Britanska kraljica Elizabeta II., koja je umrla u četvrtak, na prijestolju je bila od svoje 25. godine i velika većina Britanaca u svojem životu nije znala za drugog vladara. Uz to je bila jedna od najprepoznatljivijih osoba u svijetu.

Zdravlje joj se počelo vidno narušavati otkako joj je umro suprug, princ Philip, u travnju prošle godine.

Od tada se rijetko viđala u javnosti jer je teško hodala i stajala. Njezin najstariji sin i nasljednik Charles (73) postupno je preuzimao sve više dužnosti kako bi se pripremio za svoje kraljevanje.

Većinu vremena provodila je u svojem domu u dvorcu Windsoru zapadno od Londona, pošto je na početku pandemije početkom 2020. napustila Buckinghamsku palaču.

U lipnju je proslavila platinasti jubilej, što nije uspjelo nijednom britanskom monarhu. Njezinu 70-godišnju vladavinu obilježila je njezina prisutnost gotovo posvuda, od poštanskih marki i novčanica do njezina monograma na poštanskim sandučićima.

Kraljičina popularnost u javnosti kontinuirano je bila visoka iako su se stajališta građana i poštovanje prema monarhiji promijenili s godinama.

Dužnost zove

Elizabeta Alexandra Mary Windsor rođena je u Londonu 21. travnja 1926., a kraljicom je postala slučajno.

Njezin otac postao je kralj George VI. 1936. kada mu je stariji brat Eduard VIII. abdicirao kako bi se oženio dvostruko razvedenom Amerikankom Wallis Simpson.

Tako je princeza Lilibet postala prestolonasljednicom.

Dok su njemačke bombe u Drugom svjetskom ratu pljuštale po Londonu, ona je s mlađom sestrom Margaret bila evakuirana u Windsor.

U dobi od 19 godina postala je vojna mehaničarka i vozačica, osvojivši simpatije Britanaca.

S 21 godinom udala se za Philipa Mountbattena, sina grčkog princa, na svečanosti koja je donijela dašak glamura u vrijeme oskudice u poslijeratnoj Britaniji.

Par je bio u posjetu Keniji kada je 6. veljače 1952. stigla vijest da joj je umro otac, čime je ona automatski postala novom vladaricom.

Odmah se vratila u Britaniju i 2. lipnja 1953. okrunjena je za kraljicu Ujedinjenog Kraljevstva, Australije, Kanade, Novog Zelanda, Južnoafričke Republike, Pakistana i Cejlona (današnja Šri Lanka).

Do smrti je bila kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i još 14 zemalja Commonwealtha.

S osjećajem za dužnost koji joj je usađen od djetinjstva, kraljica je obavljala stotine zadaća svake godine, od prijema za strane dostojanstvenike do dodjela civilnih i vojnih počasti te kraljevskih posjeta širom svijeta.

Stup stabilnosti

Za pomoć u dužnostima otkako je joj zdravlje narušeno obratila se svojoj najbližoj obitelji, ali njoj nedostaju dva istaknuta člana, drugi sin princ Andrew i unuk Harry.

Andrew, kojeg se često smatralo njezinim omiljenim sinom, ostao je bez kraljevskih funkcija jer je bio povezan s osuđenim seksualnim prijestupnicima Jeffreyjem Epsteinom i Ghislaine Maxwell.

Harry se odrekao kraljevskog života 2020. i preselio u SAD odakle je sa suprugom Meghan optužio obitelj za rasizam.

Kraljicu se desetljećima smatra stupom stabilnosti u turbulentnom životu kraljevske obitelji.

Godine 1992., koju je prozvala „annus horribilis”, troje od njezine četvero djece razvelo se, a u Windsoru je izbio požar.

Pet godina poslije bila je metom kritika jer je pogrešno procijenila raspoloženje javnosti nakon smrti princeze Diane u automobilskoj nesreći u Parizu, odbivši se u početku vratiti u London i izvjesiti zastavu na pola koplja na Buckinghamskoj palači.

Premda se svaki Božić obraćala javnosti putem radija i televizije, nikada nije dala intervju i pazila je da ne otkriva svoja osobna mišljenja.

Kao poglavar ustavne monarhije, politički je bila neutralna i njezini tjedni privatni razgovori s premijerom o aktualnim pitanjima takvi su i ostali.

Ljeta je obično provodila u svojem dvorcu Balmoralu na sjeveroistoku Škotske, gdje bi formalnu odjeću i šešire zamijenila seoskim izgledom, upotpunjenim jednostavnom maramom i čizmama.

Ondje je u utorak primila i Lizz Truss, petnaestog britanskog premijera ili premijerku u svojoj vladavini.

Bila je ponosna vlasnica pasa velških korgija i strastvena jahačica od najranije mladosti od čega nije odustala ni kada je zakoračila u svoje devedesete godine.