Homofobija u manjim mjestima prečesto osaje prešućena. Žrtve se, iz raznih razloga, boje prijaviti napade i zločine motivirane činjenicom da su – drukčije. jedan Brođanin tome je odlučio stati za kraj i javno progovoriti o homofobnom ispadu koji je doživio i – prijavio policiji, piše CroL.hr.

“U Brodu je teško biti gej, malom mjestu koje broji manje od 60 tisuća stanovnika”, kaže za CroL 43-godišnji Damir Lasisch.

On je nedavno lokalnom portalu, SBonline, poslao pismo u kojem je opisao napad što ga je zimus doživio u jednom tamošnjem kafiću, a njegovo mučno iskustvo prenijeli smo i mi OVDJE.

Ukratko, dok je mirno ispijao piće za šankom, do njega je sjeo muškarac koji ga je otvoreno pitao je li gej. Kad je Damir odgovorio potvrdno, ovaj mu je rekao “I ja sam” te od konobara zatražio komad papira na koji mu je htio zapisati svoj broj, iako se to od njega nije tražilo. Umjesto toga napisao je prijeteću poruku da će Damiru “razbiti zube ako ne ode iz kafića”.

Papir s prijetnjom je izgužvao i otišao baciti u toalet. Kad se Damir požalio konobaru, ovaj ga je proglasio lažljivcem, da bi ga pri odlasku iz kafića dva puta udario šakom u glavu, i to – s leđa.

“Ovo nije prvi napad koji sam doživio. Prije pola godine bio sam istjeran iz jednog brodskog kafića jer sam javno priznao da sam gej. Prijetilo mi se pepeljarom, ako ne napustim kafić da će mi razbiti zube. Napustio sam kafić da bi potom vikali za mnom da sam pederčina i antikrist. Slučaj sam prijavio brodsko-posavskoj policiji kojoj zahvaljujem”, priča dalje Damir.

Kaže da su ga zbog feminiziranosti maltretirali dok je bio dijete, u školi ali i izvan nje, što je potrajalo sve do tinejdžerske dobi, zbog čega je školu na koncu i napustio.

“Bilo mi je jako teško, nisam se imao kome obratiti. Mladost su mi uništili, moje najbolje godine. Plašio sam se kako će drugi reagirati u ono vrijeme, plašio sam se reći da sam homoseksualac. Sve do 25. godine živio sam ‘u ormaru’ i mislio da sam sâm na svijetu”, otkriva.

Ipak, na koncu je obitelji rekao da je gej i kaže kako ima njihovu podršku te da mu nikad nisu pravili probleme.

Damir kaže i kako u Slavonskom Brodu nema sigurnih mjesta i okupljališta za LGBT osobe, pa on izlazi na “regularna” mjesta na kojima ne skriva da je gej. Ipak, iako s vlastitim identitetom i samoprihvaćanjem nema problema, još uvijek ih imaju neki drugi.

Tako je, izlaskom u javnost, Damir osjetio i onu drugu Hrvatsku koja si voli utvarati da je humana i plemenita jer je telefonski donirala nekoliko kuna za liječenje bolesnog djeteta, ali pedere bi trpala u logore i brisala ih s lica Zemlje.

“Treba te ubiti majmune”, “Trebaju te objesit”, “Ne tući ne udarati ne prljati ruke polit benzinom i zapalit”, “Da je Hitler živ sve bi on to po kratkom postupku. U plinsku komoru pa nek’ se jebu u čmar koliko žele”, samo su neki od komentara ispod članaka o Damiru podijeljenih na Facebooku.

On je odlučio da više neće trpjeti nasilje, a kamoli o njemu šutjeti. Zato je slučaj šaketanja prijavio policiji koja je, kaže, u cijeloj priči bila više nego korektna. Prijavio je i uznemirujuće komentare, odnosno njihove autore, a hoće li Državno odvjetništvo išta poduzeti, tek trebamo saznati.

“U javnost sam izišao u ime svih ‘drugačijih’. Deklarirani sam gej – nemam što izgubiti. Želim da imam pravo javno reći tko sam i što sam, jer ne vidim da ikoga time ugrožavam. To što je netko ugrožen mojom seksualnom orijentacijom nije moj problem. Nikome ništa nisam nažao napravio. Ali na mene se zadnji put nasrnulo fizički, i to samo zato što sam drugačiji. Ali meni je toga dosta, više to ne kanim trpjeti i ne bojim se”, završno poručuje Damir za CroL.