Trideset i sedam partnera u inicijativi Dolina vodika sjevernog Jadrana (NAHV) iz Hrvatske, Slovenije i talijanske regije Furlanija-Julijska krajina okupit će se krajem ovog mjeseca u Rijeci na godišnjem susretu konzorcija kako bi raspravili o napretku ključnih projekata, procijenili rizike i načine na koji će se usredotočiti na integraciju u društveno i poslovno okruženje.

U sklopu NAHV-a razvija se 17 pilot-projekata na različitim lokacijama u tri države, koji pokrivaju čitav lanac vrijednosti vodika iz obnovljivih izvora, od proizvodnje, preko distribucije i skladištenja, do krajnje upotrebe vodika u raznim sektorima, u prvom redu u industriji i transportu.

Logistika i regulacija

Uoči okupljanja partnera u Rijeci, o dosadašnjem napretku Doline vodika Sjeverni Jadran, dolinama vodika općenito i budućim primjenama tog energenta koji bi uvelike trebao zamijeniti fosila goriva, kao i o krajnjim ciljevima projekta razgovarali smo sa Stephenom Taylorom, strateškim koordinatorom radne skupine inicijative Dolina vodika sjevernog Jadrana.

Iako u svijetu postoji osamdesetak dolina vodika ili sličnih inicijativa, u koje se ulažu stotine milijuna eura, one su još uvijek prilično nepoznate široj javnosti, posebno po pitanju sudionika u tim projektima, njihove svrhe i krajnjih ciljeva. Možete li nam pojasniti o čemu je riječ?

– Doline vodika su jednostavno inicijative koje okupljaju brojne sudionike duž lanca vrijednosti, kako bi se potaknula dekarbonizacija kroz prihvaćanje vodika kao »nosača« energije, odnosno energent. Takve inicijative pojavljuju se u različitim oblicima, ali sve su usredotočene na smanjenje utjecaja ljudskih aktivnosti na klimu, kroz smanjenje emisija CO2. To postižu proizvodnjom zelenog vodika, dobivenog korištenjem energije iz obnovljivih izvora ili vodika pri čijoj proizvodnji su postignute niske emisije ugljika.

Oko šezdeset takvih inicijativa pokrenuto je u Europi. Od lidera Europske unije u više smo navrata imali prilike čuti da Europa želi postati svjetski lider kada je riječ o tehnologijama povezanima s vodikom, proizvodnji vodika i njegovom korištenju. Što je razlog tome?

– Mnoge države ulažu u vodik, ali u Europi su Zeleni plan EU-a i stvaranje Partnerstva za čisti vodik, javno-privatnog partnerstva Europske komisije i industrije, snažno potaknuli razvoj tehnologije vodika. U prošlosti je Europa ponekad bila spora kad je riječ o prihvaćanju novih tehnologija zbog čega su druge države dolazile u kompetitivnu prednost. Ovoga puta Europa želi biti na čelu kada je riječ o inovacijama i prihvaćanju, kako bi ubrzala energetsku tranziciju i osigurala da prelazak na vodik neće koristiti isključivo zaštiti okoliša, već i stvoriti nova radna mjesta i poslovne prilike za gospodarstvo.

Dolina vodika sjevernog Jadrana postoji već dulje od godinu dana. Što je bio glavni fokus u prvoj godini, koliki je napredak ostvaren i koliko je inicijativa bliže ostvarenju krajnjih ciljeva?

– Projekt NAHV Horizon Europe prvi je u okviru NAHV inicijative koji se financira od strane Clean Hydrogen Partnership i traje šest godina. Prva godina bila je uvelike posvećena postavljanju temelja, uspostavljanju upravljačkih struktura projekta i pokretanju procesa nabave opreme koja će se koristiti u testnim pilot-postrojenjima. Zbog toga je dosadašnji napredak vidljiv više na papiru nego na terenu, ali sada ulazimo u fazu kada ćemo vidjeti sve više konkretnih sustava za proizvodnju, skladištenje i distribuciju vodika.

