Američki predsjednik Donald Trump potvrdio strahovanja svijeta i tvrdnje Noama Chomskog da sad želi minirati napore da svijet opstane / Foto REUTERS
Nakon što je Trump odlučio izvesti SAD iz Pariškog sporazuma o klimi, riječi Chomskog više nisu strahovanja, jer postaju presuda, koja glasi – Zemlja neće preživjeti!
Ima li na svijetu, u povijesti, organizacija koja toliko predano, nevjerojatno posvećeno radi na uništenju čovječanstva, kao što to čine Republikanci? Koliko ja znam, nema. Nema sumnje u to da oni najpredanije na tome rade – kazao je nedavno Noam Chomsky, jedan od najuglednijh svjetskih intelektualaca i kritičara svoga vremena, govoreći o namjeri Donalda Trumpa da SAD izađe iz Pariškog klimatskog sporazuma – prošlogodišnjeg dogovora između dvjestotinjak država svijeta, koji čovječanstvo još jedini može spasiti od izumiranja. Najmoćnija i najbogatija država u svjetskoj povijesti, lider slobodnoga svijeta – SAD, kazao je Chomsky, želi »minirati« napore da svijet preživi.
Sada kad je Donald Trump odlučio prekinuti nagađanja i užasnutom svijetu objaviti da njegova Amerika izlazi iz Pariškog sporazuma o klimi, riječi Chomskog više nisu strahovanja, jer postaju presuda. Ako bi izvukli jednostavan i nedvosmislen zaključak iz njegovih upozorenja i vapaja, glasio bi – Zemlja neće preživjeti! Rečenicu uglednog profesora i mislioca: »SAD želi »minirati« napore da svijet preživi« treba nakon Trumpove odluke preblikovati u: SAD su minirale napore svijeta da preživi. I što sad? Osude i reakcije pljušte sa svih strana, a želju Trumpa da se ponovo pregovara i dogovori neki »Pariški sporazum II«, odbijaju sve najrazvijenije zemlje, dok u upražnjen prostor na liderskom tronu, kojeg je dosad držala SAD, ulijeće Kina, koja iako enorman zagađivač, nudi EU dogovor o ubrzanom razvoju svih vrsta obnovljive energije!
Ne može Trump tek tako izvesti SAD iz Pariškog sporazuma – pojašnjava nam europarlamentarac Davor Škrlec, napominjući kako procedura izlaska traje nekoliko godina, i moguće duže od Trumpovog mandata. »Osim toga, Trump sam ne može utjecati ni na mišljenje saveznih država, primjerice, na to što će odlučiti Kalifornija ili Teksas. Potonji, primjerice, sad već ima više vjetroelektrana nego termoelektrana na naftu, otkriva Škrlec, dodajući kako Trump naprosto ne razumije, ili se pravi da ne razumije, koliko američka uplata u zajednički fond Pariškog sporazuma istoj toj Americi može donijeti koristi. Ovako, ujedinile su se EU i Kina, koje će Trumpa imati sa čim »tući« na raznim poljima, zaključuje Škrlec.
Ono što Chomsky u poruci s američkog MTI-ja, na kojem radi, nije kazao, jest da je SAD, pritom, i najveći svjetski zagađivač, najveći krivac koji svoj ogromni ekološki otisak ne želi platiti, niti želi solidarno, zemljama u razvoju poput Indije, pomoći da u budućnosti same ostavljaju što manji otisak, okrećući se obnovljivim izvorima energije.
Prosječni Amerikanac, koji voli velike, moćne automobile, velike kuće i air-condition u svakoj prostoriji, potroši godišnje dvaput više fosilnih goriva od prosječnog Europljanina, a deset puta više od Indijca, čiju državu Trump smatra povlaštenom u Pariškom sporazumu, jednako kao i Kinu. Predsjednik države odgovorne za emisiju jedne četvrtine ukupne svjetske emisije CO2 u okoliš, Trump se ruga Pariškom sporazumu, negirajući da klimatskih promjena uopće ima, poručujući kako su one »izmišljotina Kine koja samo želi zaraditi na obnovljivim izvorima«. Ne pomaže ni mišljenje njegove ljubimice, kćeri Ivanke Trump, koja zagovara ostanak SAD-a u Pariškom sporazumu, već se predsjednik najjače države u svijetu populistički dodvorava prosječnom Amerikancu, zastrašujući ga gubitkom posla zbog ispunjavanja obaveza dogovorenih u Parizu.
Od predindustrijskog doba do danas
Dogovoreno je, podsjetimo, da temperatura svijeta ne smije rasti za više od dva »celzijevca« od one koja je bila u predindustrijskom dobu, i da svaka država, ovisno o svom »doprinosu« ukupnom zagađenju, mora smanjiti emisije CO2. Od ukupno 30 milijardi tona CO2 koje je svijet pustio u okoliš od početka industrijalizacije do danas, Amerika ih je proizvela čak osam. Njeno stanovništvo, pritom, čini samo četiri posto svjetske populacije. Unatrag svega deset godina, Kina je, četiri puta brojnija d SAD-a, svojim zagađenjem uspjela dostići SAD, no njezin je politički vrh voljan ispuniti zadaće iz Pariškog ugovora, ujediniti se s EU u smanjenju štetnih emisija, ali i liderstvo u smanjenju CO2 okrenuti u svoju političku i ekonomsku korist.
