Možda to niste znali, ali osim fizičke umjetnosti postoji i kripto art, digitalna umjetnost koja se tretira isto kao i fizička sve dok joj se može provjeriti vlasništvo nad djelom.

Kao što originalna slika Pabla Picassa ima njegov potpis, pa onda i autentičnost i vlasništvo, tako se kripto art može verificirati na isti način pomoću NFT-a, odnosno nezamjenjivog tokena (non-fungible token). NFT-ovi omogućuju kupnju i prodaju vlasništva nad jedinstvenim digitalnim predmetima i praćenje tko ih posjeduje pomoću blockchaina. NFT tehnički može sadržavati bilo što digitalno, uključujući crteže, animirane GIF-ove, pjesme ili predmete u video igrama. NFT može biti jedinstven, poput slike iz stvarnog života, ili jedna kopija mnogih, poput sličica za skupljanje, ali blockchain prati tko je vlasnik datoteke.

Hm, da…, kripto art i bit njegove vrijednosti je teško dokučiv i shvatljiv u tradicionalnim relacijama, baš kao što se većina češka po glavi kad razmišlja u čemu je stvar s kriptovalutama u odnosu na jasnoću i jednostavnost u razumijevanju zelene dolarske novčanice, ali izgleda da ćemo se morati naviknuti na budućnost koja zapravo prestiže većinu stanovništva ovog planeta.

Kako to izgleda u praksi, što se može smatrati kripto artom i koliko to vrijedi, svijet bi mogao naučiti kroz neobični potez Jacka Dorseya, osnivača i izvršnog direktora Twittera.

Naime, odlučio je preko NFT aukcije prodati – ni manje ni više – svoj prvi tweet, odnosno prvi tweet uopće. Tweet k’o tweet, sadrži kratku poruku pisanu samo kurentom bez interpunkcije „just setting up my twttr“ objavljenu u 21 i 50 sati, 21. ožujka 2006. Prigodno, Dorsey je aukciju oglasio do 21. ožujka kad se navršava 15 godina od te prve poruke.

just setting up my twttr

— jack (@jack) March 21, 2006

Namjera nije zarađivanje novca kojeg Dorsey ionako ima u izobilju (ovisno o fluktuaciji dionica koje posjeduje, po novom oko 14 milijardi dolara), barem ne izravno. U objavi aukcije napomenuo ja da će najvišu ponudu konvertirati u bitcoin (čiji je veliki zagovornik) i donirati u dobrotvorne svrhe. Točnije, karitativnoj organizaciji Give Directly i njihovom programu Africa Response preko kojeg se direktno uplaćuje novac za obitelji u ekstremnom siromaštvu u Keniji, Ruandi, Liberiji i Malawiju. Velikodušno, nema što, a usput se malo izreklamira bitcoin zajedno s cijelom novom agendom kripto arta. Da to nije šala, od petka kad je aukcija oglašena, ponude su pljuštale za prvi tweet i do danas najviša je ponuda je dosegla 2 i pol milijuna dolara. Za što točno ono?

Pobjednik će dobiti “digitalni certifikat o tweetu”, prema objašnjenju na često postavljana pitanja na NFT aukcijskoj stranici Valuables, gdje se tweet Jacka Dorseya prodaje. Međutim, tweet će i dalje biti dostupan na internetu besplatno, pod pretpostavkom da ga Twitter ili sam Dorsey neće ukloniti. Nije ni važno hoće li. Važno je zašto bi netko kupio tako nešto za milijunski dolarski iznos. Možda je pomodnost, a možda se u kripto-artu – što prvi tweet na svijetu svakako jest koliko god to zvučalo čudno – krije još veća buduća vrijednost.

Usporedimo to sa slučajem slike Leonarda da Vincija „Salvator Mundi“ koju se dugo smatralo izgubljenom. Slika je za više od 75 milijuna dolara 2012. došla u ruke švicarskog biznismena i art dilera Yvesa Bouviera. Nedugo zatim sliku je od njega kupio ruski milijarder Dmitry Rybolovlev za bitno viših 127,5 milijuna dolara uz blagi rizik jer se tada još svi stručnjaci nisu slagali oko toga je li slika zaista da Vincijeva. Par godina kasnije slika je u aukcijskoj kući Christie’s u New Yorku prodana novom vlasniku za nevjerojatnih 450 milijuna dolara. Umjetnost može biti izvanredno ulaganje između ostalog. Vremena se mijenjaju, zašto u svijetu kojim vladaju ljudi iz Silicijske doline kripto art, odnosno digitalni zapisi, ne bi zamijenili ulje na platnu?

Ono što je nekima u okviru demonstracije bogatstva, sklonosti i prestiža nekad bilo imati na zidu spomenute Picassa i da Vincija, u novije vrijeme posjedovati Hendrixovu gitaru ili Jordanove tenisice, to je sutra nekome imati certifikat o vlasništvu važne digitalne poruke.

Netko sanja da posjeduje “Posljednju večeru”, a netko da ima “Prvi tweet”. Ima neke čudne, „futurističke“ logike u tome.