Kriptovalute su poput oluje zahvatile digitalni svijet, s više od milijun pojedinačnih korisnika koji su svoju računalnu opremu, bez obzira koliko mala ili moćna ona bila, upregnuli na „rudarenje“ bitcoina, ethereuma ili nečeg trećeg. Međutim, novo istraživanje otkriva stvarne ekološke posljedice rudarenja bitcoina.

Studija časopisa Resources, Conservation and Recycling približno je izmjerila koliko e-otpada transakcije bitcoina generiraju godišnje. E-otpad može se sastojati od obilja otrovnih kemikalija i teških metala koji ulaze u tlo i nanose štetu ekosustavima i podzemnim vodama, a nepravilnim metodama recikliranja moglo bi doći do većeg onečišćenja zraka i vode.

Naime, istraživači su izračunali kako svaka bitcoin transakcija generira najmanje 272 grama e-otpada što otprilike odgovara težini dva iPhone 12 Mini-ja, a samo u 2020. godini izvršeno je čak 112,5 milijuna bitcoin transakcija.

„Procjenjujemo da cijela mreža bitcoina trenutno prelazi 30,7 metričkih kilotona opreme godišnje. Taj je broj usporediv s količinom otpada male IT i telekomunikacijske opreme koju proizvodi zemlja poput Nizozemske. ” – kažu istraživači.

Nadalje, procjene govore da se na rudarenje kriptovalute troši 120 TWh električne energije globalno godišnje, što je oko 6 do 7 puta (ovisno o godini), više od ukupne godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Osim konkretnog hardverskog otpada, velika potrošnja električne energije čiji se dobar dio i dalje proizvodi iz fosilnih goriva, kriptovalute tako ostavljaju i “debeli” ugljični otisak.

Bitcoin mreža funkcionira na algoritmu koji se naziva „Proof of Work“ što ukratko znači da zahtijeva od „rudara“ da provjeravaju svaku transakciju za što dobivaju nagradu u obliku frakcije bitcoina (satoshi). Da bi mogli obavljati posao „rudara“, pojedinci moraju koristiti svoj računalni hardver za rješavanje složenih matematičkih problema. Rudarske platforme često su upaljene 24 sata dnevno radi maksimalne dobiti, izvlačeći velike količine električne energije, dok velike grafičke kartice dovršavaju transakcije. Neki koriste namjenske rudarske platforme, nazvane Application-specific Integrated Circuits (ASIC), dok drugi koriste prilagođenu opremu koja može uključivati ​​stotine grafičkih kartica u jednom sustavu. Obje verzije zahtijevaju velike količine energije za rad i hlađenje, no ASIC-i su toliko specijalizirani da, kako postaju zastarjeli, ne mogu se prenamijeniti za neki drugi zadatak ili čak drugu vrstu algoritma za rudarenje kriptovaluta. Procjena je da prosječno hardver potreban za rudarenje ima radni vijek samo 15 mjeseci.

Iako se čipovi ne mogu ponovno koristiti, veliki dio opreme za rudarenje bitcoina čine komponente poput metalnih kućišta i aluminijskih hladnjaka koje se mogu reciklirati. Globalno se reciklira nešto više od 17% svih e-otpada. Međutim, taj je broj vjerojatno manji u nekim od zemalja u kojima je većina „rudara“, gdje su u mnogim slučajevima i propisi o e-otpadu slabi ili nikakvi.

U zadnjih nekoliko dana cijena bitcoina je pala za 10-ak posto, no ukoliko se vrati na vrhunac iz sredine travnja, istraživači vjeruju da bi se proizvedeni e-otpad mogao udvostručiti na 64,4 metričkih kilotona.

Neki stručnjaci predviđaju da će se bitcoin, jednog dana, prebaciti na Proof of Stake, protokol koji koristi daleko manje električne energije od PoW, no to se najvjerojatnije neće dogoditi u skorijoj budućnosti stoga nad najpopularnijom kriptovalutom i dalje ostaje oblak ekološke prijetnje.