Kad na red najmoćnije europske političarke na odlasku dođe glazba, stvari su uglavnom poznate. Angela Merkel će reći da je velika ljubiteljica glazbe, ali uglavnom one klasične. Njeno redovito pojavljivanje na Bayreuth Festivalu gdje se izvode isključivo Wagnerova djela (što je i logično s obzirom da je vlastitim sredstvima u Bayreuthu izgradio opernu dvoranu), sugerira da je njegov veliki poklonik ne mareći na izvjesne političke kontroverze vezane uz Wagnerov lik (dokazani antisemitist) i činjenicu da ga je Hitler obožavao i na neki način posthumno promovirao u glazbeni uzor nacističkog režima.

Kako god, u Njemačkoj se uvriježio običaj da se visokim državnim dužnosnicima na odlasku priređuje vojna ceremonija pod nazivom Grosser Zapfenstreich, što bi doslovno na hrvatski glasilo „velika tetovaža“, iako s tetovažoma nema nikakve veze, već vojnim običajima, odnosno ovo „zapfenstreich“ se odnosi na vojnu (limenu) glazbu. Ova ceremonija s vojnim orkestrom i bakljama koje nose vojnici bit će priređena večeras i u čast Angele Merkel koja je na mjestu njemačke kancelarke provela punih 16 godina, ne obilježivši snažno samo domaću politiku nego i europsku, promovirajući Njemačku u neupitnog lidera unutar EU.

Običaji nalažu da kancelar na odlasku bira pjesme koje želi čuti pa je i Merkel odabrala svoje tri. Jedna je tradicionalna luteranska melodija (Merkel je kćer luteranskog pastora), iz 18. stoljeća. Druga, „Für mich, soll’s rote Rosen regnen“  je šlager iz njenog teenagerskog doba, i tu ne bi bilo nikakve kontroverze da je ne izvodi Hildegard Knef. Njemačka glumica i pjevačica je, naime postajala zvijezda u vrijeme Trećeg Reicha i pred njegov krah držeći se svog partnera, istaknutog naciste Ewalda von Demandowskyog, u uniformi Wermachta i s puškom u ruci je zarobljena od strane poljske vojske na kraju rata, ali je uspjela brzo pobjeći i vratiti se u Berlin, pa otići u SAD. Von Demandovsky nije bio te sreće. Nakon što su ga Poljaci ipak pustili, američke snage su ga ponovno zarobile i predale Rusima koji su mu sudili za širenje nacističke propagande i skratili ga za glavu nakon kratkog suđenja ujesen 1946. Kasnije je Knef postala velika zvijezda u Njemačkoj, kako glumačka tako i pjevačka, odmičući se od svoje prošlosti. Veliki skandal je u Njemačkoj izazvala 1950. godine kad se u filmu „Sünderin“ obnažila, ali je baš na tom slučaju pokazala da ipak gaji prezir prema sustavu koji ju je lansirao u umjetničkom smislu.

“Zemlja koja je imala Auschwitz i izazvala toliko užasa, a zatim se, nekoliko godina kasnije, mene razapinje jer sam se na ekranu pojavila gola, krajnji je apsurd” – rekla je kasnije.

Treća glazbena želja Angele Merkel nema veze s politikom, ali je glazbeno prilično iznenađenje. Naime, odabrala je pjesmu njemačke punk ikone Nine Hagen, doduše iz vremena kad su mlada kemičarka Merkel i mlada buntovnica Hagen još dijelile istu državu, komunističku Istočnu Njemačku. Riječ je o pjesmi iz 1974. “Du hast den Farbfilm vergessen”  (Zaboravio si ponijeti film u boji), koja je, iako nevino govori o ljetovanju dvoje mladih zaljubljenih, između redaka tumačena kao kritika komunističkog sistema. Pjesma je čisti pop, tek kasnije će Nina Hagen postati divlja punkerica, kad 1976. godine napusti Istočnu Njemačku i skrasi se u Hamburgu.

Ovaj izbor je možda igranje Angele Merkel na kartu kolektivnog pamćenja, jer je “Du hast den Farbfilm vergessen” bio jedan od najvećih hitova u Istočnoj Njemačkoj uopće. O tome svjedoči podatak da je 30 godina od njenog objavljivanja napravljeno istraživanje na području bivšeg DDR-a po kojem čak 40 posto ondašnjih stanovnika zna stihove te pjesme.

I drugi dužnosnici su znali iznenaditi svojim izborom kad im je po želji limena vojna glazba svirala na oproštajnoj ceremoniji. Kancelar Gerhard Schröder tako je 2005. na dolasku zaželio Sinatrinu „May Way“, a jedan od bivših ministara obrane Thomas de Maizière, veliki europop hit „Live Is Life“ austrijske grupe Opus iz 1984. godine. Još jedan ministar obrane  Karl-Theodor zu Guttenberg, na odlasku 2011. stavio je vojni orkestar pred  najrokerskiji zadatak ikad. Zatražio je „Smoke On The Water“ hard rock prvaka Deep Purple.