Poznata vanjskopolitička novinarka Mirjana Rakić komentira ishod američkih predsjedničkih izbora te što bi pobjeda demokratskog kandidata Joe Bidena mogla značiti za Europu i cijeli svijet.

– Sve ovo što se događa bilo je očekivano. Novoizabrani predsjednik Biden je nakon izbora ponovio ono što je rekao u kampanji: da će biti predsjednik ujedinitelj, dakle ne samo demokrata, već svih Amerikanaca. To je isto ponovila i prva žena koja će biti potpredsjednica, Kamala Harris. Zanimljivo je da je ona pobijedila na stotu godišnjicu davanja ženama prava glasa u Sjedinjenim Državama. Međutim, nitko nije očekivao da će odaziv biti tako velik.

U američkom društvu na djelu je veliki raskol. Imamo situaciju da je Trump, koji je izgubio ove izbore, dobio više glasova nego 2016. kada je pobijedio. Trump je najavio da će od ponedjeljka krenuti s tužbama. Gotovo je sigurno da će tražiti provjeru točnosti brojenja glasova u Georgiji, ali i u nizu drugih saveznih država. Ali teško je očekivati da bi mu te provjere mogle donijeti pobjedu. Jer one će se odnositi na slučajeve u kojima je u pitanju nekoliko stotina glasova. Dakle, neće to biti presudno. U situaciji smo u kojoj on ne želi priznati poraz.

U njegovom pojmovniku nije moguće priznanje da je gubitnik. Gubitništvo za njega ne postoji. Kada jednog dana konačno izađe iz Bijele kuće, on će i dalje tvrditi da je pokraden. Uostalom, to je tvrdio i prije izbora kada je to najavljivao rekavši da ako Demokrati uspiju pobijediti, to će značiti da su varali na izborima. To je suludo, ali je i činjenica da je veliki broj Amerikanaca izišao na izbore i glasao za njega. I bit će stoga najodgovorniji zadatak nove administracije, a samim tim i predsjednika da premosti taj jaz unutar same Amerike. Da se dokaže kao predsjednik i jedne i druge strane. Nisu svi koji su zagovarali Trumpa krajnji radikali i desničari, niti ih možemo tako nazivati.

Nedemokratska praksa

Kako je moguće da se u jednoj Americi događaju ovakve stvari, da se glasovi nakon izbora broje danima?

– Same države odlučuju koliko će se i kako brojiti glasovi. Imate, na primjer, Aljasku koja bi glasove mogla brojiti do utorka. Imate Sjevernu Karolinu koja je imala produžetak brojenja do petka. Ali što se tiče samog odnosa prema izborima, da se to događalo nekad u bilo kojoj drugoj zemlji, američki diplomati bi se digli na zadnje noge i govorili da je takva praksa užasna i nedemokratska. A sada se to dogodilo u njihovoj zemlji. Ali o tome kako se broje glasovi, to odlučuje nadležno tijelo na razini svake države.

Ali tu ima i država veličine Hrvatske. Kako je moguće da im je potrebno deset dana za zbrajanje glasova?

– Svi mi mislimo da Amerika ima savršeni sustav brojenja glasova. Da oni imaju neku mašinu u koju ubace glasove i to se onda prevrti u roku od 24 sata. Nije to tako. U nekim je državama taj sustav dosta kompliciran.

Koji je razlog Trumpovog uspona 2016., ali i činjenice da je na ovim izborima, iako ih je izgubio, jako dobro prošao?

– Činjenica jest da je, kada je pobijedio, Trump bio nešto što Amerika dotad nije pamtila. Način njegove kampanje, njegovog govora i njegove prisutnosti tijekom cijelog procesa. Ono za što mu treba dati kredit je gospodarsko stanje koje je on uspio poboljšati. Dijelom zahvaljujući i dobroj bazi koju je ostavio Obama koji je izvukao zemlju nakon one krize 2008. koju je cijeli svijet zabilježio kao ekonomsku katastrofu. On je imao dobru bazu i temeljem te baze njegovi su potezi dali rezultate – počevši od odnosa s Kinom i trgovinski ratom kada je najavio da će vraćati proizvodnju u Ameriku. I kada je rekao da će ubuduće američki radnici raditi u Americi i tu podizati kvalitetu proizvodnje i boljitku, a ne negdje drugdje.

