Odbivši postupiti u skladu sa sudskim nalozima za suspenziju određenih korisničkih računa kojima se krše zakoni, Vrhovni sud Brazila, 200-milijunske zemlje, donosi odluku kojom blokira društvenu mrežu X. U svojem nalogu brazilski sudac Vrhovnog suda Alexandre de Moraes opisuje Elona Muska kao »odmetnika koji je namjeravao dopustiti masovno širenje dezinformacija, govora mržnje i napada na demokratsku vladavinu prava, kršeći slobodan izbor biračkog tijela, držeći birače podalje od prave i točne informacije«. Musk mu odvraća »da je sloboda govora temelj demokracije i da je neizabrani pseudosudac u Brazilu uništava u političke svrhe«.

Broligarchy

Prisjetimo se da Musk često preko vlastite pozornice, odnosno mreže X, poziva dužnosnike, Vlade i ostale entitete za ograničavanje slobode govora, a jednakim je argumentom branio i kontroverzni povratak Donalda Trumpa na dotičnu mrežu. Svojim ponašanjem nam ukazuje kako govor mržnje i manipulaciju algoritmima podrazumijeva alatima slobode govora, posebice ako su pogonjeni unosnim poslovnim prilikama na milijunskom tržištu glasača i potrošača. Netom nakon izbora znanstvenici s Tehnološkog sveučilišta Queensland dokazali su algoritamsku promjenu kod pregleda, retweetova i favorita, koja je uslijedila na isti dan kad je Musk službeno podržao Trumpa u utrci za predsjednika, ukazavši na »implikacije oblikovanja javnog diskursa algoritmima društvenih platformi«. Znanstvenici otkrivaju da su objave naklonjene republikancima imale značajniji poticaj vidljivosti i angažmana od objava naklonjenih demokratima.

Od kada se internet transformirao od njegove prvotne namjene da služi isključivo vladinim, vojnim i obrazovnim tijelima, u mrežu koja služi korporacijama, započela je političko-ekonomska tranzicija digitalnog kapitalizma. To znači da je unutar današnjeg prostora društvenih mreža nepobitno naglašena sprega kapitala i utjecaja na javno mnijenje. Modna kuća Balenciaga i britanski list The Guardian samo su neki od velikih brendova koji napuštaju mrežu X u prosvjedu protiv Muskovog režima digitalnog imperijalizma, a u apokaliptičnom tekstu za Guardian »Kako preživjeti broligarhiju: 20 lekcija za Svijet post-istine« (eng. How to survive the broligarchy: 20 lessons for the post-truth world) Carole Cadwalladr navodi ključne lekcije za preživljavanje u kontekstu vremena Trumpovih izbornih obećanja i kontroverznih imenovanja koje vidi kao dio šire strategije potkopavanja američke demokracije. Satiričnim izrazom Broligarhija (eng. Broligarchy) složenicom od riječi Bro, Brother (hr. brat) i Oligarchy (hr. oligarhija) autorica opisuje politički sustav, podržan manjom grupom muškaraca kojim dominiraju manipulacije, posebice informacijama. Kroz 20 lekcija nudi nam savjete za snalaženje u današnjem digitalnom krajoliku koji karakteriziraju nadzor (eng. surveillance) i autoritarnost. Osma lekcija glasi: »Zaštitite svoj privatni život. Broligarhija ne želi da ga imate… oni moraju točno znati tko ste da bi vam prodali još sranja… Sljedeći je autoritarizam nadzora… Ponašajte se kao da sada živite u Istočnoj Njemačkoj, a Meta/Facebook/Instagram/WhatsApp je Stasi. I jest.«