Tijekom prve godine također smo uspostavili radnu skupinu na razini ministarstava, s predstavnicima iz Hrvatske, Slovenije i Autonomne regije Friuli Venezia Giulia koja će imati ključnu ulogu u procjeni regulatornog okvira i dat će preporuke u vezi s njegovim budućim razvojem kao pokretača vodikovog ekosustava. Također će razmotriti potencijalne sheme poticaja za daljnje ubrzanje prihvaćanja vodika i pridonijeti razvoju te stalnom ažuriranju strategija za vodik na tri teritorija. Ova suradnja na razini ministarstava između triju teritorija jedinstvena je karakteristika Doline vodika sjevernog Jasdrana i čini je savršenim testnim primjerom za potpuno funkcionalni transnacionalni ekosustav te stoga i korisnim eksperimentom i testnim slučajem za cijelu Europu.

Koje će biti glavne aktivnosti NAHV-a u idućoj i nekoliko narednih godina? Koliko će vodika proizvesti i do kada?

– Tijekom sljedećih pet godina projekti testnih pogona postat će u potpunosti operativni, s proizvodnjom većom od 5.000 tona zelenog vodika godišnje koji će se skladištiti, distribuirati i koristiti u raznim sektorima, uključujući proizvodnju električne energije, održivi transport i industrije u kojima je vrlo teško smanjiti emisije stakleničkih plinova poput proizvodnje čelika, stakla i cementa. Dvadeset posto proizvedenog vodika, preko tisuću tona godišnje, također će prijeći granice i koristiti se u drugoj zemlji od one u kojoj je proizveden. To predstavlja izazove u smislu logistike i regulatornog okruženja.

Nova zanimanja

Koja će tržišta NAHV opskrbljivati? Postoji li procjena koliko će cijeli NAHV ekosustav vrijediti?

– Sjevernojadranska dolina vodika nastoji stvoriti funkcionalni ekosustav koji će pomoći u rješavanju energetskih potreba širokog spektra sektora, posebno tamo gdje su energetske potrebe intenzivne, kao što su ranije spomenuti sektori u kojima je teško smanjiti emisije ili izvan mreže gdje izravno korištenje obnovljive energije nije praktično. U ovoj fazi projekt Horizon Europe NAHV, koji je dobio 25 milijuna eura bespovratnih sredstava od Partnerstva za čisti vodik, ostvarit će ukupna ulaganja od 344 milijuna eura, a to je tek početak. Ambicija je iskoristiti ovaj projekt kao polugu za poticanje daljnjih ulaganja, kako javnih tako i privatnih, koja će nastaviti put prema dekarbonizaciji svakog sektora gospodarstva.

Zapravo, drugi projekt u ekosustavu već je odobren i financiran. NACHIP, Sjevernojadranska investicijska platforma za čisti vodik, koja je dobila bespovratna sredstva od 7,6 milijuna eura, potaknut će daljnje inovacije i usredotočit će se na pružanje kaskadnog financiranja za pomoć malim i srednjim poduzećima (SME) u razvoju inovativnih rješenja za ulaganje.

Kolikim brojem radnih mjesta će NAHV na kraju rezultirati? Kakva će radna snaga biti potrebna i jeste li već počeli surađivati ​​s obrazovnim sustavima uključenih zemalja kako biste riješili pitanje stručnjaka i radne snage potrebne u budućnosti?

