U svibnju 1997. godine, trogodišnji je dječak iz Hong Konga razvio simptome slične običnoj prehladi. Boljelo ga je grlo, imao je vrućicu i kašljao je. Stanje mu se nije popravljalo niti nakon šest dana pa je odveden u bolnicu “Queen Elizabeth” gdje mu se stanje dodatno pogoršavalo. Unatoč intenzivnoj njezi, dječak je preminuo, piše doktor medicine James Hamblin za The Atlantic.

Zbunjeni ubrzanim pogoršanjem njegova stanja, liječnici su poslali dječakov bris na analizu u kinesko Ministarstvo zdravlja. Standardnim procedurama nije otkriveno o kojem je virusu riječ pa je glavni virolog odlučio poslati uzorak svojim kolegama u druge zemlje.

Globalni uspjeh kod virusa H5N1

U američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti uzorak je čekao mjesec dana da se provede polagan proces analize antitijela. Rezultati su pokazali da je dječak imao poseban oblik virusa gripe, virusa koji je usmrtio više ljudi nego ijedan prije u povijesti -tip virusa kakav nije viđen nikad prije. Bio je to virus H5N1 (virus ptičje grip)  otkriven dva desetljeća ranije, ali za koji se dotada smatralo da može utjecati samo na ptice.

Sve su se analize dovršile tek u kolovozu. Znanstvenici su diljem svijeta slali upozorenja, a Kinezi su bez puno okolišanja pobili milijun i pol kokošiju, unatoč protestiranju tamošnjih seljaka. Svi sljedeći slučajevi su bili pod posebnim nadzorom i u izolaciji. Do kraja godine, potvrđeno je još 18 slučajeva kod ljudi, a šest osoba je umrlo.

Slučaj je proglašen globalnim uspjehom u obuzdavanju bolesti i virus se nije pojavljivao idućih nekoliko godina. Jednim dijelom, obuzdavanje bolesti bilo je moguće jer su simptomi bili tako teški i ozbiljni: oni koji bi virus pokupili, vrlo brzo bi teško oboljeli, a vrlo vjerojatno i umrli. Smrtnost kod virusa H5N1 bila je oko 60 posto. Unatoč tome, od 2003. godine taj je virus ubio tek 455 osoba. Blaga sezona obične gripe ubije “samo” 0,1 posto oboljelih, no zbog gripe svake godine umre nekoliko stotina tisuća ljudi.

COVID-19 usmrtio više ljudi nego SARS i MERS zajedno

Ozbiljna bolest koju uzrokuje H5N1 virus znači i da se oboljeli mogu ili vrlo brzo identificirati i izolirati ili vrlo brzo umrijeti. Koronavirus (poznat i kao SARS-CoV-2) koji se prije nekoliko godina širio svijetom, može uzrokovati respiratornu bolest s ozbiljnim posljedicama. Nova bolest, poznata kao COVID-19, ima smrtnost od oko dva posto – niže od većine zaraza koje dospiju u medije. No, virus je podigao medijsku prašinu ne unatoč niskoj smrtnosti, nego upravo zbog nje.

Koronavirusi su slični virusu gripe, a četiri vrste tog virusa koji najčešće napadaju ljude uzrokuju bolest sličnu prehladi. Vjeruje se da su virusi evoluirali u ljudima da bi maksimizirali vlastito širenje – što znači obolijevanje, ali ne i umiranje ljudi. Za razliku od toga, dva prijašnja slučaja zaraze koronavirusima – SARS (“Severe acute respiratory syndrome”) i MERS (“Middle East respiratory syndrome”), prešli su na ljude sa životinja, baš kao i H5N1.

Te su bolesti bile vrlo smrtonosne za čovjeka, a blagih je slučajeva bilo relativno malo. Da je takvih lakših slučajeva bilo više, bolest bi se više i širila. Na kraju krajeva, SARS i MERS su zajedno ubili manje od 1000 ljudi.

COVID-19 je do sada usmrtio i više nego dvostruko više ljudi. Sa svojim raznovrsnim osobinama, ovaj virus je različit od onih koji najčešće zaokupe pažnju ljudi: smrtonosan je, ali ne previše. Od njega se ljudi razbolijevaju, ali ne na uobičajen i lako prepoznatljiv način. Prošlog je tjedna četrnaest Amerikanaca s kruzera u Japanu na testovima za koronavirus bilo pozitivno, unatoč tome što su se dobro osjećali. Novi je virus upravo zato opasan jer, čini se, ponekad ne izaziva baš nikakve simptome.