Woke kulture

Nakon rezultata američkih izbora, grupacije koje se protive woke kulturama, došle su do moralne zadovoljštine i Trumpovoj pobjedi pripisale križarsku dimenziju. Za očekivati je da će se promjene osjetiti na kulturološkoj razini, ali reći da su woke kulture napokon poražene ne bi bilo ispravno. One će svakako opstati, ali preobučene u novo ruho. Probuđeni wokeri će uvijek isticati svoje stavove i njihovo viđenje istine u prvi plan. Istovremeno, industrija zabave i umjetnosti se neće olako odreći svojih interesa u okviru trošenja tematike društvenog otpora i političke osviještenosti. Društveno odgovorna umjetnost i aktivizam povijesno su isprepleteni kroz umjetničku, medijsku, filmsku, feminističku te postkolonijalnu kritiku. Tematika otpora se također institucionalno financira i često producira uratke koji spadaju u ona bolja umjetnička ostvarenja. Vidljivo je da se klima odnosa prema woke kulturama mijenja i da je predsjednička utrka Trump – Haris osvijestila njihov medijsko-politički linč.

Tematike woke kultura kreću se u širom spektru različitih oblika ideologija, od rasnih do spolnih te drugih kulturoloških i socijalnih identiteta. Pogled američke javnosti na problematiku spolnih identiteta bili su od nepremostivih razlika među širim biračkim tijelom. Republikancima je navedena tema služila kako bi njome opisali karakter lažne demokracije za vrijeme Joea Bidena, a posebice su se iznosila stajališta prema transrodnoj zajednici. Društvene mreže su naime unatrag nekoliko godina obilovale sadržajima koji teme rodne ideologije potpuno redikuliziraju i dovode do apsurda. Kružio je veliki broj videa gdje se mladi na pitanje o rodnom identitetu izjašnjavaju kao pas ili mačka ili su pred kamerama posramljeni izreći da postoje dva spola. Na pitanje koliko spolova postoji, u strahu da ne budu izopćeni iz razgovora, odgovaraju s »ma ne znam« ili »spolova ima jako puno«. Izokretanje ozbiljnih tema republikancima je služilo kao instrument za prikupljanje političkih bodova. Problematike etičnosti sudjelovanja transrodnih osoba u kategoriji ženskih sportova ili problematika oko uvođenja dobne granice za promjenu spola za maloljetnike, odvele su izbornu raspravu u krivom smjeru. Naime, Bidenova administracija je već otprije zauzela stav protiv operacija promjene spola za maloljetnike zbog nepovratnosti takvih postupaka. Zakoni koji ograničavaju zdravstvenu skrb maloljetnicima u vidu pristupa hormonskim terapijama, uslugama mentalnog zdravlja i operacijama spola već su uvedeni u 25 američkih država. Trump, svejedno medijski iskorištava fragilnost ove problematike čime zadobiva popularnost glasača, najavljujući da će upravo on navedene zakone provesti u svih 50 država.

Normalizacija

U iščitavanju komentara na društvenim mrežama, jedan od učestalih izraza korisnika je pojam »normalizacija«, misleći pod time na otpor prema normalizaciji svih fenomena novog normalnog. Naime, korisnici društvenih mreža apeliraju na kreatore medijskih sadržaja da ne normaliziraju novi »koncept obitelji« ili novi »koncept žene«. Vezano uz normalizaciju pojma nuklearne obitelji po republikanskim tradicionalnim standardima, publika uviđa nelogičnost gdje Trump i Musk imaju mnoštvo djece s različitim ženama te Musk upravo kupuje imanje gdje namjerava smjestiti sve žene s kojima ima ukupno 11-ero djece, kako bi mogao provoditi kvalitetno vrijeme s njima. Trumpovi iskazi o ženama su tijekom njegovih javnih istupa također obilježeni poviješću mizoginih primjedbi. U pokušaju da se predstavi kao zaštitnik obitelji i žena, istovremeno koristi jezik kojim žene objektivizira, ponižava i implicira na njihovu podređenost muškarcu.

