RIJEKA – Iako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u novom pokušaju promjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju poslušalo struku i odustalo od ideje da se broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama u vrtićima više ne bi propisivao Državnim pedagoškim standardom, već je to trebao propisivati ministar pravilnikom, struka i dalje nije zadovoljna predloženim izmjenama. Odgojitelji i stručnjaci okupljeni u Udrugu SIDRO stoga su uložili već tridesetak amandmana na prijedlog nacrta koji je već dobio zeleno svjetlo Vlade, a ne posluša li Sabor njihove kritike, spremni su ići dalje.

Uz prosvjed na Markovom trgu, kaže predsjednica udruge Katarina Turković Gulin, tražit će se i ocjena ustavnosti, ali i pomoć Europske komisije, a ono što im trenutačno najviše smeta je zakonom predložena mogućnost da učitelji rade pod jednakim uvjetima kao i odgojitelji.

Ad hoc rješenja

– Ovo je šesta izmjena našeg očitovanja na izmjene i dopune Zakona, što znači da je Ministarstvo isto toliko puta popravljalo nacrt prijedloga. Nažalost, samo manji dio naših dosadašnjih prijedloga uvažen je. Uglavnom je riječ o kozmetičkim zahvatima predlagatelja. Ostao je prijedlog kojim se otvara mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja na radnome mjestu odgojitelja, a to je nespretno i nedovoljno kvalitetno rješenje nadomještanja nedostatka stručnih kadrova. Izostaje kvalitetno promišljanje obrazovanja, pripravništva i zapošljavanja, pa se ovim prijedlogom pronalaze ad hoc rješenja.

U prijedlogu se isključivo učiteljima primarnog obrazovanja omogućuje brza prekvalifikacija kojom će steći zvanje odgojitelja. To je nedvojbeno višestruka diskriminacija. Činjenica je da odgojitelja nedostaje, ali ovakvo rješenje nije prihvatljivo. Odgojitelji nakon studija moraju 12 mjeseci biti pripravnici u svome zvanju, moraju položiti stručni ispit, nakon toga godinama uobičajeno rade na kraćim i duljim zamjenama. Suprotno tome, za učitelje se predviđa zapošljavanje, kraći program prekvalifikacije, bez jasno definiranog trajanja i sadržaja, bez jasne obveze pripravništva i polaganja stručnog ispita, nakon čega učitelj »stječe kompetencije odgojitelja« i može raditi kao odgojitelj, pojašnjava Turković Gulin.

Iako je u prijašnjim prijedlozima Ministarstva stajalo da će učitelji stjecati zvanje odgojitelja i moći raditi samostalno, sada je to ublaženo, no i dalje se ne daje jasan okvir koji će osigurati najveću kvalitetu obrazovanja i stručnosti.

– Danas se odgojitelji mogu obrazovati do razine doktorata, stoga nema govora o tome da bi netko uz malo dodatnog obrazovanja mogao postići istu razinu kompetencija. Na ovaj predloženi način učitelji primarnog obrazovanja steći će u kratkom roku dva kvalifikacijska okvira, dok takvo što nije omogućeno niti jednom drugom srodnom zvanju, primjerice pedagozima, psiholozima, edukacijskim rehabilitatorima. Zašto bi netko studirao pet godina rani i predškolski odgoj i obrazovanje, tražio pripravništvo, polagao stručni ispit, radio na kratkim zamjenama, kad može završiti primarno obrazovanje, kratko doškolovanje i imati dva zvanja i posao. Razlike ova dva studija velike su, nedvojbeno prisutne i opravdane, i neodgovorno je od ministarstva ovako izjednačavati ova dva zvanja. Izjednačiti, no isključivo jednosmjerno, kaže Turković Gulin.

Ako je to baš nužno, dodaje, traže da se učiteljima dopusti rad na radnom mjestu odgojitelja kao nestručne zamjene, a da se njihovo obrazovanje, sukladno bolonjskom procesu, provede isključivo pod istim uvjetima koje moraju zadovoljiti i odgojitelji.
Isto mišljenje dijeli i bivša dekanica riječkog Učiteljskog fakulteta prof. dr. Jasna Krstović koja upozorava da zanimanja učitelja i odgojitelja nisu srodna te da se radi o potpuno različitim studijskim programima.

Zaposlenost roditelja

– Ako se ostavlja srodnost, onda to treba protegnuti i na druge profile stručnjaka, kao što su pedagozi i socijalni pedagozi. Puno je toga nedorečeno. Nije definirano ni na koji se način može vršiti prekvalifikacija. Što znači da netko može doslovno organizirati tečaj u trajanju tri puta po 15 sati. Ta srodnost kao temelj prekvalifikacije pada u vodu. Tu je i pitanje kriterija za upise u vrtiće. Sve se ovo radi jer nas pritišće EU koji zahtijeva da se Hrvatska probudi i uvede temeljni princip na kojem egzistira europski predškolski odgoj, a to je dostupnost, kvaliteta i financijska priuštivost. Nama je osnovni kriterij za upis djeteta u vrtić zaposlenost roditelja.

Dakle, ako roditelj ne radi, dijete ne može u vrtić. Od sredine do sredine ogromne su razlike u pristupu vrtiću i treba razmišljati o promjeni paradigme da ne može sve biti na jedinicama lokalne samouprave. Predškolski sustav je jedini dio sustava u hrvatskom obrazovanju koji financiraju isključivo jedinice lokalne samouprave, a ne država, ističe prof. dr. Krstović.

Ona je mišljenja da je i naziv samog zakona pogrešan jer kaže, ispravan bi naziv bio Zakon o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, a činjenicu da se i država mora uključiti u taj dio obrazovanja naglašava i Turković Gulin, potvrđujući da su velike razlike u proračunskim mogućnostima jedinica lokalne samouprave koje istovremeno imaju autonomiju odlučivanja koliko će sredstava uložiti u rani i predškolski odgoj. Podsjeća i na činjenicu da je Europska unija Hrvatskoj dala uvjet da poveća obuhvat djece u predškolskim ustanovama. Do 2022. godine obuhvat djece trebao bi biti 95 posto, a danas je u Hrvatskoj to tek 55 posto.

– Mnoga djeca mogu sanjati o vrtićima, jer za njih vrtića nema. Mnoga područja nemaju jaslice ili nemaju mjesta za svu djecu. Uključenost djece u programe ranog i predškolskog odgoja kreće se od 0 do 70 posto, dok je to na nacionalnoj razini oko 55 posto. Hrvatska se obvezala uključiti 95 posto djece u programe, stoga ne čudi panika, nekvalitetna ishitrena rješenja, kojima se samo želi otvoriti prolaz za ispunjenje te obveze, a cijena koju će društvo za to dugoročno platiti nije bitna, zaključuje Turković Gulin.