Gotovo 140 tisuća hrvatskih radnika trebat će promijeniti zanimanje do 2030. godine, jedan je od zaključaka analize “Budućnost rada u Hrvatskoj – Preobrazba hrvatske radne snage u dobu automatizacije i digitalizacije”, koju je u srijedu objavila konzultantska tvrtka McKinsey&Company.

U analizi, koju je McKinsey&Company Adriatic proveo u suradnji s istraživačkim institutom McKinsey Global Institute, navodi se da će približno 340 tisuća radnih mjesta nestati zbog automatizacije i trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, no ona će biti zamijenjena gotovo istim brojem novih radnih mjesta u novim zanimanjima i rastućim industrijama te uslijed općeg porasta proizvodnosti.

“No, dok će neto potražnja za radnom snagom ostati praktički nepromijenjena, doći će do značajnih promjena u strukturi zanimanja. Stoga će do kraja desetljeća gotovo 140 tisuća radnika u Hrvatskoj trebati promijeniti zanimanje da bi ostali zaposleni”, istaknuli su iz McKinseya.

Analiza je tako pokazala da će do 2030. godine šest posto ukupnog broja radnih sati u Hrvatskoj prijeći iz poslova koji traže fizičke vještine za rješavanje radnih zadaća u poslove koji zahtijevaju kognitivne, društvene, emocionalne i tehnološke vještine.

Specifične vještine, poput onih koje su potrebne za upravljanje uređajima i opremom te za jednostavan unos i obradu podataka, najvjerojatnije će doživjeti najveći pad potražnje u udjelu zaposlenih do 2030. godine.

To je očekivano, jer su aktivnosti koje zahtijevaju fizičku snagu i vještinu, kao i vještine prikupljanja i obrade podataka, nešto što se može vrlo lako automatizirati, napomenuli su iz McKinseya.

Apostrofirali su da će ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti, zahtijevati suradnju svih dionika kako bi našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti.

Iz McKinseya su napomenuli da analiza uzima u obzir sastav radne snage u cijeloj zemlji, kombinirano s očekivanom brzinom usvajanja automatizacije, temeljenoj na dostupnim tehnologijama i ekonomskoj izvedivosti njihove implementacije.

“Kad se potencijalna brzina automatizacije pogleda iz perspektive trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, Hrvatska će do 2030. godine ostvariti stopu usvajanja automatizacije od oko 22 posto.

Drugim riječima, aktivnosti na koje se trenutno troši oko 22 posto ukupnog broja radnih sati zaposlenih u Hrvatskoj bit će automatizirane do kraja desetljeća.

Usvajanje automatizacije varirat će od sektora do sektora – proizvodnja, veleprodaja, poslovne funkcije koje služe kao potpora administraciji te državna uprava – bit će područja s najvišom stopom usvajanja automatizacije”, napisali su iz McKinseya.

Nužno poboljšanje produktivnosti

Hrvatska mora poboljšati svoju produktivnost kako bi postigla održiv gospodarski rast te rast prihoda u svim segmentima stanovništva. To je posebno važno jer stanovništvo Hrvatske sve više stari, istaknuli su. Iz McKinseya su apostrofirali i da je automatizacija prilika za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa.

“Tvrtke, ako budu podržane prikladnim politikama i ulaganjima u razvoj vještina, mogu razviti nove usluge i proizvode, povećati produktivnost i stvoriti nova i bolje plaćena radna mjesta.

Prihvaćanjem promjena koje će se dogoditi u svijetu rada tijekom tekućeg desetljeća, Hrvatska može izbjeći strukturnu nezaposlenost i stvoriti novo nacionalno bogatstvo na način koji će promicati društvenu uključenost”, ustvrdili su.

Ubrzanu digitalizaciju su, pak, naveli kao onu koja može biti najvažniji novi pokretač rasta.

“Hrvatsko digitalno gospodarstvo, koje obuhvaća sve digitalne aktivnosti u svim gospodarskim sektorima, sada čini približno pet posto BDP-a, što je jednako vrijedno iznosu od 2,4 milijarde eura.

Do 2025. godine digitalizirano gospodarstvo u Hrvatskoj može doseći 11 posto BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura”, jedan je od zaključaka analize.

Automatizacija i digitalizacija se ne bi trebale dogoditi ni prebrzo ni presporo

Iako automatizacija i digitalizacija donose priliku za stvaranje produktivnije i konkurentnije hrvatske radne snage, upozorili su iz McKinseya, one donose i nekoliko izazova, posebno u smislu gubitka postojećih radnih mjesta i razvoja budućih vještina.

Tako, kao i u drugim zemljama Europske unije, svi dionici u Hrvatskoj moraju uravnotežiti ritam automatizacije i stjecanja novih vještina ako žele da zemlja ima koristi od automatizacije i uvođenja novih tehnologija.

“Ako se automatizacija i digitalizacija dogode prebrzo, može se dogoditi da će nova radna mjesta, koja će se tako stvoriti, ostati nepopunjena. A to, potencijalno, može dovesti do pogoršanja nejednakosti u prihodima. S druge strane, ako se automatizacija i digitalizacija budu događale presporo, to bi moglo naštetiti hrvatskoj konkurentnosti i spriječiti gospodarski rast”, upozorili su iz McKinseya.

Direktor tvrtke McKinsey & Company Adriatic Tomislav Brezinščak ustvrdio je da Hrvatska može iskoristiti prilike koje se pojavljuju s automatizacijom, upravljati rizicima te se pobrinuti da se dobici od iste raspodijele što pravednije i na što veći broj stanovnika.

“Napor po tom pitanju treba uključivati snažne mehanizme za koordinirano djelovanje. Tvrtke i javne ustanove mogu krenuti u strateško planiranje radne snage kako bi premostile nestašicu ljudi s potrebnim vještinama i stvorile radnu snagu koja će se moći nositi s izazovima budućnosti.

Tvrtke mogu poduzeti i korake kojima će pomoći radnicima koji izgube posao te na taj način dopuniti napore državnih ustanova u zaštiti najranjivijih i promociji uključivog gospodarskog rasta. Obrazovne ustanove mogu surađivati s ostalim dionicima u postavljanju smjernica i okvira za razvoj novih vještina kod zaposlenih te u nadogradnji postojećih modela naobrazbe kako bi se adresirao problem nedostatka potrebnih vještina”, rekao je Brezinščak.