Hrvatska je u srpnju ušla u Europski tečajni mehanizam (ERM2), kao čekaonicu za uvođenje eura, zajedničke europske valute, koju bismo najranije mogli uvesti 2023. godine. Slovenija je u eurozoni još od 2007., što je povod za razgovor s guvernerom Banke Slovenije Boštjanom Vasleom, kojeg smo pitali o slovenskim iskustvima oko uvođenja eura.

Što je dakle euro, kada gledate s ovim vremenskim odmakom, donio Sloveniji, odnosno njenom gospodarstvu i građanima?

– Euro je u Sloveniji pridonio većoj konkurentnosti (kao posljedici usporedivih cijena) i formiranju stabilnijeg gospodarskog okruženja. Jedinstvena valuta eliminira značajan dio tečajnih rizika i troškove razmjene novca. Izvoznim tvrtkama euro je olakšao poslovanje i povećao pristup tržištu od 340 milijuna ljudi, a omogućio im je i lakše zaduživanje u inozemstvu. Euro je također donio i niže kamatne stope te veću stabilnost cijena. Neizravno je s eurom povezana i veća ekonomska stabilnost, što pozitivno utječe na ulaganja poduzeća i vodi u veću zaposlenost. Uvođenjem eura, poduzeća su imala neke jednokratne troškove (preračunavanje cijena, novi cjenici, prilagodba računovodstvenih postupaka, prilagodba informacijske tehnologije), no otvorile su im se dodatne poslovne mogućnosti i prednosti u smislu simbola europskog identiteta na tržištima izvan EU-a. Uvođenje eura u Sloveniji donijelo je i koristi za potrošače, jer je euro olakšao usporedbu cijena sa zemljama koje također koriste euro. Prednost je nesumnjivo bila eliminacija troškova zbog razmjene novca. Guverner Banke Slovenije postao je član Upravnog vijeća ECB-a koje oblikuje monetarnu politiku euro-područja i na taj način doprinosi njegovoj stabilnosti.

Javni dug

U Hrvatskoj se ljudi boje da će uvođenjem eura pasti plaće, a porasti cijene. Je li to racionalni strah, odnosno što se u Sloveniji dešavalo po tom pitanju u vrijeme uvođenja eura? Je li bilo povećavanja cijena i kako ste se s tim nosili?

– Slovenija je usvojila euro u razdoblju uzlazne konjunkture, u uvjetima koji su poticali inflaciju. To je bilo razdoblje snažnog kreditiranja, investicija i osobne potrošnje, u okruženju niske nezaposlenosti, približno 2-postotnog realnog rasta plaća i općenito visokog optimizma. Istodobno su inflatorni pritisci bili prisutni i na međunarodnim tržištima energenata i sirovina. Teško bi se rast inflacije mogao u većoj mjeri povezivati s uvođenjem eura, iako ne možemo zanemariti činjenicu da su ponuđači mnogih proizvoda, a posebice usluga, cijene zaokružili na više, što je među potrošačima bitno povećalo percepciju inflacije. Međutim, procjena iz tog razdoblja pokazuje da je učinak uvođenja eura na inflaciju u Sloveniji iznosio tek oko 0,2 postotna boda, što je relativno malo u usporedbi s 3,8 posto inflacije u 2007. ili čak 5,5 posto u 2008. godini. Razlozi za rast inflacije u to vrijeme bili su većinom negdje drugdje, a ne u uvođenju eura.

Je li činjenica da je dio eurozone, Sloveniji pomogla sada u ovoj Covid-krizi? Na koji način je ECB pružao oslonac Sloveniji?

– Činjenica da je Slovenija dio eurozone, pri čemu monetarnu politiku kreiramo skupa s kolegama na razini Europske središnje banke, pokazala se ključnom u krizi Covid-19. Od najave novog programa otkupa vrijednosnih papira (PEPP), zemlje poput Slovenije, koje imaju povijesno malo veće dugoročne kamatne stope od prosjeka eurozone, dobile su povoljne financijske poticaje uslijed ekspanzivne monetarne politike. Slovenija je upravo ponovno ušla u elitni klub država s desetogodišnjim kamatama, koje su negativne.