Vezano uz pitanja otpora, društvenog ili osobnog, distopijsko štivo »Sluškinjina priča« (eng. »The Handmaid’s Tale«) iz 1985. godine, predskazanje je nadošlog vremena. Priča je o svijetu gdje su žene svedene na objekt za rađanje obiteljima bogatih elita, što vidimo da se približava istini novog normalnog. Vezano uz odnos prema ženama, desničarski komentator i internetski trol Nick Fuentes u kontekstu novog normalnog kritizira moderni feminizam objavom statusa na mreži X. Fuentes izjavom »Tvoje tijelo, Moj izbor« (eng. Your Body, My Choice) parafrazira poznati feministički slogan »Moje tijelo, Moj izbor« (eng. My Body, My Choice), nakon čega ga sudionici društvenih mreža sankcioniraju javnim objavljivanjem njegove kućne adrese, fotografija i imovinskih zapisa, želeći mu pokazati da je njegovo tijelo, njihov izbor. U međuvremenu, branitelji konzervativnih kultura na drugom kraju svijeta, točnije ruski parlament, razmatra zakon kojim se zabranjuje promicanje načina života bez djece. Kažnjavalo bi se one koji u medijima, filmovima i reklamama šire sadržaje koji potiču izbjegavanje rađanja djece, za što i predlažu visoke novčane kazne. Ovakav pritisak nastavak je na zabrinutost zbog pada populacije u Rusiji i širenja govora mržnje protiv LGBTQ zajednice. Kako će u Rusiji biti nemoguće pružiti bilo kakav medijski otpor ovakvom prijedlogu, uskoro možemo očekivati još jednu sezonu »Sluškinjine priče«.

Egzistencija

Kamala Harris je izašla iz medijskog fokusa jednako brzo kao i Hilary Clinton kad je izgubila izbornu utrku protiv Trumpa 2016. godine. Haris je također, jednako kao i Hilary optužena da pripada elitama. Tko su to elite, iluminati i duboka država, publici i kreatorima sadržaja teorija zavjera ostavlja nepresušan izvor inspiracije i kreativnih mogućnosti, dok puka egzistencijalna pitanja i dalje okupiraju radnika 21. stoljeća koji se nastavlja pitati u čijim je rukama kapital i koliko je pravedno raspodijeljen.

Republikanac Matt Gaetz, nesuđeni glavni državni odvjetnik novoizabranog predsjednika Trumpa, ismijava korumpirani demokratski politički poredak i zagovara »populizam s libertarijanskim okusom«. Medijska ikonografija nam najavljuje da se Atlantida kapitalizma, svijeta kakvog smo poznavali do sad, utapa u vlastitim ruševinama te da će Titani izgraditi novi svijet. Općenito govoreći, činjenica je da su tijekom svih demokratskih izbornih kampanja protivničke retorike kandidata našiljene, dok se u procesu ostvarivanja izbornih obećanja počinju omekšavati. U ovim predsjedničkim izborima, kao nikad do sad, javni govor za vrijeme kampanje i nakon izbora postaje alat političke osvete. Sve što smo čuli bilo je prenaglašeno, često netočno i nerealno. Planovi naoštrenih agendi će se ipak morati provesti u djelo i u narednom vremenu ćemo svjedočiti u kojem će smjeru Titani voditi čovječanstvo. Nove politike otpuštanja radnika po uzoru na otpuštanja u IT kompanijama, također su normalizirane. »Otpušteni ste« (eng. You are Fired) kultura postaje sve popularnija u vidu prijetnji zaposlenicima otkazima, u svrhu redukcije troškova i bolje konkurentnosti na tržištu. Radnička klasa je daleko dogurala od obespravljenih, neobrazovanih i potlačenih masa do obrazovanih radnika koji predstavljaju motor ekonomije zemalja. Danas se pitamo tko su radnici danas? Dolaze li na posao ili rade on-line? Kojoj generaciji pripadaju i je li za određene poslove uopće potrebno formalno obrazovanje? Traženi uvjeti oglasa za zapošljavanje velikih tvrtki često su neostvarivi ili pak služe za prikupljanje osobnih podataka uz besplatnu reklamu tvrtke na LinkedInu. Ipak, dolaskom Gen-z-ovaca na tržište rada, tvrtkama pri zapošljavanju postaje razvidno da mladi imaju drugačiji odnos prema sebi, društvu, učenju i radu te da vlastitu opstojnost promatraju kroz samoreflektirajuću leću digitalnog doba gdje je kamera češće uperena prema sebi prije negoli prema društvu oko sebe. Globalnom promocijom virtualnog prostora društvenih mreža, Titanima kao da zapravo i nije stalo do mladih, jer im odgovara da u što većoj mjeri žive odvojeni od realnosti i vlastite egzistencije u stvarnom svijetu.

