»OSMA KORA«

Strašan slučaj kapetana Bekavca. Pomorstvo je jedina profesija u kojoj su ljudi krivi dok ne – dokažu nevinost

Marinko Glavan

I kad sve završi oslobađanjem, nepravedno optuženi pomorci se nakon toga često suočavaju s poteškoćama pri ponovnom zapošljavanju, što ugrožava egzistenciju njihovih obitelji, i nizom drugih negativnih posljedica



Pomorstvo je jedina profesija na svijetu u kojoj su ljudi unaprijed krivi, dok ne dokažu svoju nevinost – ovim je riječima David Heindel, predsjednik Odjela za pomorstvo u ITF-u i predsjednik Međunarodnog sindikata pomoraca Sjeverne Amerike, komentirao drakonsku kazne od 30 godina zatvora koje je prvostupanjski sud u Turskoj izrekao splitskom kapetanu Marku Bekavcu i finskom prvom časniku palube Aliju Abokhariju.


Bekavac i Abokhari već su godinu dana proveli u turskom zatvoru, uhićeni su još prošle godine zbog toga što je na brodu Phoenician M, na kojemu su plovili kao zapovjednik i prvi časnik, u turskoj luci Eregli pronađeno 137 kilograma kokaina, a osuđeni su unatoč tome što ne postoje nikakvi dokazi koji bi ih povezivali sa zaplijenjenom drogom, već isključivo po takozvanoj zapovjednoj odgovornosti.


Na žalost, njihov slučaj, koliko god bio duboko nepravedan i užasavajući kako za pomorce, tako i njihove obitelji, nije prvi takve vrste u svijetu, a nipošto ni jedini. Pomorci se praktički svakodnevno suočavaju s ozbiljnim optužbama za kojekakva nedjela s kojima nemaju veze, a nerijetko do dokazivanja nevinosti, ukoliko je uspiju dokazati, provedu u zatvorima i po godinu ili više dana.




– Kriminalizacija pomoraca je već postala opće mjesto u pomorstvu. Vidimo slučaj za slučajem, vrlo slične ovome kapetana Bekavca i prvog časnika Abokharija – pomorce se tretira kao kriminalce, drže ih u pritvoru mjesecima, bez suđenja, a u konačnici im se izriču nečuvene presude za zločine koje nisu počinili. Riječ je o užasavajućem kršenju njihovih ljudskih prava, rekao je Heindel, nakon presude Bekavcu i Abokhariju.


Ni hrvatski pomorci, nažalost, nisu iznimka od ovakve poražavajuće prakse. Vjerojatno najpoznatiji slučaj bio je onaj pokojnog dubrovačkog kapetana Kriste Laptala koji je u grčkom zatvoru proveo gotovo godinu i pol dana, za koje vrijeme je na prvostupansjkom sudu bio osuđen na 14 godina zatvora, jer je na brodu kojim je zapovijedao 2007. godine bio pronađen kokain.


Iste godine u Panami su bili uhićeni riječki pomorci Loris Šubat i Duško Tanurdžić, na čijem brodu je s vanjske strane, na oplati, bio pričvršćen spremnik s kokainom. I Laptalo i dvojica Riječana na koncu su dokazali nevinost, no svo troje su izgubili posao, proveli više od godine dana u pritvoru ili kućnom pritvoru, odvojeni od obitelji i života, bili izloženi neizvjesnosti i enormnom stresu, što se neminovno odražava i na zdravlje pomoraca u takvim situacijama. I kad sve završi oslobađanjem, nepravedno optuženi pomorci se nakon toga često suočavaju s poteškoćama pri ponovnom zapošljavanju, što ugrožava egzistenciju njihovih obitelji i nizom drugih negativnih posljedica. A mnogi u svijetu nisu imali tu »sreću« već su preminuli po zatvorima tisućama kilometara od svojih najmilijih.