnjem (i aktualnom) brazilskom predsjedniku, Lópezu Obradoru mogu se pripisati velike zasluge po utjecaj i razvoj latinoameričke ljevice koja u post-COVID eri niže izborne pobjede.

Za razliku od zbivanja na sjeveru, socijalističke i socijaldemokratske opcije ponovno vladaju većinom zemalja središnje i južne Amerike, od Kolumbije kojom vlada prvi ljevičarski predsjednik u povijesti, preko tradicionalne konzervativne utvrde Čilea s progresivcem Gabrielom Borićem, pa do ustaljenih revolucionarnih struktura u Venezueli i Nikaragvi. Okuražen domaćom podrškom, karizmatični i živahni AMLO prihvatio je ulogu neformalnog lidera i mentora latinoameričke ljevice te se nije ustručavao ulaziti u rasprave i poteze koje su izazivale kontroverze i negodovanja desnice, primjerice čvrstim stajanjem iza kubanskog zahtjeva za micanjem američke trgovinske blokade, priznavanjem Madura kao legitimnog venezuelanskog predsjednika ili dodjeljivanjem političkih azila bivšem bolivijskom predsjedniku Evu Moralesu i ekvadorskom potpredsjedniku Jorgeu Glasu.

Od Sheinbaum, staložene i odmjerene političarke, očekuje se manje angažiran pristup regionalnoj politici te veći fokus na domaća pitanja, posebno u području energetike i pravosuđa. Iako se u medijima spominjala ideja meksičkog pridruživanja BRICS-u, posebno u kontekstu bliskih trgovinskih odnosa s Kinom i zajedničke političke linije s Brazilom koji ove godine predsjeda savezom, šanse za ovakav radikalan međunarodni zaokret i uzburkavanje geopolitičkih voda vrlo su male.

Hrvanje s Amerikom

Kao što pokazuju recentni kontakti, njegovanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama ostaje važan dio meksičke vanjske politike koja se u ovom nadmetanju ima za što čvrsto uhvatiti. Već dvije godine zaredom Meksiko je najveći američki trgovinski partner, dosegavši razmjenu koja je u 2023. godini iznosila tek nešto manje od 800 milijardi dolara, a čemu je za korist Meksikanaca pripomogao relativno novi trgovinski sporazum između ove dvije države i Kanade (USMCA), točnije AMLO-ovo inzistiranje da iz njega ukloni poglavlje o zajedničkom upravljanju meksičkim naftnim rezervama.

Iako povratak Trumpa u Bijelu kuću nosi izazove svoje vrste za cijelu američku polutku, Meksiko se ima čime suprotstaviti siledžijanjima koja s novim američkim predsjednikom dolazi u paketu. Vlada pod Morenom već je iskusila prijetnje novim »ratom protiv droga« kojim bi američki republikanci opravdavali svoje ilegalne prelaske meksičke granice, a uspješno je prebrođen i nedavni predizborni pokušaj drmanja AMLO-ove stolice. Naime, najtiražniji američki mediji poput New York Timesa i Wall Street Journala predsjednika su prozivali za »rast meksičkog autoritarizma«, »resursni nacionalizam« i nedokazano šurovanje s narko-kartelima, što je bila optužba potaknuta restrikcijama djelovanja spomenute DEA-e.

– Više demokracije ima u Meksiku nego u SAD-u jer ovdje vlada narod, a tamo oligarhija. Želim da bude jasno da više nije vrijeme za mutne veze između meksičke vlade i američkih agencija. Suradnja da, ali podvrgavanje i intervencionizam ne!, govorio je López Obrador, dajući do znanja da Amerikanci Meksiko više ne mogu gledati kao svoje »stražnje dvorište«.

Po svemu sudeći, Claudia Sheinbaum morat će se spremiti na drugačiju vrstu pritiska. U jednoj od svojih brojnih navala Trump je najavio kako će jedna od njegovih prvih izvršnih odredbi biti uvođenje carina na sav uvoz iz Meksika u iznosu od 25 posto, što bi predstavljalo ne samo veliki udarac za meksički biznis, nego i kršenje sporazuma USMCA, a meksička je predsjednica u pismu svom budućem kolegi istaknula kako će Meksiko u tom slučaju biti prisiljen uzvratiti istom mjerom.

– Takav potez nije prihvatljiv jer bi rezultirao inflacijom i gubicima poslova u SAD-u i Meksiku, a ni prijetnje ni carine nisu način kojim se fenomen migracija i konzumacija droga u SAD-u mogu adresirati. U Meksiku se zapljenom sintentičkih i drugih droga bavimo dugo vremena, a s druge strane moramo spomenuti da je 70 posto od svog ilegalnog oružja kojeg zaplijenimo proizvedeno u SAD-u, kazala je Sheinbaum koja će se morati pobrinuti da zajedničkim snagama sprovede još jedan grandiozan projekt koji bi svijetu trebao predstaviti meksičke političke i gospodarske mišiće.

U ljeto iduće godine Meksiko će biti jedan od domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva koje će po broju natjecateljskih reprezentacija i publike biti najveće u povijesti. To će biti i prilika za novi međunarodni brending zemlje koja prkosi političkim kretanjima na Zapadu i to s opipljivim rezultatima, odbacujući negativne asocijacije koje joj »veliki brat« iznova pokušava nametnuti.

Na valu očekivanog buma, glasi jedan od ciljeva vlade, Meksiko bi do 2030. godine želio ući na listu 10 najjačih gospodarstava svijeta kao proizvodna velesila. Zavidna razina političke stabilnosti, narodnog jedinstva i zadovoljstva oko strateškog i razvojnog smjera u kom nacija ide, koncepata koji suvremenoj Europi djeluju kao znanstvenofantastični, odlični su preduvjeti da se to i ostvari.