ZAGREB – Zagrepčanin N.T. (82) mjesto u domu čekao je punih deset godina. Uspio ga je dočekati, pa sada sa svojom mirovinom i nešto životne ušteđevine uspijeva sam pokriti trošak mjesečnog smještaja u iznosu od 3.300 kuna. Privatni dom, gdje se soba plaća i do 8.000 kuna mjesečno, nikako si ne bi mogao priuštiti, a teško da bi razliku u cijeni mogla pokrivati njegova djeca, koja i sama otplaćuju kredit i jedva spajaju kraj s krajem.

Sreću da dobiju mjesto u domu umirovljenika imaju rijetki. Postojećih 50-ak javnih domova, koji primaju nešto više od 10.000 korisnika, ne može pokriti ni polovinu potreba starijih osoba u Hrvatskoj. Privatni domovi, njih stotinjak, primaju upola manje korisnika, a obiteljski domovi, koji su niknuli diljem zemlje kao treća opcija smještaja starijih, odlaze u povijest jer su se pokazali lošim rješenjem.

U tragičnom požaru Doma za starije u Andraševcu život je izgubilo šest osoba Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Hrvatskoj koja stari ne piše se dobro. Vlast nije učinila ništa da sve brojnijoj starijoj populaciji osigura primjerene uvjete za život kad više ne mogu brinuti sami o sebi, a mjere koje se povremeno poduzimaju, kao što je aktualno ukidanje obiteljskih domova za starije, nakon tragedije u domu u Andraševcu, nisu sustavne, niti će polučiti pozitivne promjene. Upozoravaju na to i u Sindikatu umirovljenika Hrvatske, čija je potpredsjednica Jasna A. Petrović, uz to i predsjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, razočarana manjkom interesa vladajućih za probleme skrbi o starijima i nemoćnima.

Posao za lokalce

– Imamo ogromno ministarstvo koje uopće ne skrbi o starijima. Nažalost, ni u novom Zakonu o socijalnoj skrbi se neće ništa bitno promijeniti, osim što se ukidaju obiteljski domovi koji će se zbog puno prijava o lošem radu, nekorektnom poslovanju, zanemarivanju korisnika, sada morati transformirati u privatne domove. Dakle, morat će steći uvjete za rad ili će dobiti status udomitelja, navodi Petrović. U novom zakonu, svi će se poslovi oko takvih ustanova prebaciti na lokalnu samoupravu, pa će ubuduće lokalne vlasti izdavati dozvole za osnivanje doma i kontrolirati uvjete.

Umirovljenici, međutim, uopće nisu sretni zbog ove novosti. Štoviše, smatra njihova predstavnica, odluka o ukidanju gotovo 500 obiteljskih domova u Hrvatskoj neće nimalo pomoći, već će možda i pogoršati postojeću situaciju u kojoj samo 2,6 posto starijih od 65 godina može jednog dana računati s mjestom u domu. Pozitivne odluke, kakva je ona da se, umjesto privatizacije, 30-tak objekata domova za starije prepusti županijama, mogu se zahvaliti samo udrugama umirovljenika koje su na tome ustrajale pune dvije godine, tvrdi Petrović. To će, dodaje, dati mogućnost lokalnoj samoupravi za proširenje kapaciteta, jer se dosad nije moglo do kredita.

Dom za starije osobe “Kantrida” SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– U domu u Puli tako se otvara 300 novih ležaja, a velika je šansa da će se i u drugim sredinama kapaciteti domova pojačati s možda i tisuću novih mjesta, procjenjuje.

Izvaninstitucionalna pomoć, u bilo kojem obliku, neophodna je u državi gdje je 20 posto stanovništva starije od 65 godina. Oni većinom ne žive sa svojom obitelji, imaju mizerne mirovine, a dvije trećine umirovljenika u Hrvatskoj ispod je granice siromaštva od 2.227 kuna. Domovi za starije, s druge strane, stoje oko tri ili četiri tisuće kuna, i veliki dio starije populacije ne može si priuštiti takav smještaj. Oni koji se na vrijeme upišu na listu čekanja, na red za mjesto u domu u većim će gradovima doći u roku od dvije do deset godina. U Zagrebu se, na primjer, na mjesto u prosjeku čeka devet godina, a u Rijeci dvije do tri.