Takva je politika omogućila Trumpu da u prvoj godini mandata podigne zaposlenost za skoro sedam milijuna. Točnije za 6.600.000. Što je osjetio jedan velik dio američkih radnika. Osigurana su im bila radna mjesta i oni su mogli raditi. I imali neku budućnost. Nitko tada nije računao na koronu. Niti je mogao računati na nju. Da nije bilo korone, Trump bi vrlo glatko prošao ove izbore. Jer ovi koji su i sada glasali za njega vjeruju u njegov gospodarski program. I u ono što ih je on uvjerio – da je korona manje bitna od toga da oni imaju plaću. I da on štiti američke interese u svijetu, isključujući tu multilateralu za koju je on tvrdio da nikada ništa dobro nije donijela Amerikancima. I da je Amerika s njim gospodarski sigurnija. Svakom je čovjeku njegova osobna situacija najvažnija – hoće li imati plaću, hoće li imati zaposlenje, kakva je budućnost njega, njegove obitelji i djece.

Ismijavao »svoje« ljude

Znači smatrate da je u tom gospodarskom dijelu napravio dobar posao?

– Da. Da, naravno, koliko bi to dalje za Ameriku bio unosan taj izolacionizam, to je sada drugo pitanje. Jer ako se zatvaraš, pitanje je koliko ti to može štetiti na dugi rok. Ali u prvu ruku, on je za Amerikance napravio potez par exellance.

Može li se onda reći da su njegova osobnost i njegova svjetonazorska stajališta dokrajčili njegovu političku karijeru?

– Njegova je politička karijera došla pod upitnik s razvijanjem pandemije. Borba protiv nje nije se više mogla voditi tvrdnjama da se i on zarazio, proveo tri dana u bolnici i onda ozdravio. Da je sve to ispod razine gripe. On je ismijavao guvernere svih država koji su uvodili zatvaranja i upozoravali ljude da moraju nositi maske i paziti distancu. Nitko oko njega nije nosio masku do pred sam kraj. Odnos prema pandemiji stajao ga je karijere. Kao i njegov egocentrizam tipa: ja sve znam, ja sam najbolji. Katastrofalan je bio način na koji je ismijavao epidemiologe iz svoga tima, govoreći da su maske besmislene i da mu samo treba gospodarstvo koje će jačati.

Koliko mu je štetila činjenica da nije nimalo brinuo za političku korektnost?

– Kada mi u Europi govorimo o Americi, uvijek mislimo na istočnu i zapadnu obalu. Na istočnoj je obali politička elita, na zapadnoj je Hollywood i svi ti divni, mladi, krasni ljudi. A ne razmišljamo o tome što je između. Puno tamošnjih ljudi su u njemu vidjeli sebe. To je ono kako se i kod nas ponekad kaže da netko treba lupiti šakom po stolu. Kod njega nije bilo nikakve političke korektnosti. Što god bi mu palo na pamet, on bi to izrazio istu sekundu. Prije svega preko Twittera koji kao da je izmišljen za njega.

Čovjek dijaloga

Što sve ovo govori o eliti koja je desetljećima vodila Ameriku, a koja nije napravila ništa da zaustavi proces deindustrijalizacije, da je trebao doći jedan Trump da započne taj proces? Dakle, osoba koja uopće nije dio establišmenta.

– Nije uopće dio. Osim što je bogat. On nikada ni na kojoj razini nije bio uključen u politiku. Nikada nije naučio, a nikada ni nije htio učiti kako funkcionira sustav. I to je uzrok puno stvari koje su se kasnije događale. Imao je sreću da je Senat bio republikanski i tu su mu neke stvari prolazile. Neke i nisu, za koje je bilo očito da su krive. Ali većina jest. A što se tiče povratka proizvodnje u Ameriku, Obama se nije trgovinski razračunavao s Kinom, ali je on ipak uspio povratiti ugled američke industrije koja je krahirala s krizom 2008. godine. Svi se sjećamo General Motorsa i Detroita koji je izgledao kao grad duhova.

Kako će Bidenov izbor promijeniti odnose Amerike i EU-a?

– Trump EU uopće nije mogao zamisliti kao neku zajednicu država koja o bilo čemu odlučuje. On je čovjek koji je cijenio jedino bilateralne sporazume. Zato je njemu Boris Johnson bio idealan partner. Sam je Biden Johnsona nazvao Trumpovim klonom. Zbog njegovih je poteza Angela Merkel izjavila da SAD i EU kreću odvojenim smjerovima. Vjerujem da će se stvari s Bidenovim izborom vratiti na kolosijek normalnih razgovora. Jer Biden je čovjek dijaloga i razgovora. Puno je ljudi u Europi odahnulo nakon što su američki izbori završili ovakvim ishodom.