Unatoč svemu, virus se proširio

Svijet je na ovu novu zarazu odgovorio nevjerojatno brzom mobilizacijom svih resursa. Novi je virus identificiran vrlo brzo. Njegov su genom sekvencionirali kineski znanstvenici i s ostatkom svijeta podijelili rezultate istraživanja u samo nekoliko tjedana. Globalna zdravstvena zajednica podijelila je genom i kliničke podatke nikad prije viđenom brzinom. Kineska je vlada poduzela vrlo stroge i hitne mjere, a Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je stanje pripravnosti na međunarodnoj razini. Sve to dogodilo se tek u djeliću vremena koje je trebalo da se samo identificira H5N1 virus 1997. godine. No unatoč tome, bolest se proširila.

Marc Lipsitch, epidemiolog s Harvarda, stava je da se u konačnici, bolest neće moći obuzdati.

Obuzdavanje bolesti je prvi korak u odgovoru na bilo koju zarazu. U slučaju virusa COVID-19, mogućnost sprečavanja pandemije, čini se, odigrala se u svega nekoliko dana. Sve je počelo u siječnju, Kina je počela ograđivati sve veća i veća područja oko Wuhana te na kraju karantenom obuhvatila više od 100 milijuna ljudi. Stanovništvu je rečeno da ne napuštaju domove te su ih dronovima upozoravali ako bi ih uočili na ulici. Unatoč tome, virus je potvrđen u dvadeset i četiri zemlje.

Bez obzira na očiglednu neučinkovitost svih mjera prevencije – i bez obzira na njihov društveni i ekonomski učinak – virus se i dalje nezaustavljivo širi. Pod političkim pritiskom da zaustavi virus, kineske vlasti su prošlog četvrtka najavile da će u provinciji Hubei organizirati provjeru od vrata do vrata tražeći znakove bolesti, a potom zaražene slati u kampove. No, čak i uz idealno zadržavanje svih oboljelih, širenje bolesti možda sa ne može spriječiti. Testiranje osoba koje su već bolesne nije dovoljno dobra strategija s obzirom na to da ljudi mogu proširiti virus i ako se osjećaju dobro i normalno odlaze na posao.

Pandemija se neće moći obuzdati

Lipsitch predviđa da će u nadolazećoj godini 40 do 70 posto svjetske populacije biti zaraženo koronavirusom, no odmah naglašava i da će većina imati vrlo blage simptome ili ih možda uopće neće imati.

Baš kao i kod gripe, koja je često fatalna za ljude koji već pate od nekih drugih kroničnih bolesti, većina slučajeva prođe bez liječničke pomoći. Sve u svemu, oko 14 posto zaraženih gripom nema nikakve simptome.

Lipsitch nije jedini sa stavom da će se virus proširiti po čitavom svijetu. Epidemiolozi se uglavnom slažu da je najizgledniji ishod ove zaraze jedna nova sezonska bolest – peti ‘endemski’ koronavirus. Nije poznato da su ljudi razvili dugotrajni imunitet za preostala četiri koronavirusa.

“Ako se sadašnja situacija nastavi pa bolest i dalje bude ovako teška kao što je sada, u budućnosti bi mogli imati sezone gripe, viroze i COVID-19” objašnjava Lipsitch.

Trenutno nije poznato koliko je točno ljudi zaraženo. Od nedjelje, u SAD-u je potvrđeno 35 slučajeva, no Lipsitcheva ima grubu procjenu da je zaraženih već stotinu ili dvije stotine. No, to je dovoljno da se virus proširi svijetom.

Stopa širenja ovisila bi o tome koliko je bolest zarazna u blažim slučajevima. U petak su kineski znanstvenici objavili da je došlo i do atipičnog širenja bolesti s pacijenta koji ima posve normalan CT pluća. Znanstvenici su se složili da će, ako ovdje nije riječ o posve bizarnoj abnormalnosti, prevencija širenja COVID-19 biti pravi izazov.

Čak i da se Lipsitcheve prognoze pokažu netočnima što se magnitude tiče, cjelokupna prognoza ne bi se bitno promijenila.

“Dvije stotine slučajeva bolesti nalik na gripu u sezoni gripe – kad ne testirate baš na tu bolest – jako je teško primijetiti. No, svejedno bi bilo dobro da čim prije otkrijemo je li to točno ili smo nešto krivo izračunali. Jedini način da doznamo je testiranje”, kaže.