Drill, Baby, Drill

Trumpova retorika spasenja od progresivnih demokratskih elita koje su malom čovjeku uzele kruh iz usta, komunikacijski odgovara njegovoj protuzelenoj agendi, a odgovara i velikim kompanijama koje zagovaraju deregulaciju propisa i zakona kojima se štitimo od nadolazećih klimatskih promjena. Najavom ponovnog vraćanja u pogon industrije nafte i plina, Trump pokušava utrnuti koncept zelenih politika i time potaknuti ekonomski rast i stvaranje novih radnih mjesta u vlastitoj zemlji. Trumpovom pobjedom, koju su između ostalog financijski iznijeli i sponzori iz redova naftne industrije, svakako ulazimo u doba redefinicije zelene tranzicije, do sada provučene kroz različite svjetske i europske regulative. Novi plan, u skladu s njegovim širim političkim okvirom »Amerika na prvom mjestu« (eng. America First), naglašava nacionalno samopouzdanje oslikano u obnovi industrijskih postrojenja. Jedan od donatora Trumpove predsjedničke kampanje, Chris Wright, direktor tvrtke Liberty Energy koja unosno posluje unutar industrije nafte, bit će postavljen za tajnika za energetiku u nadolazećoj administraciji. Kao odgovor glasačima na rastuće cijene energije, njihova propagandna fraza »Buši, Dušo, Buši« (eng. Drill, Baby, Drill) služila je za zagovor širenja bušotina. Najvažnije Trumpovo izborno obećanje bilo je da će pospješiti domaću proizvodnju i time pridonijeti prosperitetu nacije, stvaranjem pitomijeg okruženja poslovanju naftnih i plinskih tvrtki. Najavljena deregulacija mnogih propisa usmjerenih na zaštitu klime potencijalno vodi k povećanju emisijama ugljika i usporavanju napora za prijelaz na obnovljive izvore energije. Trumpovo povlačenje iz Pariškog sporazuma potkopava međunarodne napore u borbi protiv klimatskih promjena. Zemljama Europske unije je time možebitno omogućeno da preuzmu snažniju ulogu u klimatskoj politici i poboljšaju svoj vanjskopolitički globalni položaj. Svakako, jedna od važnih medijskih agendi trenutačno, razgovor je o posljedicama američke izolacionističke politike. Izjavama europski dužnosnici naglašavaju potrebu jačanja europske inicijative za čistu energiju te potrebu za smanjenjem ovisnosti o vanjskim tržištima.