Trumpu očito nije pomogao ni nedavni susret s papom Franjom, koji je američkom predsjedniku poklonio potpisanu kopiju pisma u kojemu poziva na zaštitu okoliša od učinaka klimatskih promjena te podupire znanstvene dokaze po kojima je za njih odgovorna ljudska aktivnost.
Kad neće Republikanci, Kinezi će – do 2020. u »zelenu« energiju uložiti 360 milijardi dolara, čime će otvoriti 13 milijuna novih radnih mjesta. Kina je, pritom, već sad svjetski lider kad su »obnovljivci« u pitanju, jer su samo u prošloj godini u stvaranje energije iz sunca, vjetra, biomase, vode i drugih obnovljivih izvora uložili preko 78 milijardi dolara, gotovo 70 posto više nego Amerikanci. Slično, i Indija nakon 2022. ne planira raditi niti jednu novu termoelektranu na ugljen, unatoč ogromnim, rastućim potrebama ekonomije u razvoju za energijom. Plan im je do 2027. godine gotovo 60 posto potrebe za energijom zadovoljavati iz »obnovljivaca«.
Florida pred »potapanjem«
Priliku da zarade na energiji budućnosti, otvore nova radna mjesta i spase Floridu od potapanja, »trumpovci« očito ne žele. Eksploataciju fosilnih goriva – nafte i plina, prvenstveno ugljena, ne žele smanjiti jer će tako, govori Trump svome narodu, biti izgubljene na tisuće radnih mjesta, dok će smanjivanje štetnih emisija za Amerikance značiti samo smanjenje prihoda. Ne zanimaju ga oprečna američka mišljenja, koja kažu da je ugljen ionako mrtav, da budućnost nema, i da radna mjesta vezana uz njega ne treba spašavati pod svaku cijenu nego ih transformirati. Puno više od izgubljenog s ugljenom donijet će obnovljivi izvori, što američki gospodarstvenici, koje Trump ne sluša, dobro znaju.
Trump je ljut je na Pariški sporazum, jer Kini zadaje obavezu smanjenja emisije CO2 za 60 posto do 2030., Indiji za 35 posto do iste te godine. SAD pak ima obavezu smanjiti 25 posto emisije do 2025., dakle pet godina prije, ali i zemljama u razvoju poput Indije pomagati da »ozelene«. Razvijeni bi u Fond za ozelenjavanje siromašnih godišnje trebali izdvajati ukupno sto milijardi zelenih dolara, i tako sve do 2025., što se Trumpovoj vrhušci ne sviđa, i misli da nije fer. Zaboravljaju da nije fer ni to što je SAD sam od 1850. do danas proizveo četvrtinu ukupnih emisija CO2 u okoliš.
Već sada američka solarna industrija zapošljava više ljudi nego sav ugljen ili prirodni plin, dok je širom SAD-a, zbog pojeftinjenja investicija, energija iz sunca i vjetra postala jeftinija od fosilno proizvedene energije. Investitori ugljen više ne žele, prigrlili su ulaganje u »zelenu energiju«, dok ni ankete među američkim stanovništvom nisu sklone »trumpovanju«. Pokazuju da 71 posto Amerikanaca želi da njihova domovina ostane u Pariškom sporazumu, među njima i 57 posto Republikanaca. Znaju što insistiranje na fosilnim gorivima dugoročno znači – još veće vrućine, rast razine mora, elementarne nepogode, nedostatak pitke vode i hrane. Drugim riječima, svijet iz apokaliptičnog filma »Waterworld« u kojem se i Trumpova Bijela kuća nalazi duboko pod morem, a litra vode cijeni više od njegovog njujorškog stana. Čak je i Muzej ugljena u Kentuckyju shvatio kud Trumpova Amerika ide pa je počeo struju za vlastite potrebe proizvoditi iz – solarnih panela. Naprosto, objavili su, to im je najjeftinije. U solarima i vjetru SAD već zapošljava oko 400 tisuća ljudi, ugljen samo 50.000, no ništa od toga Trumpa ne može omekšati da se i sam, zajedno sa svojom moćnom administracijom, okrene zelenom putu.
Kina i Indija se okreću unosnoj zelenoj energiji, SAD ostaje sam. Postavlja se ipak pitanje hoće li se i neke druge, manje države povesti za Trumpovim mišljenjem da izađu iz Pariškog sporazuma, što bi moglo ugroziti spas čovječanstva od propasti. Koliko će ostatak svijeta imati hrabrosti i snage »osvetiti« se SAD-u zbog izlaska – uvođenjem viših poreza na njihovu izvoznu robu, zabranom ulaska američke opreme za obnovljivu energiju, i slično?
»Mi Europljani sudbinu moramo uzeti u vlastite ruke. Došlo je vrijeme kad se više ne možemo pouzdati u druge«, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel nakon što je na sastanku moćnih G7 Trump najavio definitivni izlazak iz »Pariza«. Još se »samo« države unutar Europe, i općenito 194 države koje su Pariški sporazum potpisale te u njemu ostaju, moraju dogovoriti kako će svoje obveze i ispuniti.