Na početku je liječnicima u SAD-u savjetovano da ne testiraju pacijente ako oni nisu bili u Kini ili u kontaktu s nekim kome je bolest dijagnosticirana. U sljedeća dva tjedna iz Centra za kontrolu bolesti je javljeno da će početi provoditi testove u pet američkih gradova da ustanove koliko je zapravo slučajeva. No, testovi još uvijek nisu javno dostupni, a kapacitete za provođenje testova zasad imaju samo Kalifornija, Nebraska i Illinois.

A tako malo podataka, teško je prognozirati ishode. Varijanta da se virus ne može obuzdati – i da će ostati s nama zauvijek – sada se čini izglednijom od pronalaska cjepiva, koje će u nadolazećim godinama biti jedna od glavnih strategija u spašavanju života.

Kompanija tvrdila da ima cjepivo 

Proteklih mjesec dana, dionice male farmaceutske kompanije Inovio su se udvostručile nakon što je objavljeno da su pronašli cjepivo za novi koronavirus. Ta se tvrdnja pojavila u mnogim medijima iako je tehnički netočna. Baš kao i kad su drugi lijekovi u pitanju, razvoj cjepiva je dugotrajan proces i treba obaviti mnoga ispitivanja kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da lijek doista štiti od bolesti na siguran način.

Ono što su ova i slične kompanije učinile, jest da su kopirale dio RNA virusa za koji će jednoga dana možda biti potvrđeno da štiti od koronavirusa. No, govoriti da je cjepivo već otkriveno je kao da kažemo da je operacija obavljena, a tek smo “naoštrili skalpel”.

Iako se sekvencioniranje gena danas provodi vrlo brzo, razvoj cjepiva je jednako toliko umjetnost koliko je i znanost. Ono uključuje pronalaženje sekvence virusa koju će naš imunološki sustav zapamtiti, no koja neće pokrenuti upalne procese koji bi izazvali simptome. 

Stići do te točke nije jednostavno niti lagano i zahtijeva mnogo testiranja, prvo na laboratorijskim životinjama, a potom na ljudima. “Nije to kao da znanstvenici pošalju po svijetu na milijune gena virusa i injektiraju ih u ljude u trenutku otkrića”, piše Hamblin za The Atlantic.

Problem zatvorenih granica

Anthony Fauci, čelnik Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, napisao je u siječnju da agencija radi nevjerojatnom brzinom na razvoju cjepiva. Tijekom 2003. godine i epidemije SARS-a, znanstvenicima je od sekvencioniranja genoma do razvoja cjepiva trebalo dvadeset mjeseci. Fauci kaže da je otada potrebno vrijeme dodatno skraćeno i to na samo tri mjeseca za određene viruse.

Svake godine pojavljuju se novi modeli koji obećavaju brz razvoj cjepiva. Jedan od takvih predstavila je Koalicija za epidemijsku spremnost (“Coalition for Epidemic Preparedness” – CEPI), pokrenuta u Norveškoj 2017. godine.

Njezini osnivači uključuju vlade Norveške i Indije, Zakladu Wellcome i Zakladu Billa i Melinde Gates. Grupa sada usmjerava ogroman novac u pravcu tvrtke Inovio i drugih biotehničkih start-upova, potičući ih da se uključe u rizični posao razvoja cjepiva. Direktor grupe, Richard Hatchett, dijeli Faucijevo mišljenje i smatra da će cjepivo biti spremno za prva testiranja u travnju.

Ako sve bude u redu, u kasno ljeto će se izvršiti i konačna testiranja koja će pokazati štiti li doista cjepivo od bolesti. Sve u svemu, do konačnog proizvoda moglo bi proći između 12 i 18 mjeseci. Ovakav vremenski pravac predstavlja ogromno ubrzanje u usporedbi s poviješću razvoja cjepiva, no svejedno ga valja uzeti s oprezom, kaže Hatchett.

Ali čak i da se realiziraju ova predviđanja o razvoju cjepiva, proći će dodatno vrijeme da se cjepivo proizvede i distribuira, što se može pokazati posebno teškim u slučaju zatvorenih granica i prekinutih opskrbnih lanaca.

Virus konstantno mutira

Međutim, Faucijev početni optimizam je, čini se, splasnuo jer je prošli tjedan kazao da je proces proizvodnje cjepiva “vrlo dug i frustrirajući”.  Unatoč svim pomacima, proces se ne može nastaviti do proizvodnje konkretnog cjepiva bez opsežnog kliničkog ispitivanja. Taj proces bi na kraju krajeva mogao koštati i nekoliko stotina milijuna dolara što je novac koji kompanije i sveučilišta nemaju, baš kao što nemaju niti dovoljno proizvodnih pogona za proizvodnju i distribuciju cjepiva.