– Vrlo je teško predvidjeti točan broj radnih mjesta koja će se otvoriti jer će neka radna mjesta biti potpuno nova, dok će mnoga druga zahtijevati prekvalifikaciju postojećeg osoblja koje će preuzeti nove uloge u tradicionalnim sektorima. Razmislite, na primjer, o prekvalifikaciji koja će biti potrebna za prijelaz s tradicionalne proizvodnje čelika na proizvodnju »zelenog čelika« korištenjem vodika, a isto se može reći za sve sektore koji će usvojiti vodik, a danas se smatraju onima u kojima je teško smanjiti stakleničke emisije. Otvorit će se radna mjesta u povezanim poljima, od proizvodnje obnovljive električne energije i elektrolizera potrebnih za njezino pretvaranje u vodik do skladišta za vodik proizveden ili kao plin pod pritiskom ili kao tekućina pohranjena na -250 stupnjeva Celzija. Trebat će nam kvalificirani ljudi za izgradnju distribucijskih sustava, bilo da se radi o cjevovodima ili plinskim bocama i rashladnim sustavima potrebnim za skladištenje tekućeg vodika. Razmislite o prometnim mrežama s nizom sustava na vodik na kopnu, moru i zraku, kamionima, autobusima, brodovima, trajektima i zrakoplovima te stanicama za punjenje goriva koje su potrebne za njihovu podršku. Popis je dugačak, ali ključna stvar je da ako sada djelujemo, možemo stvoriti ta radna mjesta ovdje u Europi. Budemo li čekali, naši će konkurenti biti ispred nas.

Pogon za transport

U krajnjoj uporabi, vodik se uglavnom doživljava kao gorivo za potrebe transporta. O kojim vrstama transporta govorimo kao pogodnima za pogon vodikom? Mogu li ta prijevozna sredstva biti konkurentna tradicionalnom prijevozu na fosilna goriva ili električnu energiju?

– U stvarnosti postoji mnogo primjena vodika, ali promet je svakako važan s obzirom na to da zahtijeva energiju bez nužnog povezivanja s mrežom. Tamo gdje je moguća izravna veza s obnovljivom električnom energijom, na primjer tamo gdje postoje elektrificirane željezničke pruge, vodik je manje privlačan, ali tamo gdje željeznice nisu elektrificirane, vlakovi na vodik mogli bi igrati važnu ulogu. Teški kamioni i autobusi također su kandidati za pogon na vodik jer je baterijsko napajanje manje prikladno za teški transport. Iz istog razloga vodik se već koristi kao pogonsko gorivo u pomorstvu. U slučaju automobila, motocikala i drugih lakih vozila, trebat će još puno vremena prije nego što vodik postane konkurentan drugim energetskim vektorima, ali već postoje neki automobili na vodik u proizvodnji, a jednom kada diljem Europe bude postojala potpuno funkcionalna mreža stanica za punjenje vodikom vidjet će ih i puno više.

Vodik se također ispituje za zračni promet, iako se u nekim od ovih područja natječe s derivatima vodika kao što su sintetička goriva, a ne fosilna goriva. Pitanje konkurentnosti s fosilnim gorivima, baterijama ili drugim alternativama svodit će se na cijenu svake od njih te na poticaje i destimulacije koje stvaraju državni regulatorni okviri. Ako se želimo dekarbonizirati, tada će u konačnici cijena fosilnih goriva rasti, dok je cijena vodika u stalnom silaznom trendu. Ubrzo će se linije na grafikonu križati i tada će vodik biti istinski komercijalno konkurentan.

Šira javnost jako je zainteresirana za budućnost automobila i izvora energije koji će ih pokretati. Zasad se čini da struja dobiva bitku nad vodikom, iako je potražnja za električnim vozilima u padu u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Može li se vodik koristiti u osobnim automobilima i na koji način?

– Kao što sam rekao, već postoje neki automobili, poput Toyote Mirai, koji koriste vodik kao gorivo, a još ih je u pripremi. Kako se ekosustav bude razvijao, oni će postajati sve češći. Vodik ima neke ključne prednosti u smislu vremena punjenja goriva i performansi pa mislim da će tržište automobila na vodik nastaviti rasti, ali teži prijevoz poput kamiona i autobusa vjerojatno će prednjačiti. Javni prijevoz također je općenito energetski učinkovitiji od osobnih automobila pa ćemo vjerojatno vidjeti nastavak naglaska na uklanjanju automobila s cesta i njihovoj zamjeni čišćim, ali i učinkovitijim javnim prijevozom s mnogo boljom integracijom između načina prijevoza.

