Reuters
Razlika u potpori koju anketirani daju Trumpu ili Harris vrlo je mala i očito da u preostalom vremenu do izbora raspoloženje zasad neopredijeljenih američkih birača može još prevagnuti na obje strane
povezane vijesti
Iako se donedavno činilo da je predsjednička utrka u Sjedinjenim Američkim Državama unaprijed riješena i da će Donald Trump, nakon poraza na prošlim izborima, u studenome ove godine lako izboriti povratak u Bijelu kuću, odustajanje predsjednika SAD-a Joea Bidena od borbe za novi mandat i ulazak Kamale Harris u tu bitku iznova su »izmiješali karte« i vratili neizvjesnost.
Dva i pol mjeseca prije izbora, očekivanja članova Demokratske stranke iznova su podignuta i teško da bi netko sa sigurnošću mogao prognozirati ishod izbora, koji će imati posljedice po izgled američke politike u narednih pet godina, a time i zbivanja u cijelom svijetu. Aktualne ankete, ovisno i o tome tko ih naručuje, pokazuju različite rezultate, no sva su sadašnja predviđanja u jednome vrlo slična – razlika u potpori koju anketirani daju Trumpu ili Harris vrlo je mala i očito da u preostalom vremenu do izbora raspoloženje zasad neopredijeljenih američkih birača može još prevagnuti na obje strane.
Politički analitičar Tihomir Cipek kaže nam da su se stvari polako promijenile, što pokazuju i ankete, no dodaje i da još nema temeljne, bitne promjene. Jer ono što postoji u američkom društvu, a reflektira se u cijelom svijetu, to je sukob između nacionalnih populista, koje popularno zovemo suverenisti – njih predstavlja Trump – i kozmopolitskog liberalizma ili globalizma – koji predstavlja Harris, podsjeća.
Protiv imigracije
– To je duboki, strukturalni sukob, to nije samo sukob dvije osobe ili političke stranke – republikanaca i demokrata – nego sukob koji je vrlo snažno prisutan u američkom društvu. Ovi prvi, nacionalni populisti, koje predstavlja Trump, nekako još uvijek nastoje zadržati stari svijet nacionalnih država. Ne bih ih nazivao konzervativcima, jer to je recimo bio John McCain, a ne Trump. On polazi od toga da svijet čine nacionalne države, da su one suverene, a država koja je najsuverenija od ostalih je SAD – koji na neki način treba biti vodič u svijetu. Amerika je onda politički izraz američke nacije, jednog sklopa kulturnih vrijednosti koje se nalaze u onoj formuli – bijeli anglosaksonski protestanti. Koji su predani Bogu, vrijednostima koje postoje u »Bibliji«. To pokazuje i njegov odabir eventualnog potpredsjednika. Da bi se taj američki svijet sačuvao, Amerika bi se trebala nekako povući, čuvati svoj anglosaksonski, protestantski identitet, zatvoriti se i u sebe i svoje nacionalne granice i naravno biti protiv imigracije. To je Trumpova vizija, kao i njegovih glasača, kaže Cipek.
Dominacija SAD-a održava se ratom
Cipek kaže da se i dominacija SAD-a u liberalnoj zamisli svijeta mora održavati ratom, pa zato ti ratovi neprekidno postoje, da bi se održala američka dominacija. Zato je, kaže, državni tajnik Anthony Blinken i posjetio Izrael i Bliski istok upravo sada, prije Demokratske konvencije, što bi u nekim američkim državama u kojima određena politička opcija ne pobjeđuje redovito, moglo riješiti izbore. – Recimo, u Michiganu ima jako puno arapskih doseljenika. Ideja je da se tamo postigne dogovor i kaže: Mi smo zaslužni za mir na Bliskom istoku. I da se ti glasači koji su otišli od demokrata zbog situacije sa Izraelom i svega što se događa u Gazi – ponovo vrate demokratima. |
Harris pak predstavlja kozmopolitsku, liberalnu Ameriku ili ono što se popularno zove globalisti.
