Upravo je Janšinim hapšenjem od strane vojne policije potkraj osamdesetih, a onda i znamenitim suđenjem pred vojnim sudom bivše JNA u Ljubljani, simbolično započeo proces demokratizacije Slovenije, koji je rezultirao raspadom bivše Jugoslavije.
Slovenija se jučer pridružila državama koje su svoje bivše čelnike osudile i pospremile iza brave. Bivši slovenski premijer i lider opozicije Janez Janša završio je tri tjedna prije izvanrednih parlamentarnih izbora u zatvoru Dob, gdje će izdržavati dvogodišnju zatvorsku kaznu na koju je pravomoćno osuđen zbog prihvaćanja obećanja mita u aferi Patria.
Time je kontroverzni političar koji je obilježio protekla dva i pol desetljeća slovenskog političkog života zatvorio svoj politički i životni krug. Naime, upravo je Janšinim hapšenjem od strane vojne policije potkraj osamdesetih, a onda i znamenitim suđenjem pred vojnim sudom bivše JNA u Ljubljani, simbolično započeo proces demokratizacije Slovenije, koji je rezultirao raspadom bivše Jugoslavije.
Politički kapital
U tom procesu Janša je odigrao značajnu ulogu. Bio je ministar obrane u vrijeme slovenskog rata za neovisnost, čime je stekao golemi politički kapital koji je u proteklih 20 godina nebrojeno puta pokušavao iskoristiti, smatrajući da mu minule zasluge daju za pravo na vladavinu Slovenijom. U godinama koje su dolazile, nakon što ga je 1994. tadašnji premijer Janez Drnovšek smijenio s dužnosti ministra obrane, Janša je radikalizirao svoju retoriku, duboko polarizirajući slovensku javnost, koja se podijelila na Janšine sljedbenike i Janšine protivnike.
Potvrđena presuda
Iako je Janša mogao odgoditi odlazak u zatvor, očito je da je to namjerno odbio učiniti. Nije podnio zahtjev za odgodom izdržavanja kazne ili zahtjev da kaznu odradi u tzv. vikend zatvoru jer bi, kako kaže, time priznao da je kriv. Viši sud potvrdio je osuđujuću presudu za Janšu još u travnju, čime je presuda postala pravomoćna, no Janša je do zadnjeg trenutka odugovlačio s podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. U međuvremenu se kandidirao na listi svoje stranke na predstojećim izborima, koristeći se činjenicom da slovenski zakon predviđa oduzimanje mandata zastupniku koji je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu dulju od šest mjeseci, no zakon izrijekom ne priječi osuđenicima da se kandidiraju na izborima.
Da bi stvar dodatno zakomplicirao, Janša je prije obraćanja Vrhovnom sudu podnio tužbu Ustavnom sudu, kojeg u Sloveniji smatraju politički bliskijim Janši od Vrhovnog suda, iako bez zahtjeva Vrhovnom sudu nije bio iscrpio dopušteni pravni put, što je preduvjet da bi Ustavni sud uopće mogao odlučivati. Tek potom podnio je zahtjev i Vrhovnom sudu, koji je sada pod snažnim pritiskom da suspendira ili odgodi Janšino izdržavanje kazne kako ne bi bila dovedena u pitanje legitimnost izbora. Ustavni sud većinom od šest glasova odbio je odlučivati o meritumu Janšine ustavne tužbe zbog neispunjenih formalnih razloga, jer Janša nije iskoristio prethodni pravni put, dok su tri ustavna suca smatrala da bi Janšinoj tužbi trebalo udovoljiti.
Teorija urote
No i manjinsko mišljenje sudaca bilo je dostatno za još jednu Janšinu teoriju urote, u čemu je oduvijek bio najbolji. Janša je ponovo postao žrtva »crvene zavjere« režirane od strane »sila kontinuiteta«. Sve dok se njihovi monopoli ne »razgrade«, uvjeren je Janša, Slovenija neće izaći iz krize, a tu je zadaću namijenio sebi i svojoj nacionalističkoj stranci, koja će Sloveniju prevesti preko »crvenog mora slovenske tranzicije«.
Upravo u tim »monopolima« i »stričevima iz pozadine«, kako ih naziva, Janša vidi glavne krivce svog utamničenja. Janša je, kao što rekosmo, uvijek bio iznimno nadaren za proizvodnju neprijatelja. Sretna je okolnost što njegova ostrašćena sljedba nije previše izbirljiva. Oni su, poput vjernika, potpuno uvjereni u nevinost svog spasitelja. A Janša nije čovjek koji će se tek tako predati i odustati. Zato jučerašnji Janšin odlazak u zatvor svakako jest prekretnica, ali nikako nije njegov politički kraj, kako brojni Janšini protivnici u Sloveniji možda priželjkuju.