Upotreba vodika

Kada govorimo o krajnjoj upotrebi vodika, koje će se tehnologije koristiti u uređajima i postrojenjima u krajnjoj upotrebi. Jesu li to gorive ćelije ili postoje drugi načini korištenja vodika?

– Gorive ćelije trenutno prednjače u smislu čiste energije i to će vjerojatno biti slučaj u doglednoj budućnosti. Vodik se može spaljivati ​​ili u mješavini s metanom ili kao čisti plin, ali iako to smanjuje emisije ugljika, svako izgaranje proizvodi druge potencijalne rizike od emisija drugih nusproizvoda.

Jedan od glavnih ciljeva, koliko razumijem, proizvodnja je »zelenog« ili čistog vodika iz obnovljivih izvora energije. Na koji način se može proizvesti takav vodik i može li ga Europa proizvoditi u dovoljno velikim količinama, koliko nam još obnovljivih izvora treba da proizvodimo vodik u količinama koje EU cilja?

– Moramo dramatično povećati proizvodnju obnovljive energije diljem Europe. Svako zemljopisno područje ima svoje posebne karakteristike i trebamo iskoristiti ono što je dostupno, bilo da se radi o suncu, vjetru, energiji plime i oseke, geotermalnoj energiji i tako dalje. Dugoročno postoji potencijal za proizvodnju dovoljno obnovljive energije, a time i zelenog vodika u Europa za pokrivanje naših potreba, ali nismo to u mogućnosti učiniti dovoljno brzo da bismo ispunili svoje ciljeve pa je vjerojatno da će se značajna količina vodika s niskim udjelom ugljika u narednim godinama uvoziti. Zapravo, cilj EU-a postavljen u strategiji, potrošnja je 20 milijuna tona zelenog vodika do 2030. godine., od čega bi se polovina proizvodila u Europi, a polovina dolazila iz uvoza.

Je li vodik opcija za skladištenje energije? Na primjer, kada solarne elektrane proizvode višak električne energije, ili vjetroturbine noću, kada je manja potražnja za strujom, i kako se ona može koristiti za skladištenje energije?

– Jedna od ključnih prednosti vodika je ta što se može koristiti za pohranjivanje energije, ne samo na kratko vrijeme, kao kod baterija, već na dugo razdoblje, što je poznato kao sezonsko skladištenje, što znači da možemo proizvesti više energije ljeti i čuvati je do zime. To također znači da možemo koristiti električnu energiju kada je cijena niska ili čak negativna za proizvodnju vodika, a zatim koristiti vodik za proizvodnju energije kada je to potrebno za zadovoljenje vršne potražnje.

Zahtjevan transport

Transport vodika izuzetno je složen. Zahtijeva ekstremni pritisak i niske temperature, a vodikove čestice vrlo su male. Kako savladati te i druge poteškoće? Mogu li se postojeći plinovodi prilagoditi za lakši transport vodika?

– Tehnologija skladištenja i distribucije vodika dramatično se poboljšala posljednjih godina. Sada smo u mogućnosti proizvesti ventile koji zadržavaju vodik čak i pod visokim tlakom. Neki postojeći cjevovodi možda neće biti upotrebljivi za čisti vodik, ali to je relativno mali tehnički problem. Važna stvar je da se »koridori« duž kojih idu postojeći cjevovodi mogu koristiti za provođenje cjevovoda za vodik. To znači uštedu vremena u postupku izdavanja dozvola za polaganje cjevovoda. Ovo je prilika koju ne smijemo propustiti, ali ona zahtijeva blisku suradnju vladinih agencija s upraviteljima cjevovoda kako bi se stvorili uvjeti za brzu provedbu ove tranzicije, tamo gdje je to potrebno. Također, moramo nastaviti s istraživanjem utjecaja vodika na različite materijale, sintetičke i biološke, kako bismo u potpunosti razumjeli dugoročne utjecaje koje će izbor materijala imati. To se odnosi na cjevovode, ali i na skladištenje vodika u podzemnim ili podmorskim skladištima.

