Fluorid u vodi za piće u SAD-u uobičajena je pojava. Štoviše, s obzirom na to da je od 1945., kada se počelo s dodavanjem fluorida u vodu, naglo opao broj slučajeva karijesa, Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ovu mjeru naziva „jednom od deset najvećih intervencija u području javnog zdravstva u 20. stoljeću“. Fluoridi su soli fluorovodične kiseline. Pomažu takozvanoj remineralizaciji zubne cakline i time smanjuju rizik od karijesa. Unatoč tome, Utah je sada prva savezna država u SAD-u koja je odlučila ukinuti fluorid u vodi za piće. Ova odluka vjerojatno veseli američkog ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja, piše Deutsche Welle.

On je još prije inauguracije predsjednika Donalda Trumpa objavio na mreži X da namjerava zaustaviti fluoridiranje vode za piće – između ostalog, jer fluorid djeluje neurotoksično i smanjuje kvocijent inteligencije, posebno kod djece čiji se mozak još razvija.

Fluorid i inteligencija – predmet znanstvenih studija

Pitanje može li fluorid smanjiti inteligenciju djece često je predmet znanstvenih istraživanja. Neke studije pronašle su korelaciju između koncentracije fluorida u urinu trudnica i kognitivnih sposobnosti njihove djece: fluorid u previsokim koncentracijama može toliko poremetiti metabolizam kalcija u stanicama da dolazi do oštećenja moždanih stanica. Meta-analiza (studija znanstvenih studija) objavljena u siječnju ove godine ponovno je rasplamsala raspravu o povezanosti unosa fluorida i inteligencije.

Jan Hengstler, liječnik specijalist za farmakologiju i toksikologiju na Tehničkom sveučilištu u Dortmundu, bavio se fluoridom i njegovim potencijalnim rizicima. On smatra da je pitanje može li fluorid oštetiti mozak djece u razvoju potpuno opravdano. „To je složena tema koju ne treba shvaćati olako“, kaže Hengstler. Studija iz 2020. na kojoj je radio zaključuje da fluorid – pri trenutnim razinama izloženosti u Europi – nije neurotoksičan za ljudski razvoj. Drugim riječima, ključna je doza.

Doza čini otrov: Od koje količine fluorid postaje štetan?

Prema podacima CDC-a, litra vode u SAD-u sadrži 0,7 mg fluorida, što odgovara dnevnoj dozi koju Nacionalni institut za zdravlje (NIH) preporučuje za djecu u dobi od jedne do tri godine. Odrasli muškarci ne bi smjeli unositi više od 4 mg fluorida dnevno, dok je za odrasle žene preporučeni maksimum 3 mg.

Problem s fluoridom je što se u mnogim zemljama ne dodaje samo vodi za piće, već i pasti za zube i soli. Osim toga, određene namirnice prirodno sadrže fluorid, poput ribe i crnog čaja.

Fluorid se također prirodno nalazi u vodi, koja se nakon obrade koristi kao pitka voda, ovisno o regiji, u većim ili manjim količinama. Zato je ključno da zdravstvene vlasti prate opskrbu fluoridom u određenim regijama, naglašava Hengstler.

Njemačko društvo za prehranu (DGE) i toksikolog Hengstler radije računaju prema tjelesnoj težini, preporučujući maksimalno 0,05 mg fluorida po kilogramu tjelesne mase dnevno. „Unos fluorida ne bi trebao biti ni prenizak ni previsok. Idealna količina je 0,05 mg fluorida po kilogramu tjelesne mase dnevno. Time se sprječava karijes, a istovremeno se ne dolazi ni blizu vrijednosti koje bi mogle izazvati zubnu ili koštanu fluorozu.“

„Pitka voda ni u kojem slučaju ne bi smjela sadržavati više od 1,5 mg fluorida po litri“, kaže Hengstler.

Životinje: Neurotoksični učinci pri 100 puta većoj dozi

„Ako koncentracija fluorida u vodi prijeđe 4 mg po litri, može doći do zubne fluoroze“, objašnjava Hengstler. Zubna fluoroza manifestira se pojavom smeđih mrlja na zubima i jasan je znak prekomjernog unosa fluorida. „Kod koncentracije od 10 mg fluorida po litri vode može se razviti koštana fluoroza“, dodaje toksikolog. Ovo stanje dovodi do krhkih kostiju i bolnih promjena u zglobovima.

„U pokusima na životinjama primijećeno je da fluorid može imati neurotoksične učinke“, kaže Hengstler. „Ali to se događalo pri dozama koje su bile više od 100 puta veće od onih koje ljudi mogu unijeti.“ U tako visokim dozama fluorid može oštetiti tjelesne stanice.

Loša zdravstvena skrb iskrivljuje rezultate studija

Međutim, nadzor nad unosom fluorida nije moguć u svim dijelovima svijeta. „U pojedinim, uglavnom ruralnim područjima, primjerice u Mongoliji ili unutrašnjosti Kine, postoje regije u kojima je izloženost fluoridu ili prevelika ili premala, a opća razina zdravstvene skrbi trebala bi biti bolja.“ Loša zdravstvena skrb često je povezana s nižim obrazovanjem i lošijim životnim standardom.

To vodi do još jednog problema: studije o učinku fluorida često su opterećene brojnim faktorima koji narušavaju točnost rezultata, takozvanim „zbunjujućim faktorima“ (confounders).

To je osobito izraženo u studijama presjeka, gdje se uzorak populacije ispituje samo jednom. Na taj način nije lako utvrditi je li niža inteligencija doista posljedica unosa fluorida ili je riječ o nekom drugom uzroku. „Međutim, postoje i dugoročne studije koje uzimaju u obzir ove faktore“, kaže Hengstler.

U takvim istraživanjima, poznatim kao longitudinalne studije, ispitanici se prate tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Rezultati tih studija, provedenih u Europi i Kanadi, pokazuju: tko ne prekoračuje preporučeni dnevni unos fluorida, nema razloga za brigu o svojoj inteligenciji.