Made in China

U okviru najavljene protekcionističke politike Trumpa, Europska unija i Kina mogu očekivati povećanje carina na uvozne proizvode. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, kineski proizvodi su bili sinonim za nekvalitetnu proizvodnju jeftinih neautentičnih proizvoda koji su dominirali tržištem. Od 2000-ih kineski izvozni udio se povećava i Kina ubrzo postaje jedan od najvećih svjetskih izvoznika roba novih tehnologija. Diverzifikacijom izvoza i pažljivim brendiranjem proizvoda počinje preoblikovati svoj poslovni i nacionalni ugled. Konotacije uz oznaku »Made in China« i dalje ostaju dvojake, jer je nakupljeno negativno značenje teško odznačiti. Ipak, negativni stereotip o Kini se izmijenio od kada se transformirala u modernu industrijsku silu sa širim pristupom u osvajaju različitih tržišta. Kina njeguje važnost dobrih trgovinskih partnerstava u različitim zemljama te gradi individualne odnose s vođama svjetskih velesila. Upravo na tom tragu počinje komunicirati i svjetska geopolitika pa promatramo kako najavljena političko-ekonomska savezništva počinju služiti kao surogat dosad uhodanim političko-društveno-pravnim sistemima. Uzmimo za primjer države članice BRICS-a koje rade na stvaranju nove zajedničke valute koja bi trebala devalvirat američki dolar, razvijajući vlastiti surogat međunarodnom platnom sustavu SWIFT. Kina izbjegava vojna savezništva i umjesto toga njeguje uzajamne gospodarske suradnje. Ipak, strateško partnerstvo između Kine i Rusije puno je kompleksnije i u njega su upisana mnogostruka značenja. Navedeni savez je odgovor Kine i Rusije na zajednički trgovinski i politički otpor SAD-u u želji da se prikažu kao dva velika i nedodirljiva carstva. Težinu povijesnog sjećanja Putina i Xia teško je sakriti. Rusija i dalje žudi za osvetom za američku pobjedu u hladnom ratu raspadom SSSR-a 1991. godine, a Kina ne može zaboraviti kolonijalni tretman Europe dok se iz zemlje trećeg svijeta razvijala u tehnološkog diva. Ipak, zbog dvosmislenog kineskog stava o ratu u Ukrajini i izostanka njene javne osude Rusije, u Europi dolazi do razočaranja i nepovjerenja prema Kini. Popularni izraz »Made in China« danas u tom smislu izražava rastuću zabrinutost zbog kineske dvoličnosti u međunarodnim odnosima i njezinu moralnu potporu Rusiji usred krvavog rusko-ukrajinskog rata.

Nuklearna doktrina

»Svijet se sastoji od biljojeda i mesoždera. Ako odlučimo ostati biljojedi, tada će mesojedi pobijediti i mi ćemo biti tržište za njih«, riječi su Emmanuela Macrona europskim čelnicima tijekom skupa u Budimpešti. Stiliziranim govorom dalje nastavlja: »Mi u Europi mislimo da bismo trebali delegirati našu geopolitiku Sjedinjenim Američkim Državama, da bismo trebali delegirati svoj dug našim kineskim klijentima, da bismo trebali delegirati naše tehnološke inovacije američkim kompanijama koje munjevito rastu i prilagođavaju se sve većim tržištima. To nije najbolja ideja.«

Filozofskom alegorijom, Macron, geopolitički svijet uspoređuje svijetom prehrambene industrije tako što ukazuje da Europska unija više ne može biti svjetski biljojed i da što prije treba postati svejed kako ne bi riskirala da je pojedu svjetski mesojedi. Nakon gorkog iskustva štrajka poljoprivrednika u velikim europskim metropolama početkom 2024. godine, poglavito zbog restriktivnih propisa i regulacija nametnutih zelenim agendama, Macron ovom izjavom apelira na važnost globalnih savezništva i ukazuje potrebu za asertivnijima i prilagodljivijim europskim politikama unutar onih globalnih. Tektonske promjene osjećaju se u Francuskoj i Njemačkoj, zemljama pokretačima europske ekonomije. U Francuskoj su krajnja ljevica i krajnja desnica izglasale nepovjerenje premijeru Michelu Barnieru i njegovoj vladi gurnuvši Francusku dublje u gospodarsko-političku krizu. U njemačkom Bundestagu također nikad nije bilo dinamičnije. Na dan Trumpove pobjede raspada se semafor koalicija i premijer Olaf Scholz je prisiljen raspisati izbore. Najave povećanja američkih carina nagovještaju ekonomsku nestabilnost zemljama poput Njemačke koje ovise o izvozu. Njemačka je donedavno glasila kao motor europske industrije i bila sinonim za dobar standard života po mjeri čovjeka. Okretanje zelenim politikama, napuštanje korištenja nuklearne energije te ovisnost o ruskim energentima i kineskom uvozu uz velike priljeve novih migracijskih valova, doveli su Njemačku do recesije, odnosno slabljenja poslovne klime, porasta nezaposlenosti i pada kupovne moći.

