Vladimir Putin je od početka rata u Ukrajini više puta zaprijetio upotrebom nuklearnog oružja. Posljednji put je to spomenuo prilikom najave “djelomične mobilizacije” 21. rujna.

Postoji li šansa da ruski čelnici zaista ispune svoje nuklearne prijetnje i kakve će biti posljedice ako to učine? Ruski neovisni portal Meduza pričao je o tome s Maksimom Starčakom, stručnjakom za rusku nuklearnu politiku i suradnikom Centra za međunarodnu i obrambenu politiku sveučilišta u Kanadi.

Starčak navodi kako Putinova izjava da će “upotrijebiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju kako bi zaštitio ruski narod ako integritet zemlje bude ugrožen, te kako to nije blef”, sadrži dvije očigledne dvosmislenosti. Prvi je koncept “svih sredstava koja su mu na raspolaganju”, jer prema ruskoj nuklearnoj doktrini Putin ne bi trebao raspolagati nuklearnim oružjem, osim ako se na ruskom teritoriju ne koristi konvencionalno oružje, odnosno ako nije ugroženo samo postojanje ruske države. Nijedan od tih uvjeta nije ispunjen, a Starčak misli niti – moguć. U istom govoru Putin, pak, izražava potposu aneksiji ukrajinskih djelomično okupiranih teritorija i umjetno proširuje koncept postojanja same države, ali ne spominje u tom kontekstu posebno upotrebu nuklearnog oružja.

Mogućnost veta

Odluči li se Putin na upotrebu taktičkog nuklearnog oružja protiv Ukrajine, nastavlja Starčak, postoji nekoliko točaka veta koje ga mogu spriječiti da to učini – proces nuklearnog udara pokreće se kad dopuštenja iz “nuklearnih aktovki” daju sam predsjednik, a potom i načelnik generalštaba, te ministar obrane. Proces za korištenje strateškog nuklearnog oružja, primjerice, onog koje može dosegnuti SAD, još je kompliciraniji i teško je očekivati da američke i NATO-ove obavještajne službe ne bi saznale za plan prije nego uopće bude pokrenut.

Starčak, međutim, drži kako je Putinova objava djelomične mobilizacije pokazatelj da je malo vjerojatno da će pokrenuti nuklearni napad.

“Odabirom mobilizacije kao da poručuje da će za rješavanje svojih problema u Ukrajini upotrijebiti ljudstvo, a ne nuklearno oružje. Ako stvari dodatno eskaliraju, još uvijek postoje koraci koje bi Rusija vjerojatno poduzela prije nego što započne nuklearni napad. Konvencionalna mudrost je da je jedna razina ispod uporabe nuklearnog oružja uporaba visokopreciznog oružja, koje se smatra alternativom taktičkom nuklearnom oružju, Dakle, prije upotrebe nuklearnog oružja, Rusija bi mogla napasti Kijev i ukrajinske vladine ciljeve visokopreciznim nenuklearnim oružjem. A možda ni to ne bi promijenilo situaciju na frontu. Druga mogućnost bila bi da Rusija napadne opskrbne rute koje koriste SAD i NATO za transport oružja u Ukrajinu. Problem je u tome što bi takav napad nosio rizik od pogibije osoblja NATO-a, što bi vjerojatno izazvalo odmazdu samog saveza”, tumači Starčak.

Kaže da mogućnost da se NATO izravno uključi u sukob na ukrajinskom teritoriju podjednako zastrašuje i Washington i Moskvu.

Nekoliko scenarija

Kako bi u teoriji izgledalo rusko pribjegavanje nuklearnom udaru?

“U ruskoj vojnoj teoriji, prvi korak u nuklearnoj eskalaciji je jedan demonstracijski udar na napušteno područje ili pučinu. Teoretski, to bi se moglo učiniti u morima oko Arktika, nenaseljenom mjestu koje ne bi predstavljalo veliki rizik za ruske trupe ili građane bilo koje druge države. Cilj takvog udara bio bi izvršiti psihološki pritisak bez izlaganja civila radijaciji. No kao i u slučaju teoretskog visokopreciznog udara na Kijev, pitanje je bi li to imalo ikakav učinak na otpor Ukrajine. Tek ako sve ostane isto, sljedeći korak bi bio ruski napad nuklearnim oružjem na neki ukrajinski vojni cilj”, dodaje Starčak.

Prema njegovom mišljenju, čak i da Rusija izvrši nuklearni napad dovoljno snažan da uništi cijeli jedan grad, vjerojatno ni to ne bi bilo dovoljno da porazi ukrajinsku vojsku, te bi samo donijelo nove probleme.

“To bi stvorilo kontaminaciju radijacijom u tom području i uništilo taj teritorij za neku buduću upotrebu od strane Rusije. Tako da je malo vjerojatno da bi uporaba nuklearnog oružja na ukrajinskom teritoriju imala ikakvu vojnu vrijednost”, zaključuje stručnjak za rusku nuklearnu politiku.