Porezna uprava pozvala je sve građane da do 31. ožujka ove godine predaju prijavu u kojoj će navesti koje im nekretnine služe za odmor, a ako to ne učine dužnost i nadležnost gradova i općina je da to učine umjesto njih. Početkom godine stupila je na snagu nadopuna zakona o porezu na kuće za odmor prema kojem svaki grad ili općina imaju odgovornost naplate tog poreza, a na internetskim stranicama Porezne uprave može se pronaći podatak koji su gradovi i općine donijeli odluku o povećanju ili smanjenju poreza na kuće za odmor.

Potraga za vlasnicima

Prema tim podacima, od 566 jedinica lokalne samouprave na povećanje poreza na vikendice odlučilo se 240 jedinica, no većina gradova i općina, njih 303, među kojima su turistička središta Split i Zadar, ipak je zadržalo postojeće porezno opterećenje, odnosno nije ga povećavalo, dok je 13 jedinica lokalne samouprave taj porez čak i smanjilo. Ili još preciznije, od 463 jedinice lokalne samouprave koje su u 2023. imale porez na vikendice, njih 136 je utvrdilo taj porez u većem iznosu od dva eura, a 52 jedinice u maksimalnom iznosu od pet eura i riječ je o gradovima i općinama u turistički orijentiranim krajevima, među kojima prednjači Istra gdje se čak 17 gradova i općina odlučilo na maksimalo povećanje poreza na vikendice od pet eura po kvadratnom metru.

Država je porez na kuće za odmor, koji je već bio prisutan u zakonu, ali kao prihod središnjeg državnog proračuna, od prvoga siječnja prepustila gradovima. Taj se porez, naime, odnosi i na vlasnike apartmana, bilo fizičke ili pravne osobe, ali i na građane, bilo Republike Hrvatske ili EU-a, koji imaju nekretnine koje koriste za povremeni boravak. Budući da vlasnici apartmana već imaju obvezu plaćanja tog poreza, u konačnici će plaćati dva nameta: porez na kuću za odmor i paušal po ležaju, upozorava vlasnik agencije za nekretnine Imperium Immobiliare Filip Brkan.

– Kod apartmana neće biti problem ući u trag vlasniku apartmana i razrezati mu porez jer već postoji evidencija po gradovima, dok će kod fizičkih osoba biti malih problema jer se to uglavnom radi stihijski, na način da bi gradovi trebali utvrditi nekakvim neposrednim opažanjem ili drugim načinom prikupljanja informacija tko koristi koju kuću za odmor. Vidjet ćemo u budućem razdoblju na koji način će se prikupljati takve informacije, kaže Brkan dodavši da bi puno lakše bilo kada bi ministarstva graditeljstva (koje raspolaže informacijama o tipu i kvadraturi nekretnina itd.), financija (koje ima informacije o imovinskom stanju građana) i unutarnjih poslova (koje raspolaže informacijama o boravištu i prebivalištu građana)« koordinarali svoje poslove, navodi Brkan i dodaje da bi se time mogle oporezovati i kuće koje su prazne tijekom cijele godine, a u lošem su stanju, odnosno porez bi potaknuo vlasnike na prodaju takvih nekretnina. Manji gradovi i općine na obali stoga će lakše ući u trag vlasnicima tih kuća jer se u malim mjestima sve zna, i tko je vlasnik koje kuće ili apartmana i tko povremeno dolazi, dok će veliki gradovi vlasnicima teže ulaziti u trag bez suradnje s drugim ministarstvima.

Povećan i paušal

Što se tiče sprječavanja izbjegavanja plaćanja ovog poreza, zakonodavac je tu bio dosta maštovit, nastavlja Brkan.

– Da bi netko dokazao da kuću ne koristi za odmor, mora imati dokaz o prebivalištu na toj adresi i na istoj primati račune od komunalnih poduzeća, a možda je najzanimljivija treća odredba po kojoj se dokazuje da tamo stanujete, a to je potvrda liječnika opće prakse, iz koje će biti vidljivo da tamo stanujete i kod njega/nje dolazite na preglede. Država je bila temeljita i dosta se dobro pripremila, zaključio je Brkan. Iako građani imaju obvezu do 31. ožujka prijaviti nekretninu za povremeni boravak, zanimljivo je da u zakonu nisu predviđene nikakve kazne za one koji ne prijave kuću koju ne koriste ili je povremeno koriste.

Maksimalan iznos poreznog opterećenja za vikendice uveli su i Zagreb, Rijeka i Šibenik, dok su Dubrovnik i Mljet, koji dosad uopće nisu naplaćivali porez na vikendice, od ove godine uveli najveće porezno opterećenje od pet eura po kvadratnom metru. Podsjetimo, taj je porez do početka ove godine iznosio od 0,66 do 1,99 eura po četvornom metru korisne površine, a od prvog siječnja ove godine donja granica je spuštena na 0,60 eura, a gornja podignuta na pet eura. Napomenimo i da je manji broj jedinica lokalne samouprave povećao i paušal koji iznajmljivači plaćaju po krevetu, no u njih 80 posto taj paušal i dalje ostaje do 40 eura po krevetu. Gradovi i općine u kontinentalnom dijelu Hrvatske zadržali su najniži paušal od 19,91 eura, a tridesetak općina i gradova naplaćuje paušal od 100 do čak 199,08 eura po krevetu.

Zagreb očekuje velike porezne prihode

Gradovi i općine u kontinentalnom dijelu Hrvatske nisu zainteresirani za naplaćivanje poreza na kuće za odmor iz jednostavnog razloga što bi im cijela logistika za prikupljanje informacija o vlasnicima kuća koje se povremeno koriste bila skuplja od prihoda koji bi zaradili ubiranjem tog poreza, napominje Brkan. Osim u Zagrebu koji kreće u utvrđivanje točnog broja iznajmljivača, odnosno u suradnji s Poreznom upravom provjerit će jesu li ovim porezom obuhvaćeni svi obveznici koji ga moraju plaćati. Naime, Zagreb je prošle godine od poreza na kuće za odmor uprihodio samo 77 tisuća eura, odnosno taj je porez platilo petstotinjak iznajmljivača, a u Gradu pretpostavljaju da je takvih iznajmljivača znatno više, posebno uzme li se u obzir podatak koji je iznio potpredsjednik Vlade Branko Bačić o 54 tisuće praznih stanova u glavnom gradu. U Zagrebu stoga procjenjuju da bi od ovog poreza trebali uprihoditi gotovo 20 milijuna eura.