Tamo nisu plaćenici. To su profesionalni vojnici koji dolaze zbog ideala i avanturizma – Gaston Besson / Foto: N. LAZAREVIĆ
To nisu plaćenici, to su profesionalni vojnici koji dolaze zbog ideala i avanturizma. To ih drži i radi se o ljudima koji su naviknuti boriti se i držati oružje. Javljaju se i Amerikanci, Kanađani, Australci, ali ovaj ćemo rat završiti samo s Europljanima i ne trebamo američke vojnike na europskom tlu. Sami ćemo riješiti stvar, veli Besson, jedna od ključnih figura AZOV-a
Besson nas je primio u svom pulskom domu no nerado govori s novinarima, jer stalno ga nadziru policija i tajne službe i ne treba mu dodatna eksponiranost. Rođen u Meksiku, još u ranoj mladosti sa 17 godina pridružuje se vojsci. Ratovao je u Burmi, Laosu, Kolumbiji, Nigeriji, Surinamu, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj. Danas je umirovljeni satnik Hrvatske vojske i ratni invalid. Oženjen je Hrvaticom s kojom ima troje djece. Prije tri mjeseca ranjen je na ukrajinskoj fronti, a iz zadnje borbe stigao je prije par tjedana.
Primamo samo Europljane
– Ja ne nosim pušku i ne ratujem već na terenu organiziram sve što treba. Zadužen sam za dolazak i regrutaciju novih boraca u bataljun koji danas ima oko 1.200 dobrovoljaca. To su mahom profesionalni vojnici u 40-tim godinama među kojima osim Ukrajinaca ima i dosta stranaca. Primamo samo Europljane i uglavnom su to Skandinavci, Ukrajinci koji žive u inozemstvu, Slovaci, dobrovoljci s Baltika, ima i Srba, kaže Besson i otkriva da se trenutno na teritoriji Ukrajine u AZOV-ovim postrojbama nalazi i 25 hrvatskih državljana među kojima su i dobrovoljci iz Istre.
Dosta mi je priča o ratu
Gaston Besson već dvije godine živi u Puli. U Hrvatsku je prvi put stigao kao 24-godišnjak uključivši se u Domovinski rat. Prije Pule živio je u Vinkovcima. »Odlučilo sam sa suprugom i djecom napustiti Vinkovce, jer je tamo i dalje glavna okupacija rat.
Dosta mi je ratova i nisam mogao slušati da se sve vrijeme kroz sve razgovore proteže ratna priča. Pula je pitoma, ljudi su cool, znaju jezike i osjećam se dobro ovdje. Volim more, a Istra je nekako internacionalna, kaže Gaston.
Nema tu činova, hijerarhije i salutiranja
Pitamo ga što on konkretno radi i koja je njegova zadaća u AZOV-u. »Ne mogu vam otkriti koja je moja funkcija. Ja jednostavno kontroliram i organiziram stvari«.
Tvrdi da ih financijski snažno podupire ukrajinska dijaspora, a službeni jezik u bataljunu su ruski i engleski.
– Nema tu činova, hijerarhije, salutiranja, bitno je samo poštovanje prema borcu, a oni koji salutiraju to čine iz poštovanja prema drugome. Pripadnici jedinice sami glasaju i biraju svog vođu. Mnogi iz Hrvatske bi se željeli pridružiti ali nemaju novaca da si plate kartu i opremu. Sve što dobivamo, uspijevamo prikupiti od ljudi koji žele pomoći i dijaspore, a u trgovinama čak postoje i košare u koje stanovnici mogu ubaciti hranu za našu postrojbu.
Svakodnevno preko maila i društvenih mreža prima na tisuće molbi ljudi koji bi se željeli priključiti AZOV-im postrojbama. Ima tu svakakvih profila ljudi– nadobudnih i nabrijanih klinaca koji bi se »igrali« rata, fašista, nacista, internet ratnika. »Ne primamo ovisnike i problematične, one lake na okidaču. Rat nije kako ubijati ljude, već kako preživjeti. Hrvati koji su tamo, odreda su bivši vojnici neki i visokopozicionirani i potpuno materijalno neovisni. Postrojbu čine isključivo profesionalni vojnici s bogatim iskustvom i znanjem. Nije nam bitna količina, već kvaliteta ali mnoge odbijam i govorim im da ne mogu pristupiti jer će poginuti. Ne trebaju nam klinci koji »briju« na rat i koji će izgubiti život čim dođu, kaže Besson.
Sve je krenulo nakon ustanka na kijevskom Majdanu kada je kupio kartu za Ukrajinu i otišao u novu revoluciju.
Gutaju svakakva govna
– Bataljun je u početku imao 70-tak boraca, a danas ih je više od tisuću. Svi odreda prolaze zahtjevu obuku u strogim vojničkim kampovima u kojem ostaju 15-tak dana nakon čega se šalju dalje na teren. Vojnička stega ne dozvoljava slabosti. »Svi koji dođu »gutaju svakakva govna«. Ako im se recimo pije pivo, lete van. U kampu je ustajanje u zoru, trčanje, kompletna vojna obuka koju vode naši specijalisti. Nedostaje nam oružja, uniforma, a imamo i svoj račun na koji nam oni koji žele uplaćuju novac jer smo totalno neovisni. Svi borci koji prođu zahtjevan dril i selekciju sami snose troškove puta u Ukrajinu i sami kupuju uniformu, čizme. Među borcima ima i nekolicina žena, govori Besson i dodaje.
– To nisu plaćenici, to su profesionalni vojnici koji dolaze zbog ideala i avanturizma. To ih drži i radi se o ljudima koji su naviknuti boriti se i držati oružje. Javljaju se i Amerikanci, Kanađani, Australci, ali ovaj ćemo rat završiti samo s Europljanima i ne trebamo američke vojnike na europskom tlu. Sami ćemo riješiti stvar, veli Besson, jedna od ključnih figura AZOV-a.
Situacija u Ukrajini podsjeća ga na Hrvatsku početkom 90-tih kao i na vrijeme nakon francuske revolucije kada je trebalo izaći iz kaosa i od temelja formirati mehanizme i institucije. Za sebe kaže da je u duši revolucionar i idealist. »Revolucija nije rat«, veli Besson. Pitamo ga kada će ponovno krenuti za Ukrajinu, no odgovor na to pitanje nismo dobili.