Loše i lošije

Dok je situacija s domovima loša, ona s izvaninstitucionalnom skrbi još je i lošija. U većini zemlje nema sustavno organizirane skrbi o starijima u vlastitom domu, već to provode Crveni križ, privatne tvrtke ili se pokreću projekti. Takav je i EU projekt »Zaželi«, program zapošljavanja žena starijih od 50 godina na poslovima pomoći u kući. »Nisam sigurna da je starijim osobama taj projekt od velike pomoći. To je svakako dobro za zapošljavanje žena, ali nije trajno rješenje«, komentira Petrović.

Poseban je problem potpuno neuređeno i nekontrolirano područje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zbog čega su u praksi česte zloupotrebe, naravno, na račun starijih koji ostanu i bez nekretnine i bez neophodne pomoći. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, naime, obvezuje uzdržavatelja da će doživotno skrbiti o umirovljeniku, a zauzvrat stječe pravo vlasništva nad njegovom nekretninom, što se u praksi nerijetko pretvori u prevaru, a umirovljenik doslovno završi na ulici. Taj se problem, tvrde u sindikatu, mogao riješiti da se status njegovatelja za starije, predviđen Strategijom socijalne skrbi za starije, nije ograničio samo na članove obitelji.

Takva formulacija, koja će po svemu sudeći ući u Zakon o socijalnoj skrbi, potpuno je pogrešna. Pravo na status njegovatelja morali bi imati i susjedi i druge osobe, jer to je način da se prevenira zloupotreba instituta dosmrtnog uzdržavanja. Da se to stavi pod nadzor socijalne skrbi, sustav bi imao kontrolu nad tom sivom zonom, smatraju u Sindikatu umirovljenika. Mnogo je, naime, nezaposlenih žena koje već danas rade na crno takve poslove, bez ikakve kontrole. Legalizacijom usluga skrbi o starijima profitirali bi i korisnici, i društvo.

– Zakonska se rješenja donose bez sustavnog promišljanja. Nitko, recimo, ne razmišlja o tome da se u zadnje dvije godine utrostručio broj prijava obiteljskog nasilja nad starijima od 65 godina, uglavnom zbog imovine koje se drugi žele domoći. Te ljude bi trebalo smještati u sigurne kuće, a kad to kažem nadležnima, gledaju me u čudu, veli Petrović.

Pomoć u kući

Dok s jedne strane okreće glavu od ovih problema, smatrajući ih, valjda, privatnom zonom, država s druge strane dodatno otežava život starijima, bakama i djedovima, koji su po Obiteljskom zakonu dužni plaćati alimentaciju za dijete, ako to njihov sin ne može. To je, ljuti se čelnica Nacionalnog vijeća, »nakaradni miks različitih modela, bez sustavnog rješenja«.

– Udomitelj za starije osobe danas neće to postati zato što je dio nekog modela, nego jer nema uvjeta za privatni dom. To je doista žalosno. I sve što su političke strane činile za umirovljenike jadno je i skromno, a vođeno je jedino željom za osobnim probitkom pojedinih saborskih zastupnika, zaključuje Jasna A. Petrović.

U Hrvatskoj stranci umirovljenika slažu se da je socijalna zaštita starijih osoba nedostatna, ali bi, kažu, trebalo slijediti europske modele. Svoju odgovornost za takvo stanje ne odbacuju, ali je pripisuju prije svega velikim strankama.

– Pitanje odgovornosti bilo bi korektnije postaviti onima za koje umirovljenici glasaju, a to su HDZ, SDP i svi novi »mesije« koji se pojave. Bilo bi pametno da prozivaju one za koje su glasali, kaže Silvano Hrelja, saborski zastupnik HSU-a. Za problem starijih, dodaje, nikad se ne može učiniti dovoljno jer su potrebe velike, ali bi se trebalo okrenuti EU-modelu.

– Opsjednuti smo domovima kao narod, dok je tradicija u EU-u starenje u kući. Ne treba getoizirati umirovljenike, treba osigurati pomoć u kući u lokalnim sredinama, a u velikim gradovima dovoljno dnevnih boravaka gdje će se stariji družiti, da ne budu isključeni, da se osjećaju kao ljudi, kaže Hrelja.