Proizvodnja cjepiva dugo je bila posao nekolicine velikih farmaceutskih kompanija. Prošlog je tjedna Fauci na Institutu u Aspenu kazao da se nijedna od njih još nije bacila na taj posao.

“Kompanije koje se bave cjepivima i imaju potrebna znanja za to neće čekati sa svim svojim pogonima trenutak da ih zatrebamo” izjavio je Fauci i dodao da čak i kada bi to bio slučaj, razvoj novog cjepiva značio bi ogromne gubitke, pogotovo ako bi potreba za cjepivom naglo prestala.

Cjepivo protiv koronavirusa je posebno teško razviti jer virus stalno mutira pa je potrebno uvijek razvijati novo i novo cjepivo.

“Ako čekamo cjepivo da nas spasi, onda smo u problemu”, izjavljuje Jason Schwartz, asistent sa “School of Public Health” na Yaleu, koji se posebno bavi cjepivima.

Čak i u najboljem slučaju, navodi Schwartz, cjepivo će biti proizvedeno prekasno da suzbije zarazu koja je već krenula. Stvarni problem je taj što su pripreme za ovakvu epidemiju trebale početi prije desetak godina, još od pojave SARS-a.

Nabavka cjepiva je krucijalna

“Da nismo zaustavili razvoj cjepiva za SARS, sada bi imali mnogo više završenog posla koji bismo mogli primijeniti na ovaj srodni virus”, tvrdi Schwartz.

Jednako kao i u slučaju ebole, državna sredstva i nastojanja farmaceutske industrije da razviju cjepiva, prestala su kad se osjećaj hitnosti rasplinuo. “Neka rana istraživanja sada čekaju u ladici jer je epidemija završila prije nego je cjepivo do kraja razvijeno”, dodaje Schwartz.

U subotu je objavljeno da se Bijela kuća sprema zamoliti Kongres da odobri milijardu dolara za istraživanje koronavirusa. Ako se to dogodi, bit će to u istom mjesecu kad predsjednik Donald Trump objavljuje novi prijedlog budžeta u kojem će se smanjiti sredstva za slučajeve pandemija.

Podrška vlada je strahovito važna jer su za razvoj cjepiva i antivirusnih lijekova potrebna desetljeća ozbiljnih ulaganja, čak i onda kad je potražnja niska. Ekonomije usmjerene na tržište rijetko kad uspiju razviti proizvod za koji ne postoji neposredna potreba.

CEPI se pokazao obećavajućim modelom da bi se intenzivirao razvoj cjepiva prije nego se javi potreba za njim, no i unutar te same grupe ima skeptičnih ljudi. Prošle su godine “Liječnici bez granica” uputili otvoreno pismo javnosti u kojemu su rekli da CEPI nije osigurao pravednu distribuciju i pristupačnost cjepiva. U međuvremenu je, objašnjava Manuel Martin iz “Liječnika bez granica”, CEPI promijenio svoju politiku te situacija izgleda obećavajuće, iako još treba vidjeti kako će sve izgledati u praksi.

Ova pitanja su važna ne samo iz humanitarne perspektive, već i iz perspektive učinkovite politike. Dobavljanje cjepiva i ostalih lijekova tamo gdje su potrebni, krucijalno je u zaustavljanju širenja bolesti.

Napuštanje očekivanja

Tijekom epidemije H1N1 virusa (“svinjske gripe”)  Meksiko je bio jako pogođen. U Australiji, koja nije bila toliko pogođena, vlada je zaustavila izvoz svojih farmaceutskih proizvoda dok se nisu zadovoljile njihove potrebe za cjepivom. Što se više zemalja odluči za zatvaranje, to će teže biti smireno odgovoriti na prijetnju te razviti i distribuirati alate, cjepiva i lijekove.

Italija, Iran i Južna Koreja su sada među onim zemljama u kojima broj oboljelih strelovito raste. Mnoge su zemlje odgovorile pokušajima zatvaranja unatoč dvojbenoj učinkovitosti koje je to imalo u Kini. Određene mjere sigurnosti će biti potrebne, ali zabrana putovanja, ograđivanje gradova i gomilanje namirnica u domu nisu realistična rješenja za epidemiju koja može potrajati godinama. Sve te mjere nose sa sobom i dodatne rizike.

Na kraju će mjere obuzdavanja epidemije morati uključiti otvorene granice, a ne njihovo zatvaranje. U nekom trenutku, sva će očekivanja vezana uz COVID-19 morati biti napuštena. Na tu će se bolest morati gledati kao na naš zajednički problem, zaključuje Hamblin za The Atlantic.