– Taj svijet zapravo za njih čini svjetsko tržište i čovječanstvo, gdje su naravno oni predstavnici čovječanstva, nacionalne države tu više nisu važne. Države na koncu ni ne bi trebale biti suverene prema tom liberalnom stajalištu – osim ako nisu Sjedinjene Države, koje onda valjda vladaju i upravljaju čitavim svijetom. Umjesto onih drugih nacionalnih država, pa i umjesto Europske unije, trebaju vladati međunarodne institucije, dakle, tijela koja zapravo nisu podložna demokratskoj kontroli – MMF, rejting agencije, Svjetska banka i ako hoćete – Europska komisija, pojašnjava. I nacije su po tome stvar prošlosti, sve nekako trebaju biti multikulturalne, kao i američka nacija, gdje se naglasak s nacije premješta na pojedinca.
Brisanje nacija
Pojedinac je sve, a nacije su povijesni fenomen koji polako odlazi u prošlost – osim američke, kaže Cipek.
– Nacija tu nema nekakve jasne, kulturalne vrijednosti nego su njihova bit multikulturalizam, LGBT i nove rodne skupine koje postoje na sveučilištima u SAD-u te woke kultura. A imigracija je onda sredstvo da se takva nova nacija i takva nova država, koja je zapravo globalna i multikulturalna – ostvari. Dakle, imigracija nam treba ne samo da imamo jeftinu radnu snagu, što je zapravo bit svega toga skupa, nego ona znači multikulturalizam, a to je samo po sebi dobro. A Trump i njegovi istomišljenici misle da taj melting pot (ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost), dakle taj »kotao za taljenje«, više ne funkcionira. I da dolazak tih ljudi rastače tu jednu kulturalnu supstancu američke nacije – taj bijeli anglosaksonski protestantizam. I zato je ta njihova temeljna vrijednost – Bog, obitelj i nacija, što Trump u svojim kampanjama stalno i »vrti«. Pa je Trumpova osnovna ideja da se demokraciju treba vratiti državama, a Harris i kozmopolitski liberali ne dijele te stavove, misle da države nisu važne i misle da je potrebno globalno upravljanje, što čak »igra« i u političkoj teoriji kod nas pa su se instituti za demokraciju počeli preimenovati u institute za globalno upravljanje, rekao je Cipek.
– Biden je bio insuficijentan kandidat i nije više bio dorastao onome što ga je čekalo u kampanji. Dolaskom Harris su se ankete malo promijenile. Naravno, postoji više vrsta anketa. Ako ih vode oni skloni Trumpu – onda tu Trump vodi, a ako ih vode oni skloni Harris – onda je obrnuto. Nekako najviše vjerujem Ipsosu, koji radi istraživanja i kod nas. Oni kažu da Harris ima blagu prednost u Pennsylvaniji i Wisconsinu, a Trump u Michiganu, Nevadi, Arizoni i Sjevernoj Karolini. To su države koje bi mogle odlučiti izbore. No, nijedna anketa ne daje bitnu prednost nekom kandidatu. To je manje-više sve u razini statističke pogreške i teško je predvidjeti što će se dogoditi. Smatram da blagu prednost ima Trump, ne zato što ima više birača, nego zbog toga kako su raspoređeni po pojedinim državama koje daju različit broj delegata. Uostalom, sjetimo se Hillary Clinton koja je dobila više od tri milijuna glasova više od Trumpa, a izgubila je izbore jer glasovi nisu bili dobro raspoređeni. Treba vidjeti hoće li se ta pozitivna energija među biračima koja se oko Harris stvorila nastaviti razvijati i hoće li joj ova konvencija demokrata donijeti novi vjetar u leđa. Mislim i da Trump griješi jer previše osobno napada Harris u kampanji, no on jednostavno ne može iz svoje kože. Čak i donatori i mediji koji su mu skloni vide to kao pogrešku, što napada njezin identitet, umjesto njezine politike, smatra Cipek.
