Ikona u Beloj Crkvi u Srbiji, na kojoj je bio prikazan lik blaženog Alojzija Stepinca u paklu, obojana je u bijelo, javlja Informativna katolička agencija (Ika) kojoj je to potvrdio zrenjanski biskup Ladislav Német.

“Sve vijesti o Beloj Crkvi i ikoni Stepinca u paklu su passé. Ikona je obojana u bijelo”, kratko je u petak navečer za Iku rekao zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. Ladislav Német.

Ta novinska agencija podsjeća da je hrvatski mrežni portal direktno.hr još 16. siječnja objavio vijest o kontroverznoj ikoni u pravoslavnoj crkvi sv. Jovana bogoslova u mjestu Bela Crkva u Vojvodini – na kojoj su mnogi prepoznali blaženog kardinala Alojzija Stepinca naslikanog u paklu.

Na zidnoj freski, u lijevoj strani lađe, do ulaska u oltarski prostor, nalazi se velika kompozicija koja prikazuje pakao. U paklu se, u prikazu vatre/lave nalazi lik bl. Alojzija Stepinca, s rukama iznad razine tekućine/vatre. To je, navedeno je, jedini lik koji se može razaznati u prikazu pakla, a ujedno i jedini lik Alojzija Stepinca u bogoslužnom prostoru Srpske pravoslavne Crkve.

Hočevar: Dijalogom riješiti to pitanje

Ika prenosi i da je nadbiskup Beogradske nadbiskupije mons. Stanislav Hočevar za HRT rekao da on ne želi nikoga stavljati na križ, ako su neki sveca stavili u pakao. Najavio da će se potruditi dijalogom što hitnije moguće riješiti to pitanje.

U HRT-ovoj radijskoj emisiji “Religijski forum” posvećenoj ekumenizmu nadbiskup Hočevar komentirao je prikazivanje lika u kojem su mnogi prepoznali blaženog Alojzija Stepinca u paklu na zidnoj freski u toj crkvi kazavši da je riječ o “vrijeđanju Boga”, objavljeno je u petak na mrežnoj stranici Beogradske nadbiskupije.

„Najprije u ime naše mjesne Crkve molim za oproštenje sve katolike u Hrvatskoj i čitav hrvatski narod što nismo prije saznali za ovaj slučaj. Tim više jer mi biskupi i župnici iz svih ostalih biskupija jave kada god se naiđe na kakav problem. Čudim se da naša Katolička Crkva tu u Srbiji, a to se dogodilo na području Zrenjaninske biskupije, to nije otkrila“, rekao je Hočevar.

Najavio je što namjerava poduzeti.

„Koji će biti moj put? Odlučio sam ovako: Zamolit ću susret s parohom toga hrama, kao i susret sa župnikom toga kraja. Kada čujem njih, kao i takozvanog freskoslikara, onda ću ići i katoličkom biskupu i pravoslavnom biskupu da bih završio s Njegovom svetosti“, rekao je, uz ostalo, beogradski nadbiskup u emisiji Religijski forum posvećenoj ekumenizmu.

Istaknuo je kako ga pogađa što se samog Boga predstavlja vrlo negativno.

„Zato stvarno plačem i sam ću učiniti pokoru. Kako je moguće da jedan kršćanski hram govori o nečemu o čemu se ne usudi govoriti čitava Crkva: nekoga stavlja u pakao. To je strašno vrijeđanje Boga i za to vrijeđanje mi svi moramo dati zadovoljštinu i pokoru“, rekao je.

Ne želim nikoga sada stavljati na križ, ako su neki sveca stavili u pakao

“Drugo, stavljati ovakve freske u one prostore gdje bismo trebali imali najistančaniji osjećaj za odgoj u vjeri i vjerskim istinama. Tim više ako netko naglašava da hoće biti u svemu vjeran i pravovjeran. Kako je moguće da se nešto tako događa, a da o tome dosad nismo razgovarali?” upitao je.

To znači, rekao je nadbiskup, da uviđamo kako je potreban stalan dijalog.

“Ja ne želim nikoga sada stavljati na križ, ako su neki sveca stavili u pakao, ali potrudit ću se da dijalogom što hitnije moguće riješimo to pitanje“, poručio je beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar.

Dodao je i kako će nakon što napravi sve najavljene pohode i razgovore ponovno progovoriti o temi. „Dok nemam dovoljno svih informacija mislim da pred Bogom ne smijem prije svega suditi, već ću tražiti da se rane prošlosti liječe“, kazao je Hočevar.

Otkrio je i kako zbog odsutnosti i bolesti apostolskog nuncija u Srbiji još s njime nije razgovarao o ovoj temi, ali da će ona biti predmet njihovog današnjeg susreta.

Inače, pravoslavna crkva sv. Jovana bogoslova (Ivana apostola i evanđelista) dio je Banatske eparhije Srpske pravoslavne Crkve, a osnovali su je protjerani ruski emigranti nakon Listopadske revolucije 1917. godine.