Jedan od načina prijenosa vodika je amonijak. Postoje planovi u EU, koje je spominjala čak i Ursula von der Leyen, da se amonijak uvozi iz brazilske države Piaui, preko namjenski izgrađenog terminala na otoku Krku u Hrvatskoj. Zašto amonijak, koliko je ta ideja održiva i je li amonijak dovoljno siguran transporter za velike količine vodika?

– Vodik se može kombinirati s dušikom kako bi se proizveo amonijak, a zatim naknadno »krekirati« kako bi se oslobodili vodik i dušik. Amonijak se također može koristiti izravno za primjenu, od goriva do gnojiva. Proizvodnja amonijaka iz zelenog vodika puno je bolja od tradicionalnih metoda pa sam za prelazak na ovu vrstu proizvodnje amonijaka. Amonijak je tvar koja se već neko vrijeme proizvodi u industrijskim razmjerima, tako da su mehanizmi za njegovo skladištenje i transport dobro poznati. Nose određene rizike, kao i mnogi industrijski procesi, pa ih je potrebno pravilno regulirati i upravljati njima, kako bi se izbjegla reakcija šire javnosti. Pojavljuju se i drugi potencijalni nosači vodika koji obećavaju da će biti manje toksični ili eksplozivni te bi stoga mogli predstavljati alternativu i manji potencijalni rizik, čime bi bile prihvatljivije u objektima ili postrojenjima koja su relativno blizu urbanih područja.

Ambiciozna inicijativa

Osim sadašnjih partnera u NAHV-u, mogu li se inicijativi i projektima pridružiti i novi, na koji način?

– Projekt Horizon Europe ima definirano partnerstvo za 27 partnera i 10 pridruženih partnera, tako da je uključeno ukupno 37 aktera o kojima se pojedinosti mogu doznati na web stranici www.nahv.eu, ali inicijativa je puno ambicioznija i uključuje više projekata, uključujući NAHV i NACHIP, s više će se dodati u budućnosti. Svi su dobrodošli pridružiti nam se na ovom uzbudljivom putovanju. Očekujemo da ćemo uskoro pokrenuti novi model upravljanja za NAHV inicijativu u obliku AISBL (Association internationale sans but lucratif) Međunarodne neprofitne udruge koja će omogućiti akterima sa sva tri teritorija da aktivno sudjeluju u razvoju sjevernog Jadrana Dolina vodika u nadolazećim godinama.

Pokretanje inicijative 2023. u Portorožu

Inicijativa Dolina vodika sjevernog Jadrana, kao prva transnacionalna inicijativa takve vrste u okviru programa Obzor Europa, uz potporu Partnerstva za čisti vodik, pokrenuta je u Portorožu u Sloveniji krajem rujna prošle godine. Više od 100 delegata koji predstavljaju 37 projektnih partnera iz triju država, Hrvatske, Autonomne regije Friuli Venezia Giulia u Italiji i Slovenije, okupili su na početnom sastanku projekta. Kako je tada rečeno, počevši od 1. rujna 2023. godine, NAHV će trajati 72 mjeseca, a vodi ga HSE, najveći slovenski proizvođač i trgovac električnom energijom i najveći proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora. Ključni je cilj inicijative stvoriti tržište zelenog vodika, kako na strani potražnje tako i na strani ponude, što ga čini konkurentnim izvorom energije za budućnost.
– Bavljenje temom energetske tranzicije ne podrazumijeva radikalan pristup; naprotiv, naš cilj je kombinirati gospodarski rast, održivost i javno zdravlje u širokoj perspektivi, usmjerenoj i na materijalno i na nematerijalno bogatstvo budućih generacija, kazao je lani u Portorožu Massimiliano Fedriga, predsjednik Autonomne regije Friuli Venezia Giulia.