ZAGREB Građani Europske unije povremeno se moraju štititi od same Europske unije. Nije to ništa čudno, uostalom državljanin bilo koje države može doći u situaciju da se od nje štiti.

Temeljna institucija koja državljane EU štiti od Unije same je europski ombudsman, koji je gotovo po svemu usporediv s nacionalnom institucijom pučkog pravobranitelja. Ombudsman štiti državljane Unije od nepravilnosti u postupanju eurospkih institucija. Drugačije rečeno, on građane štiti primarno od loše, spore ili nepravedne uprave. Institucija europskog ombudsmana relativno je mlada, ustanovljena je Ugovorom iz Maastrichta, a prvi je ombdusman, Jacob Söderman iz Finske, na tu funkciju izabran 1995. godine. Kao i pučki pravobranitelj i europski je ombudsman opunomoćenik parlamenta. Kao i pučki pravobranitelj ni europski ombudsman nema ovlasti nad sudovima i sudskim postupcima. 

Pritužbe pa istraga

Građani se ombudsmanu obraćaju slanjem pritužbi, a sadašnji je ombudsman Nikiforos Diamandouros u deset godina koliko je na toj dužnosti zaprimio oko 30.000 pritužbi. I nije mnogo usporedi li se s brojem pritužbi koje zaprima hrvatski pučki pravobranitelj koji godišnje obrađuje oko 1.800, odnosno oko 18.000 u deset godina. Na temelju tih 30.000 pritužbi Diamandouros je otvorio oko 3.500 istraga u slučajevima osnovane sumnje. Za europskog ombudsmana prošla je godina bila rekordna po broju započetih istraga, otvorene su u 465 slučajeva. Najveći dio odnosi se na nedostatnu transparentnost, više od petine. Jedan od najnovijih slučajeva, otvoren u travnju ove godine, odnosi se na zahtjev za javnom dostupnošću dokumenata koji sadrže informacije o zaštiti okoliša i kontroli uzgoja plavorepih tuna u Sredozemnom moru. Najčešći primjeri loše europske administracije na uštrb građana su nepravični postupci, diskriminacija, zlouporaba ovlasti, nedostupnost ili odbijanje davanje informacija. 

Složena procedura

Ombudsman bi trebao biti potpuno neovisan u radu. U istrazi su s njim dužna surađivati sva tijela EU (osim onih, poput sudskih, za koje nije nadležan) i dati mu sve informacije i dokumente koje traži. U slučaju da se institucija protiv koje je istraga otvorena doista ogriješila o europsko pravo i građane, ombudsman joj predaje nacrt preporuka na koje je ona dužna odgovoriti u roku od tri mjeseca. Nakon toga ombudsman o rezultatu istrage podnosi izvješće Europskom parlamentu. 

Osim što se mogu buniti protiv pogrešne primjene propisa Europske unije i protiv maltretiranja europskih tijela, građani Unije mogu i pokrenuti inicijatvu ne bi li promijenili europske propise. U veljači 2011. godine usvojena su pravila pokretanja europske građanske inicijative. Eurokratskim rječnikom kazano, europska građanska inicijativa je poziv Europske komisije državljanima Unije da predlože propise u područjima koja su u nadležnosti Europske unije. Pokrenuti inicijativu nije jednostavno: potrebno je prikupiti najmanje milijun potpisa u najmanje sedam država članica. U svakoj državi mora biti osnovan poseban odbor građana za pojedinu inicijativu i on mora biti propisno registriran pri Europskoj komisiji. Potpisi se moraju prikupiti u roku od godinu dana od trenutka registracije inicijative. 

Među trenutačno otvorenim inicijativama valja istaknuti zahtjev da se brzina vožnje u naseljima ograniči na 30 kilometara. Traži se i pravo glasa državljana EU koji ne žive u svojoj nego nekoj drugoj državi članici na svim izborima, pod jednakim uvjetima kao i za državljane države u kojoj žive. Traži se i dokončanje naplate roaminga za korisnike mobilnih telefona unutar Europske unije.