Drugi skup mjera, koje su posebno osjetili stanovništvo i tvrtke, najava je novih operacija dugoročnog refinanciranja. Putem njih smo u ECB-u dodatno povećali i poboljšali transmisiju monetarne politike putem banaka. Banke su tako sada u prilici da dobivaju negativne kamatne stope na svoje dugoročne izvore financiranja ako sredstva dobivena od strane ECB-a dalje plasiraju građanima i poduzećima u obliku dugoročnih zajmova. Treće područje je, naravno, devizni tečaj. S obzirom da je Slovenija dio eurozone, ima stabilniji tečaj. To je posebno važno u kriznim vremenima, kada je neizvjesnost na financijskim tržištima povećana. Stabilnija valuta za slovenska izvozno orijentirana poduzeća znači manju neizvjesnost zbog promjena tečaja te im omogućava stabilnije planiranje novčanog toka.

Prije Covid-krize Slovenija je, ako se ne varam, ostvarivala visoke stope rasta, veće nego Hrvatska, odnosno relativno brzo ste se oporavili nakon one krize 2009. Hoće li i sada biti tako? Kad očekujete oporavak i koja su potencijalna ograničenja?

– Slovensko se gospodarstvo, nakon krize s dvostrukim dnom, oporavljalo od 2014. godine. S obzirom na to da je gospodarski pad od 2008. do 2012. bio nadprosječno snažan u usporedbi s drugim zemljama EU-a, onda je i oporavak od 2014. do 2019. bio iznadprosječno brz. Poduzeća su se poprilično razdužila i u prosjeku su manje zadužena od poduzeća u eurozoni. Bankarski sustav je nakon sanacije otporniji, kako u pogledu bolje kapitalizacije i većih likvidnosnih rezervi, tako i u smislu manje izloženosti inozemstvu. Jedan od rijetkih segmenata čiji je položaj slabiji nego 2008. je javni dug. To nije kritično s obzirom na izuzetno nisku cijenu zaduživanja zemalja eurozone, međutim, i taj će izazov uskoro trebati riješiti, kako bi se povećalo povjerenje u održivost javnog duga. Prije svega, mjerama koje ne zauzdavaju gospodarski rast, među kojima je i mirovinska reforma, s obzirom na rastuće troškove starenja stanovništva.

Sanacija banaka

Nedavno ste rekli da je Slovenija ovu krizu dočekala sa stabilnijim bankarskim sektorom. Bankarski sektor u Sloveniji je, za razliku od hrvatskog, ali i nekih drugih zemalja u regiji, dugo odolijevao procesu privatizacije, što se često spominjalo kao dobar primjer očuvanja ekonomskog suvereniteta. Kako sada stojite po tom pitanju, te kako bankarski sektor općenito danas izgleda u Sloveniji?

– Stabilizaciji bankarskog sustava ključno je pridonijela sanacija bankarskog sustava u 2013. godini, kada su dokapitalizacija i prijenos značajnog dijela loših, nenaplativih kredita, na lošu banku, ojačali povjerenje u državu i slovenski bankarski sustav. To je bankama omogućilo nastavak aktivnog kreditiranja i ponovnu prisutnost na međunarodnim financijskim tržištima. Nakon dokapitalizacije državnih banaka, udio države u kapitalu banaka privremeno se povećao, s 20 posto u 2009. na više od 60 posto u 2014. godini. Međutim, posljednjih se godina država iz vlasništva nad bankama postupno povlačila. Smanjenjem državnog udjela u kapitalu banaka (na 16 posto) povećao se udio banaka s pretežnim stranim vlasništvom (trenutno 10 od 14 banaka i štedionica). Banke su se u isto vrijeme donekle konsolidirale. Ako rezimiramo, sanacija bankarskog sustava se u kombinaciji s privatizacijom i konsolidacijom odrazila i na jačanje korporativnog upravljanja i poboljšanje upravljanja rizicima. Slovenske su banke tako ušle u krizu Covid-19 sa zadovoljavajućom adekvatnošću kapitala, relativno malim udjelom nenaplativih kredita i dobrom likvidnošću, pa procjenjujemo da je otpornost bankarskog sustava na ovu krizu dobra.