Angela Merkel, bivša njemačka premijerka, upravo je izdala memoare »Sloboda. Sjećanja 1954. – 2021.« njezinog 16-godišnjeg mandata. Unatoč stabilnom vođenju Njemačke i etičnoj dimenziji koju nosi kao povijesna ličnost, mnogi ju smatraju krivcem za podilaženje ruskim interesima. Knjiga argumentira zašto je baš ona stopirala ulazak Ukrajine u NATO, braneći taj čin kao jedini način odugovlačenja Putinovog napada na Ukrajinu. Dok Merkel u knjizi opisuje njezin kompleksan odnos s ruskim predsjednikom Putinom, svjetska publika njegovu KGB-ovsku doktrinu zadnjih dana svakodnevno sluša preko etera. Upakirana u opasniji celofan sad je nazvana nuklearnom doktrinom i u komunikacijskom smislu uključuje davanje Rusiji i Putinu veću globalnu pozornost. Nakon neočekivanog Bidenovog dopuštenja Ukrajini za korištenje raketnih sistema dugog dometa ATACMS unutar ruskog teritorija, a kao odgovor na dolazak sjeverno- korejskih trupa na ukrajinsko tlo, Putin zaoštrava retoriku i u okviru navedene nuklearne doktrine opet prijeti Trećim svjetskim ratom.

I roboti plaču

Novi sustavi digitalnih vrijednosti i vještina, razvoj novih zanimanja, on-line samoedukacije te rad od kuće, trendovi su koje danas živimo, a sugeriraju vidljivu prilagodbu čovjeka tehnološkom napretku. Hoće li roboti i umjetna inteligencija zamijeniti ljudski rad, pitanje je koje je posebno naglašeno u današnjim medijima. Izvršni direktor OpenAI tvrtke, Sam Altman, na čelu je razvoja tehnologija umjetne inteligencije koje koriste napredne algoritme strojnog učenja za obradu prirodnog jezika i generiranje slika. Muskove inovacije, s druge strane, uključuju robotiku i fizičke sustave u interakciji s okolinom. Možemo reći da je Altman u taboru umjetne inteligencije, a Musk u robotičkom. Obojicu svakodnevno pratimo i jasno je da su zadobili onu popularnost koju su nekoć imali Jeff Bezos i Bill Gates te da će im kulturološki status biti od jednakog značaja kao onaj Steevea Jobsa. Musk budućnost vidi transhumanistički, u spajanju čovjeka i stroja. Kroz projekte njegove tvrtke Neuralink istražuje robotske sustave za implantaciju čipova u ljudski mozak kako bi se omogućila napredna interakcija između ljudi i strojeva. Ja li posthumana budućnost koju nam najavljuju nadilazi ljudska biološka ograničenja? Hoće li androidi moći imati emocije i osobna sjećanja? Može li umjetna inteligencija razviti vlastitu svijest? McLuhanova teorija tehnološkog determinizma opet dobiva na važnosti pa se kao i scenaristi kultnog serijala »Crno zrcalo« (eng. »Black Mirror«) pitamo – Je li tehnološki napredak neodvojiv od ljudske egzistencije? Sve se učestalije propituju praktična i teorijska dimenzija uporabe alata umjetne inteligencije u svakodnevnom životu i poslovanju. Kako pravna i etička pitanja vezana uz umjetnu inteligenciju, robotiku i privatnost podataka nisu do kraja regulirana nigdje u svijetu, nerijetko su preobražena u teme mnogih medijskih članaka, znanstvenih radova i doktorskih disertacija.